Prvo crnogorsko izdanje knjige "Sto godina samoće" Gabrijela Garsije Markesa predstavljeno je na Zimskom salonu knjiga.
O ovom izdanju je govorio književnik i književni kritičar Balša Brković, urednica izdavačke kuće “Nova knjiga” Jelena Krsmanović i marketing menadžerka Maida Šukurica. Čuveni Markesov roman objavila je izdavačka kuća “Nova knjiga“.
Za "Sto godina samoće" Brković kaže da je ključna knjiga druge polovine dvadesetog vijeka, a koju ljudi “u mojim godinama imaju u iskustvu sigurno od najranijeg doba”.
"To je knjiga koju čitate iznova tokom godina, i to je zapravo jedini način da budete u pravoj komunikaciji sa njom. Sa ovom knjigom je sve počelo prilično tiho. Objavljena je u okviru beogradske izdavačke kuće, koja odavno ne postoji, a to je “Slovo ljubve”. Interesantno je da kada je likvidarano to izdavačko preduzeće jer je postalo politički nepodobno, uticajni političar koji je vodio kampanju za ukidanje ove kuće, neki general, zvao se Nikola Ljubičić, nije čak umio ni da izgovori njeno ime, nego je uporno zvao “Slovo ljubavi”. Upravo taj izdavač je prvi put objavio '75-'76. prvo izdanje Markesovog romana “Sto godina samoće”. Tada su objavljene dvije knjige, dakle Markesova “Sto godina smoće” i sjajna knjiga memoara Pabla Nerude “Priznajem da sam živio”. To je bila na jedan način vrsta najave latinoameričkog buma, bar kada je riječ o jugoslovenskom prostoru...", ispričao je Brković početke istorije popularnosti ove knjige na našim prostorima.
On je kazao da tada nije bilo važnije knjige koja bi se pojavila u svijetu, a da se ne pojavi za godinu ili u zagrebačkom ili u beogradskom prevodu.
"Čak to prvo izdanje “Slova ljubve” nije postiglo prevelik uspjeh. Tek kada je godinu dana kasnije BIGZ objavio novo izdanje u "Džepnoj knjizi", kreće totalna histerija... Mislim da je prve godine preko 100 hiljada primjeraka Markesove knjige u Jugoslaviji bilo prodato. Kasnije se pojavilo legendarno izdanje, latinoamerički roman u 10 knjiga, poduhvat nekolicine izdavača iz Beograda. Ta edicija je veoma značajna jer nam daje puni uvid u ono što je zapravo bio latinoamerički bum, a do tada su inforamcije do nas stizale fragmentarno. Imali ste Markesa, znalo se za Nerudu koji je kao ljevičar, pjesnik i prije toga bio prisuutan u jugoslovenskom izdavačkom prostoru, međutim, sistematična informacija se desila upravo sa ovom edicijom. Tu su našli zajedno Markes, “Bestidna noćna ptica” Hose Donosa, “Terra nostra” Karlosa Fuentesa, “O junacima i grobovima” Ernesta Sabata, i možda jedan od najvećih romana XX vijeka “Školice” Hulija Kortasara", podsjetio je on i najavio upravo ovo Kortasarovo remek-djelo kao novo izdanje na crnogorskom prevodu u izdanju “Nove knjige”.
Brković je govorio o Markesu kao piscu novih početaka, i piscu kod kojeg ne postoji pritisak prošlosti, što je karakteristika većine latinoameričkih pisaca.
"Grupa mladih, ogorčenih ljudi kreće u neke planine, močvare i lutaju dvije godine, nalaze dobro mjesto za naseobinu i kažu, tu će da bude Makondo. Onda vama Markes priča priču, ali to selo vama liči na jedan kontinent. Odnosno, priča o selu, je priča o jednom kontinentu. Imamo priču o osnivanju polumitskog mjesta Makonda, koje ne postoji u realnosti, premda je moguće da je za prototip ovom selu poslužilo selo Markesove babe u kojem je odrastao. Markes je na neki način pisac koji je fasciniran sindromom Šeherezade, odnosno sindromom savršenog, zanimljivog propovijedanja. Ova knjiga ima čitalački eros u najčistijem obliku", kaže Brković, ističući da Markes nikada ne prestaje da uzbuđuje i fascinira u svom pripovijedanju i da se gotovo nikad ne događa devalvacija čitalačkog uzbuđenja.
Bonus video:
