Film 43 (Movie 43, Peter Farrelly, 2013)
Veliki Dante Aligijeri je u "Božanstvenoj komediji" opisao devet krugova pakla, pri čemu je kazna, a i sagrešenje, sve veće i veće kako se ide iz kruga u krug. Postoji mogućnost da mu je ponestalo mastila na kraju, jer da ga je imao dovoljno, vjerovatno bi čitaocima otkrio da se u desetom krugu nalazi bioskop koji pušta "Film 43" do kraja vremena.
Dva iritantna tinejdžera postavljaju klip na Internetu u kome prave budale od sebe. Nakon desetak sekundi, njihov klip ima više miliona pregleda. Ubrzo otkrivaju da je za sve kriv mlađi brat jednog od njih koji lažira broj gledalaca, zbog čega žele da mu se osvete tako što će njegov računar zaraziti virusima.
Zanimljivo je da je par glumaca namirisalo katastrofu, ali djeluje da im je učešće u projektu prosto bilo suđeno
Kako bi mu odvratili pažnju, od njega traže da nađe izmišljeni "Film 43". Mali haker tada kreće u potragu, pri čemu na Internetu nalazi niz nepovezanih skečeva koji mogu dovesti do uništenja svijeta kakvog poznajemo.
Glavni razlog zašto je ovaj film neukusan nije taj što su autori omanuli. Producent Piter Fareli ("Ima nešto u vezi Meri", 1998), koji je okupio ekipu od dvanaest režisera, je poznat po takozvanom gross-out humoru, što bi se moglo prevesti kao odvratan ili vulgaran humor. Recimo da ta vrsta humora počinje sa dlakama u supi, nastavlja se sa svim mogućim teksturama prdeža, a završava sa čovjekom kome iz grla raste par testisa.
Ključne riječi u ovom filmu su: neprijatnost, diskriminacija, dijareja, povraćanje, masturbacija i menstruacija. U suštini, ukoliko hoćete da vam se doživotno ogadi hrana u bioskopu, ovo je pravi film za vas.
Sada se postavlja pitanje koliko će se ovo djelo dopasti ljubiteljima te vrste humora. Odgovor je da je ovaj film toliko loš, toliko očajan i prizemno uvredljiv, da se obavezno mora odgledati. "Film 43" sa lakoćom prelazi magičnu granicu koja dijeli apsolutnu glupost od sušte genijalnosti i neosporno je autorsko djelo.
Recimo da se još od komedije "Fredi je zeznut" (Tom Grin, 2001) nije pojavilo ništa što je ovoliko autentično, lucidno i nekvalitetno istovremeno. Elemenata za uživanje (ili plač) će naći i ljubitelji animiranih serija kao što su „South Park“ ili „Family Guy“.
U posljednjih nekoliko godina u američkim bioskopima sigurno nije igrao subverzivniji film od ovog
"Film 43" karakteriše izuzetna glumačka postava. Zanimljivo je da je par glumaca namirisalo katastrofu, ali djeluje da im je učešće u projektu prosto bilo suđeno. Recimo, Ričard Gir je pokušao da odbije ulogu pravdajući se da će biti slobodan tek za dvije godine. Autori su čekali dvije godine.
Onda je rekao da pristaje samo ako se snima u njegovom gradu. Autori su došli kod njega kući. Na kraju je rekao da ima samo četiri dana za snimanje. Autori su zbog toga sve snimili za dva dana. Taj užasno neduhoviti skeč je, očigledno, za Ričarda Gira bio sudbinski nezaobilazan, nalik asteroidu koji udara u zemlju i ubija dinosauruse.
Ipak, neki glumci su iz nemogućih pozicija uspjeli da izvuku najviše što se moglo. Treba izdvojiti izuzetnu Hali Beri u potpuno suludom skeču koji, između ostalog, parodira američku opsjednutnost plastičnom hirurgijom.
Takođe, skeč sa Kejt Vinslet i Hju Džekmenom je odlično odglumljen, pri čemu se vidi da oni zaista uživaju u svakoj (odvratnoj) sekundi. Možda ponajbolji skeč o košarkaškom timu sa Terensom Hauardom parodira političku korektnost i rasne stereotipe, što samo ističe revolucionarnost ovog filma.
Ne zaboravimo da u trenutku kada režiser Spajk Li odbija da gleda "Đangovu osvetu" Kventina Tarantina zato što on ropstvo tretira na bioskopski način, u "Filmu 43" gledamo skeč o crncima koji igraju košarku bolje od bijelaca samo zato što su - crnci.
“Film 43” je djelo koje će vjerovatno brzo postati kult, ako to već nije
Zbog toga je pošteno reći da u posljednjih nekoliko godina u američkim bioskopima sigurno nije igrao subverzivniji film od ovog. Na stranu što goreg nije bilo decenijama.
Ono što je loše je što su pojedini skečevi prosto previše ravni, razvučeni i dosadni, što ni sva šokantnost ovog svijeta ne može da zabašuri. Recimo, romansa u supermarketu i dio sa superherojima koji parodiraju seriju Betmen, predstavljaju pad u (ne)kvalitetu ovog filma.
Ako uzmemo u obzir da je on prije tog pada već bio na dnu ambisa, tvrdnja svakako ima težinu. Konačno zakucavanje kobrom u beton nekvaliteta slijedi u skeču sa Klo Morenc (“Hugo”, 2011) koji je režirala Elizabet Benks. On bi se mogao najpribližnije opisati kao esencija neprijatnog neukusa, ali opet, nije li takav čitav film?
“Film 43” je djelo koje će vjerovatno brzo postati kult, ako to već nije. Objektivna mana je neujednačen nekvalitet priča, pri čemu je uz malo više, odnosno manje truda, ovo lako moglo da bude gore, a samim tim i bolje djelo.
U svakom slučaju, ljubitelji vulgarnog i tupavog humora su vjerovatno dobili najbolji film koji će ikada odgledati, dok se ostalima preporučuje da izmrve brufen u kokice.
Konačna ocjena: 6/10.
Gangsterski odred (Gangster Squad, Ruben Fleischer, 2013)
Nije neobično da društvenom razvoju, pored poštenih ljudi, često doprinose i kriminalci. Tako je mafijaš Bagzi Sigel tridesetih godina prošlog vijeka došao na ideju kako da riješi problem sa ilegalnim kockarnicama koje je držao. Umjesto da ih otvara u već postojećim gradovima, odlučio je da osnuje i razvije grad koji će čitav biti kockarnica.
Iako je navodno snimljen po istinitim događajima, “Gangsterski odred” ima malo veze sa njima
Taj grad je današnji Las Vegas, a ulaganja u do tada potpuno zapuštenu pustinju su od siromašne Nevade napravile jednu od najbogatijih američkih država. Bagzijev partner tih godina je bio bokser Miki Koen, poznat po svojoj surovosti i beskrupuloznosti. Film “Gangsterski odred” je priča o njemu i policajcima koji su mu se suprotstavili.
Miki Koen (Šon Pen) u potpunosti kontroliše policiju i sudstvo u Los Anđelesu. Narednik Džon O’Mara (Džoš Brolin) je jedan od rijetkih poštenih policajaca, što primjećuje uticajni komandant Bili Parker (Nik Nolti). On odlučuje da formira ilegalan tim koji će se boriti protiv Koena, a na čijem čelu će biti O’Mara.
Jedan od regrutovanih je narednik Džeri Vuters (Rajan Gosling), koji ima aferu sa Mikijevom ljubavnicom Grejs Faradej (Ema Stoun). Kako događaji budu odmicali, akcije protiv Koena će dovesti u opasnost porodice glavnih aktera koji će, pored mafijaša, imati i nepoštene policajce protiv sebe.
Iako je navodno snimljen po istinitim događajima, “Gangsterski odred” ima malo veze sa njima. U stvarnosti je Miki Koen u zatvoru bio dva puta zbog utaje poreza, i nijednom zbog ubistva. Njegova djevojka je provela pune tri godine iza rešetaka, zato što nije htjela da svjedoči protiv njega.
Miki Koen u ovom filmu nije prikazan kao običan mafijaš, već kao nezasit čovjek kome je Los Anđeles samo prva stanica na putu
Filmska verzija prolazi mnogo gore, što pokazuje da režiser Rubin Flejšer (“Zombilend”, 2009) nije sklon realizmu. Takođe, ovo je još jedan od novijih filmova u kome je nasilje prilično eksplicitno. Već u prvih desetak minuta, vidjećemo čovjeka prekinutog napola (ne od smijeha), jednu otkinutu ruku u liftu i bezbroj krvavih tuča u kojima naši akteri, pored pesnica, povremeno koriste nož i čekić.
Ako gledamo priču, film liči na kombinaciju “Nesalomivih” (Brajan de Palma, 1987) i “Elitnog odreda” (Hoze Padilja, 2007). Visoka stilizacija ne iznenađuje, ako se uzme u obzir da je Flejšer poznatiji po muzičkim spotovima, nego po filmovima.
Ovo povremeno zna i da zasmeta, jer naši junaci uvjek izgledaju kao da su sišli sa modne piste. Nema fleka na njihovim košuljama, osim od krvi. Potpuno nevjerovatno izgleda da oni ulicama zaista šetaju u ovome, jer ako se pogleda sa kakvom pažnjom su obučeni, djeluje da im biranje garderobe uzima više vremena od istrage.
Miki Koen u ovom filmu nije prikazan kao običan mafijaš, već kao nezasit čovjek kome je Los Anđeles samo prva stanica na putu. U jednom trenutku, Miki citira “Manifest sudbine” novinara Džona O’Salivena. Riječ je o poznatom, istorijskom tekstu u kome je osvajanje američkog kontinenta pravdano “božanskom misijom” proširenja civilizacije.
Finale filma u kome gledamo borbu Mikija Koena i narednika Džona O’Mare je dobro osmišljeno
Odavde shvatamo da Koen sebe ne gleda kao kriminalca, već kao prosvjetitelja čitavog društva. Šon Pen tako Koena glumi ne kao kriminalca, već kao poremećenog proroka, što je uloga u kojoj se odlično snašao.
Pored surovosti, film ima i romantičnih elemenata, što treba posmatrati kao pokušaj da se isprate postulati noir žanra. Grejs je projektovana kao femme fatale, što je uloga koju Ema Stoun teško može da iznese.
Za razliku od nje, muški dio ekipe se snalazi mnogo bolje, pri čemu treba izdvojiti epizodu Roberta Patrika u ulozi starog revolveraša Maksa Kenarda. Autori su smatrali da malo šta treba ostaviti mašti, pa su tako sve reakcije naših junaka prilično ekspresivne.
Kada treba da pokažu nezadovoljstvo, oni lome stvari kako nam njihovo emotivno stanje ne bi promaklo. Slično rade i djeca, pa se stiče utisak da je mentalni nivo policajaca na nivou zabavišta.
Finale filma u kome gledamo borbu Mikija Koena i narednika Džona O’Mare je dobro osmišljeno. Kriminalac korupcijom, uslugama i zastrašivanjem kontroliše čitav Los Anđeles. Građani su toliko uvjereni u njegovu nedodirljivost da je čak i pomisao na grad bez njega nemoguća.
Ako izuzmemo klišee i predvidljivost, “Gangsterski odred” je zabavna i dobro snimljena noir fikcija
Hapšenje mafijaškog vođe tako ne bi riješilo ništa, zato što on kontroliše kako sudije, tako i policiju. Njegovo ubistvo bi bilo još gore, zato što bi od lopova napravilo mučenika.
Policajac O’Mara je svjestan ovih kontradiktornosti i zbog toga bira da ponizi Koena, što će okupljenom narodu pokazati da je neprikosnoveni vladar običan čovjek od krvi i mesa. Prizor velikog vođe poraženog u fer borbi pokazuje da on nije neranjiv, i upravo taj trenutak kada moćni kriminalac biva zamijenjen čovjekom, je ključni momenat njegovog pada.
U suštini, policajac odbija da igra političku ili mafijašku igru u kojoj Miki briljira, i umjesto toga ga prosto prebije zbog svega onog što je uradio. Brutalna jednostavnost i iskrenost ovog čina glamuroznog mafijaša svode na pohlepnog lopova, što je neophodno kako bi se društvo obračunalo sa njim.
Ako izuzmemo klišee i predvidljivost, “Gangsterski odred” je zabavna i dobro snimljena noir fikcija, čiji je osnovni problem taj što je suviše dobro osmišljena da bi ličila na realnost. Za sve ljubitelje gansterskih filmova ili muških odijela, ovo je nezaobilazno djelo.
Konačna ocjena: 7/10.
Galerija
Bonus video:
