Nekoliko je "pravih" sportova na svijetu. To su one discipline koje nemaju nikakva kulturna, religijska, geografska obilježja jer su intuitivne i prirodne, pa su se ljudi u njima nadmetali oduvijek.
Kada kao djeca počnete da se takmičite sa vršnjacima nije vam potreban niko da vas nauči kako da trčite ili da skočite.
Zato su se ljudi uvijek nadmetali u tome ko je brži, ko može dalje ili visočije da skoči. I naravno ko je snažniji ili vještiji pa može da obori svog protivnika, podsjeća kolumnista "Bleacher Reporta" Džonatan Snouden koji je inspirisao ovaj tekst.
To su samo osnovni razlozi zbog kojih je sramotna odluka Međunarodnog olimpijskog komiteta da uopšte razmatra izbacivanje rvanja iz programa za Olimpijske igre 2020.
Iako su rekli da odluka nije konačna, postoje male šanse da će se u septembru, kada bude ozvaničen program, rvanje i dalje biti dio Olimpijade.
"Ne radi se o tome da nešto nije u redu sa rvanjem. Radi se o tome šta je dobro za Olimpijske igre", jedino je objašnjenje koje je ponudio portparol MOK-a Mark Adams.
Ako znaš bilo što
Ako išta znate o istoriji Olimpijskih igara znate da je rvanje neizbježno, univerzalno, važi za svaku geografsku oblast, svaku etničku grupu, svaki istorijski period.
Prema mitovima bogovi su se na Olimpu takmičili u trčanju, rvanju i skoku u dalj, a istorija Olimpijskih igara je puna rvačkh legendi.
Počevši od Mila iz Krotona, rvačka tradicija je stara preko 2.500 hiljade godina, a čak je i Homer u Ilijadi opisao rvački duel Ajaksa i Odiseja.
Brisanjem rvanja iz programa briše se ogroman dio istorije Olimpijskih igara, još od vremena kada u rvanju nije bilo kategorija, pa je pomenuti Milo prema legendi jeo skoro 10 kilograma mesa dnevno.
Legendarni Kareljin
Ali snaga jednog rvača je ipak legendarna. Svaka čast Ivaru Johansonu, Brusu Baumgartneru, Arsen Fadžajevu, ali jedan je Aleksandar Kareljin.
Rođen u Sibiru, priče o njegovom o odrastanju i vježbama su skoro mitske, ali činjenica da je mogao lagano da podigne nogu iznad glave dobija na značaju kada znate da je Kareljin sa visinom od 1.90 metara imao preko 135 kilograma.
Njegovi protivnici u finalima su govorili da su se osjećali kao djeca jer su bili bespomoćni, a nakon što je 13 godina bio neporažen, izgubio je u finalu OI u Sidneju 2000. godine od Amerikanca Rulona Gardnera.
Osvojio je tri zlatne medalje na Olimpijadama, devet zlata na svjetskim šampionatima i 12 medalja istog sjaja na evropskim prvenstvima.
Da li će nam predloženi sportovi kao što su skvoš i slobodno penjanje ponuditi ovakve legende? Čisto sumnjam.
Ali sudeći po objašnjenju iz IOK-a, rvanje nije dovoljno komercijalno. Pa ko zna, možda mi 2020. godine vidimo neke druge "rvače" pa se u finalu pred razmaženom publikom budu takmičili "Big Show" i Džef Hardi. Jeeej.
Galerija
Bonus video:
