„Možda bi se jedino pogled na istoriju koji bi u središte postavio ženu mogao suočiti s centralnim paradoksom našega doba, da su žene u ranijim vremenima bile slobodnije nego danas. Preistorijske žene su lovile i trčale kako su htjele, lutale kud su htjele i slobodno lijegale s partnerom po izboru.
Pravile su grnčariju i oruđe, stvarale pećinske crteže, sijale su i plele, igrale i pjevale. Njihovo sakupljanje hrane bilo je ključno za život plemena i nijedan muškarac nije kontrolisao ni ograničavao šta one rade.
U 'naprednim' društvima, muška dominacija je utkana u svaki aspekt života i stalno se iznova osmišljava pomoću mnoštva religijskih, bioloških, 'naučnih', psiholoških i ekonomskih razloga, kojima se opravdava inferiornost žena u odnosu na muškarce.”
Rozalind Majls (Vorikšir, Engleska) nagrađivana je autorka dvadeset tri djela iz oblasti publicistike i umjetničke proze
Ovo su samo neka od zanimljivih zapažanja i ideja na kojima počiva knjiga “Ko je spremio Tajnu večeru? – Ženska istorija svijeta” britanske spisateljice Rozalind Majls.
Knjigu “Ko je spremio Tajnu večeru? – Ženska istorija svijeta” objavila je “Geopoetika” u prevodu Bojane Vujin. Knjiga “Ko je spremio Tajnu večeru – Ženska istorija svijeta” napisana 1990. godine, dobila je nagradu za najbolju stranu knjigu iz oblasti nefikcionalne proze na Geteborškom sajmu knjiga u Švedskoj; Američka istorijska asocijacija proglasila ju je najboljom u svojoj oblasti, a na Londonskom sajmu knjiga našla se na listi najboljih deset naslova žena autora.
Rozalind Majls (Vorikšir, Engleska) nagrađivana je autorka dvadeset tri djela iz oblasti publicistike i umjetničke proze. Među najpoznatija spadaju romani “Povratak u Eden”, “Gorko nasljeđe”, “Čin strasti” i dvije trilogije – “Ja, Elizabeta”, i “Izolda”, a iz različitih oblasti teorije, istorije i sociologije ističu se “Problem Mjere za mjeru”, “Žene i moć”, “Ben Džonson: Njegov život i rad”, “Žene ratnici”.
Šta vas je podstaklo na pisanje knjige “Ko je spremio Tajnu večeru? – Ženska istorija svijeta”?
"Osjećala sam silno da udio koje su žene odigrale u ljudskim poslovima tokom istorije nikada nije bio priznat, a ja sam bila odlučna da ispravim ovu dugogodišnju nepravdu, da učinim dobro neopjevanim heroinama u svijetu".
Možete li nam pojasniti dvosmislenost naslova knjige “Ko je spremio Tajnu večeru”?
"Moje uvjerenje je da ako je muškarac spremio svjetski najpoznatiju posljednju večeru za Hrista sa učenicima prije Njegovog raspeća, onda bi istorija zabilježila njegovo ime. Ali ženski rad je totalno potcijenjen i zbog toga je nevidljiv.
Postavljanjem pitanja: Ko je spremio Tajnu večeru? nadam se da sam podstakla ljude da razmišljaju o svim stvarima koje žene rade u svijetu, a od kojih nijedna nikada nije zabilježena ili smatrana vrijednom da bude zapamćena".
Posveta: “Svim ženama svijeta koje nijesu imale nikakvu istoriju” je veoma jaka i iskrena... Koji je razlog za ovu posvetu?
"Osjećam da su istorija i društvo bili tako nepravedni prema ženama kroz vjekove, uskraćujući im obrazovanje, priliku i slobodu da slijede svoje ciljeve, tako da su milioni žena prevarene, da su bile muškarci igrale bi ulogu koja im je bila dodijeljena. Tako su živjele i umrale, a nijesu ostavljeni zapisi o njihovom postojanju ništa više od životinja i zvijeri u polju".
Vaša knjiga redefiniše naš koncept istorijske stvarnosti. Ali mi i dalje učimo istoriju muškaraca. Zašto je promjena još uvijek nemoguća?
"U istoriji svijeta, nije bilo vlastodršca da je ikada predao vlast dobrovoljno. Muškarci su držali moć nad ženama, čak i moć nad životom i smrću već 10. 000 godina, tako da će neminovna promjena biti spora. Ali, ona dolazi. Veselim se prvoj ženi predsjednici Sjedinjenih Američkih Država, što će, kad se desi, poslati vrlo važan signal za cijeli svijet".
Iz vaše knjige možemo saznati da su prvi bogovi i prve sveštenice i pjesnikinje bile žene. Možete li pojasniti ovu činjenicu?
"Prvi zapisi o vjerskim aktivnostima i bogosluženju pokazuju da je Vrhovno Božanstvo zamišljeno kao žena, kao Velika Majka svijeta, postojanje bezbroj tzv. figurina Venera svjedoči o toj činjenici. Mi smo, takođe, zabilježili zapise iz drevnog Vavilona u kojem je prva poznata sveštenica, koja je bila kraljevska princeza, napisala himnu Velikoj Boginji.
O bogu se nije mislilo kao o jednom svemoćnom muškarcu sve do porasta Oca Bogova judaizma, hršćanstva i islama od oko 600. godine prije nove ere do 600. godine nove ere".
Uloga žena u ranijim epohama istorije bila je veća nego danas. Kako komentarisete tu činjenicu?
"Kad je život bio teži i opstanak je često bio dnevna ili cjeloživotna borba, čovječanstvo nije moglo priuštiti da se dijeli po uslugama polovine ljudske rase. Žene su uvijek bile slobodnije u tzv. primitivnim društvima".
Zanimljiva je vaša interpretacija mita o Adamu i Evi, koji je najefikasnija neprijateljska propaganda u dugoj istoriji rata polova. Možete li objasniti taj vaš stav?
"Biblijski opis Adama i Eve je samo jedan od bezbroj pokušaja muških vlastodršaca i tvoraca mitova da opravdaju inferiornost na koju su prisilili žene, da ih drže u pozicijama podvrgavanja volji muškaraca, u ovom slučaju uvjeravajući ih da je to božja volja.
Sve religije zavise od pojma ženske inferiornosti prema muškarcu, te stoga moraju biti izložene kao propaganda ispiranja mozga, što i jesu".
Koliko je hrišćanstvo uticalo na potiskivanje uloge žene? Kako je sa drugim religijama?
"Sve religije i sistemi vjerovanja nametnuti ljudskim bićima su instrument upravljanja od strane vlastodržaca, koji su kroz istoriju uvijek muškarci, odlučni da zadrže svoju moć nad ženama i slabijim muškarcima. Religije su samo reklamne agencije za proizvod koji ne postoji, a koriste se kako bi opravdale ono što moćnici žele da učine".
Možda je teško priznati, ali mi živimo u svijetu ekstremnog patrijarhata. Gdje će nas odvesti muška dominacija?
"Pokušaji muške dominacije se nikada neće završiti, a uz njih su ratovi i ostali oblici agresije koji će unakaziti i izmučiti naš svijet. Žene su tek samo na početku da od muškaraca izbore svoje pravo na vlast, tako da će to biti jedna dugo vođena bitka".
Ova knjiga imala je veliki odjek u javnosti. Šta vas je najviše iznenadilo u vezi sa ovom knjigom?
"Bila sam iznenađena što ona nije pobudila jače neprijateljstvo muškaraca. Tu je bilo nekakvih loših reakcija. Ja sam bila nazvana neprijateljskim likom na nekoj vjerskoj veb stranici, ali sve je to daleko manje nego što sam očekivala. Bila sam oduševljena što je knjiga osvojila tako puno obožavatelja koji su potpuno prihvatili argumente".
Dvadeseti vijek je ženama donio veće slobode, izjednačenje medu polovima. Mogu li se predvidjeti globalni trendovi u 21. vijeku?
"Vidim veliku priliku za žene na internetu, koji je sam po sebi demokratski kroz mogućnost da se pristupi bilo gdje. Više žena svugdje može vidjeti kako druge žene imaju slobodu i obrazovanje, većina njih će ih zahtijevati za sebe i svoje kćeri, i više će odbijati da zastrašene leže pod muškarcima".
Vi ste autor 23 knjiga iz oblasti lijepe književnosti i dokumentaristike. U fokusu Vašeg pisanja su žene. Možete li ukratko predstaviti sebe kao pisca?
"Od djetinjstva sam bila impresionirana snagom, rasponom i ljepotom mnogih žena, počevši od moje majke, koja je bila divna osoba. Ja jednostavno ne mogu da povjerujem da su žene odigrale tako mali udio u istoriji i ja sam htjela da proširim tu poruku.
Ja sam napisala književna djela i dokumentaristiku jer sam spremna da ponudim potencijalnim čitaocima moje poruke da se raduju u svoj ženstvenosti i ne dopuste da se suzdržavaju.
Ženski interesi i „muška posla“
Često se vjeruje da su oba pola jednako preživljavala svaku situaciju. Ali seljak muškarac, ma kako surovo tlačen, uvijek je imao pravo da tuče svoju ženu. Crni rob je morao da rinta za bijlog gospodara po cio dan, ali nije morao da ga služi noću.
Muškarci dominiraju istorijom zato što je oni pišu i njihove priče o aktivnim, hrabrim ili agresivnim ženama stalno teže da sentimentalizuju žene
Taj sumorni obrazac nastavlja se i do danas, i žene dobijaju po dodatnu porciju bola i patnje ma kakve bile okolnosti, o čemu će posvjedočiti patnje žena ratom razorene istočne Evrope. Dok su se muškarci borili i ginuli, masovno i sistematično silovanje, često praćeno istim mučenjem kojim su bili izloženi i muškarci i smrću – bilo je sudbina koju su samo žene morale da pretrpe.
Ženska istorija izvire iz ovakvih trenutaka spoznaje i svijest o razlikama je još vrlo svježa. Tek su u današnje vrijeme istoričari počeli da istorijska iskustva muškaraca i žena posmatraju odvojeno, i priznaju da su, većim dijelom ljudske prošlosti, ženski interesi bili suprotstavljeni interesima muškaraca.
A i suprotstavljeni željama muškaraca: muškarci nijesu prava i slobode koje su uzeli na sebe dobrovoljno pružili i ženama. Rezultat ovoga je bio i to što je napredak u istoriji uglavnom spadao u “muška posla”. Kad se istorija usredsredi isključivo na jednu polovinu ljudskog roda, izgubljena je svaka alternativna istina ili stvarnost.
Uloga prvih žena bila je veća, njihov doprinos ljudskoj evoluciji neizmjerno značajniji nego što je ikad prihvaćeno
Muškarci dominiraju istorijom zato što je oni pišu i njihove priče o aktivnim, hrabrim ili agresivnim ženama stalno teže da sentimentalizuju žene, mitologizuju ih ili ih vraćaju na neku prihvaćenu “normu”.
„Falusoidnost istorije”
U svojevrsnoj istoriji tlačenja i zlostavljanja autorka nam pripovijeda kako je i zašto došlo do ženske podređenosti muškarcima, otkriva nepoznate priče iz različitih perioda i različitih djelova svijeta o vitalnosti, hrabrosti i čvrstoj snazi žena.
Uloga prvih žena bila je veća, njihov doprinos ljudskoj evoluciji neizmjerno značajniji nego što je ikad prihvaćeno, a ženska borba se uvijek iznova ponavlja. Ova priča miliona ugušenih glasova, od vladarki evropskog “doba kraljica” do postojanih ratarki, pivarki, trgovkinja i seoskih šamanki, koje su širom svijeta držale svoje zajednice na okupu i tako održavale u životu cio ljudski rod, nije istorija feminizma, već istorija žena koja svrgava “falusoidnost istorije”, ustupajući mjesto istinskoj istoriji svijeta.
Bonus video:
