Životinjska farma jedna je od najvažnijih knjiga u istoriji svjetske književnosti, ali niko nije imao hrabrosti da je objavi. Hari Poter je... Svi znamo tačno ko je, odnosno što je Hari Poter! Dakle, ovo je priča o pričama za koje nikad ne bismo znali da su izdavači bili u pravu kada su ih bacili u smeće.
"Nije ni o čemu", "preduga je za dječju knjigu", "blesava je", "za nju nema tržišta" - uvrede su to koje su "pretrpjele" knjige bestseleri dok su odbijane od uticajnih izdavača, koji su bili jako, jako u krivu. Listu izdavačkih promašaja donosi Cracked.com.
Roling: Hari Poter
Ona je danas milijarderka, ali prije nego što je napisala knjigu “Hari Poter i kamen mudraca”, živjela je od socijalne pomoći. Bila je toliko siromašna da nije imala novca za kopiranje svog rukopisa pa je svaki primjerak koji bi slala izdavačima - prekucavala! I onda su ti primjerci uredno završavali u smeću. Jedan izdavač joj je kazao da je priča, sa svojih 320 stranica u američkom izdanju "preduga za dječju knjigu".
Izdavači su nastavili da je odbijaju dok nije stigla u ruke Najdželu Njutnu iz Blumsberi Pablišinga
Ispostavilo se da je veoma pogriješio jer je ona na kraju napisala 4.224 stranice o malom čarobnjaku i nije zasitila mladu publiku, a počela je da piše i za odrasle!
Ali kad je odbijena po ko zna koji put, odlučila je da nađe menadžera pa je iz imenika izabrala Kristogera Litla zato što se zvao slično kao lik iz njene knjige. On je odmah poručio svojoj asistentici da se "knjige za djecu ne prodaju" (Hari Poter je zaradio više od BDP-a Bolivije - 33 milijarde dolara bez zabavnog parka koji će zarađivati idućih stotinjak godina) i rekao joj da ga baci.
No, njoj se svidjela ilustracija koju je Rouling stavila pa ga je zamolila da knjigu ipak preporuči izdavačima. Izdavači su nastavili da je odbijaju dok nije stigla u ruke Najdželu Njutnu iz Blumsberi Pablišinga koji je odlučio da je uzme u obzir kako bi Litlu učinio uslugu. Ni njemu nije valjala. Ali, ipak ju je pokazao svojoj osmogodišnjoj kćeri. Mala je otišla u sobu i pitala tatu ima li još toga. Ostalo je istorija.
Orvel: Životinjska farma
Nevjerovatno, ali istinito - jedna od najbitnijih knjiga 20. vijeka, godinama se borila za objavu. A svi su znali ko je Džordž Orvel. Ipak, niko u Velikoj Britaniji nije imao hrabrosti da objavi ovo remek-djelo!
Knjiga je stigla do čitalaca tek kada je okončan rat 1945. godine
Problem je bio u tome što je završena za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Staljinov SSSR bio saveznik Zapadu u borbi protiv nacista. Niko od izdavača nije htio da razljuti sovjetskog diktatora koji je sa svojim najbližim saradnicima igrao glavnu ulogu u ovoj alegoriji.
Mnogi su izdavači došli na korak do objave, ali bi odustajali. Ispostavilo se da su se konsultovali sa britanskim Ministarstvom informisanja koje se bavilo propagandom. Tamo je radio Piter Smolet, koji je uredno savjetovao da ne objavljuju knjigu. Na kraju se ispostavilo da je čovjek sovjetski špijun! Zato ne čudi da je Orvel kasnije napisao 1984.
Orvela je odbio čak i slavni pjesnik i izdavač T. S. Eliot, koji mu je prijateljski savjetovao da bez svinja, koje su inteligentnije od drugih životinja, ne bi ni bilo Životinjske farme!
Knjiga je stigla do čitalaca tek kada je okončan rat 1945. godine. Treba napomenuti i da je jedan američki izdavač poručio Orvelu da ga odbija jer u SAD-u nema tržišta za priče o životinjama.
Dr Sus
Dr Susu, piscu, pjesniku i ilustratoru megapopularne bajke “Kako je Grinč ukrao Božić”, nije bilo lako da uvjeri izdavače da objave njegovu prvu knjigu “And to Think That I Saw It on Mulberry Street”.
Odbilo ga je čak 27 izdavača s objašnjenjem da je”"previše drugačija od drugih i previše blesava”. Ovo ga je totalno obeshrabrilo i odlučio je da zapali svoj rukopis. Tada je sreo svog prijatelja Maršala Meklintoka, koji je tog dana u kući Vanguard Press postao urednik dječjih knjiga. Prodato je više od 600 miliona knjiga.
Kenedi Tul: Zavjera budala
Ova Pulicerom nagrađena knjiga smatra se jednom od najduhovitijih knjiga do sada napisanih, s vrlo deprimirajućom pričom o tome kako je došla do čitalaca. Naime, odbijena je, između ostaloga, zato što - “nije ni o čemu”!
Iako je urednik izdavačke kuće Simon & Schuster Robert Gotlib bio zainteresovan za nju, nakon nekog vremena je piscu poslao pismo da je odbijen. Autor nije dobio Pulicera jer je počinio samoubistvo.
Nakon sedam godina borbe, majka je počela da prati pisca Vokera Persija i doslovno ga natjerala da pročita rukopis
“Uprkos svoj svojoj izvrsnosti... knjiga nema vlastiti razlog. Ona zaista nije ni o čemu. I to je nešto što niko ne može da popravi”, napisao mu je. Pet godina nakon toga, Kenedi se ubio.
Knjiga nikada ne bi bila ni štampana da ju Tulova majka nije pročitala i uvidjela ingenioznost djela svog pokojnog sina. Obratila se svim izdavačima, osim kuće Simon & Schuster. I svi su je odbili.
Nakon sedam godina borbe, majka je počela da prati pisca Vokera Persija i doslovno ga natjerala da pročita rukopis. On je kasnije priznao da se iznenadio knjigom za koju je očekivao kako će odlučiti da je smeće nakon nekoliko pročitanih stranica.
No, majci je poslao pismo u kojem je o knjizi upotrijebio gotovo sve sinonime “izvanrednog” za koje je znao. Zatim je i sam počeo da propagira knjigu kod izdavača.
I tako je “Zavjera budala” konačno objavljena čak jedanaest godina nakon autorovog samoubistva. Svijet se složio da je izvanredna, a pisac je posthumno dobio Pulicerovu nagradu.
Kanfild i Hansen: Pileća supa za dušu
Knjigu su odbila 144 izdavača, a do danas je prodana u pola milijarde primjeraka. Kako? Radi se o tananoj knjižici kratkih priča koje su napisane da biste se osjećali dobro. Ipak, niko od izdavača u tome nije vidio potencijal.
Na kraju su se obratili maloj izdavačkoj kući na ivici bankrota, koja se tako izvukla a autori su postali mnogo bogati. Knjigu je kupila u prosjeku svaka osoba s engleskog govornog područja i od toga su napravili serijal knjiga zbog kojih se osjećate dobro.
Bonus video:
