U Rusiji je izašla zbirka bajki i legendi Leonarda da Vinčija. Genij epohe renesanse najmanje je poznat kao književnik i kao pisac bajki, tako da ovo izdanje u suštini otkriva ruskim građanima novu stranu njegovog talenta.
Italijani su našli i sakupili oko stotinu bajki svog istaknutog sunarodnika
Urednik zbornika Bajke i legende Da Vinčija, Natalija Gusarova, u intervjuu za Glas Rusije, primijetila je da je u ulozi pisca bajki Leondardo malo poznat ne samo u Rusiji već i u svijetu. Mada u 15. vijeku, u Italiji, njegova slava kao pisca bila je vrlo visoka.
Kada bi se ova knjiga pojavila za života Leonarda, ona ne bi izazvala nikakvo čuđenje kod savremenika – oni su znali da je veliki umjetnik bio neumoran fantazer, veličanstveni pripovjedač. Ljudi su lovili svaku njegovu riječ.Genij nije kolekcionirao i čuvao svoje priče. Zapisivao ih je na marginama listova sa važnijim razmišljanjima, pa i sami listovi, u svakom slučaju mnogi od njih, bili su izgubljeni, rekla je Natalija Gusarova.
Rukopisno nasljeđe Da Vinčija nije bilo objavljeno za njegova života. A poslije smrti ono se razišlo po svijetu. Do naših dana došlo je preko 7 hiljada listova. Ovo razjedinjeno književno nasljeđe počeli su da objedinjuju i objavljuju tek u 19. i početkom 20. vijeka.
Prvo su bili objavljeni naučni radovi. A zatim je došao red na bajke: 70-ih godina prošlog vijeka njih je prvi put izdala najstarija firentinska izdavačka kuća Đunti. U svoje vrijeme ona je bila povezana još sa Leonardovim ocem: u 15. vijeku izdavačka kuća je koristila usluge notara Pjera da Vinčija.
Basne i legende Leonarda da Vinčija na ovim prostorima su objavljene 1975. u zidanju Nolita
Italijani su našli i sakupili oko stotinu bajki svog istaknutog sunarodnika. Sredinom 80-ih preveo ih je na ruski poznati istoričar umjetnosti, ekspert za Italiju Aleksandar Mahov. Tada je izašla i prva ruska zbirka pripovijedaka Da Vinčija.
Ali ljudima nije bilo do bajki: zemlju su potresali ozbiljni politički događaji, započela je Perestrojka, koja je kulminirala raspadom SSSR. Jedinstvena knjiga ostala je skoro neprimijećena.
Novo izdanje je isti taj prevod Aleksandra Mahova, ipak dopunjen ilustracijama italijanske slikarke Adrijane Savioci Maca - 79 kratkih legendi, bajki u prozi. Svaka ne veća od jedne strane. Glavni junaci su životinje, biljke.
Ali govore kao ljudi. I probleme rješavaju sasvim ljudske: svađaju se zbog zemlje i vode, dospijevaju u sopstvene zamke, nađu se u ružnim situacijama zbog hvalisavosti i lijenosti. Činilo bi se, sve priče svijeta su izgrađene na takvim sižeima. Ipak ova knjiga je neobično važna – tvrdi u intervjuu za Glas Rusije prevodilac Aleksandar Mahov.
Basne i legende Leonarda da Vinčija na ovim prostorima su objavljene 1975. u zidanju Nolita.
Bonus video:
