Još kod prvog čovjeka Adama, bješe potreba da mu se podari društvo.
’’I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam: da mu načinim druga prema njemu’’, Mojsije, 2:18. I tako Bog od Adamovog rebra stvori prvu ženu Evu.
Samaca ima puno i interesantno je pojasniti tu pojavu iz psihoanalitičkog ugla. To što je neko sam i pored želje da bude sa nekim, nije slučajno. Postoje dvije vrste samaca: oni koji ne vjeruju u ljubav i oni koji vjeruju u ljubav. Ovim prvima je lakše, jer u njihovom svijetu ljubav ne postoji i ne osjećaju gubitak.
Paradoksalno je da slobodni jedva čekaju da budu u vezi ili braku i zavide onima koji to imaju
Ovim drugima je teže, oni zaiste pate, jer žive u svijetu ljubavi, ali bez ljubavi i to boli. Ljudi koji ne vjeruju u ljubav su ili to naučili kao mali od svojih roditelja, ili su se debelo razočarali i izgubili vjeru.
Vrlo često razvedeni, prevareni i razočarani roditelji usvajaju ovaj stav i uče svoju djecu da je ljubav između roditelja i djeteta jedina iskrena ljubav i da je sve drugo laž. Na taj način sprečavaju svoju djecu da ne naprave istu grešku, ali ih osuđuju na život bez ljubavi, a na to nemaju pravo.
Druga vrsta samaca, oni koji vjeruju u ljubav, ali im se ne događa, takođe može biti posljedica ili pogrešnog vaspitanja ili životnih okolnosti. Neki od njih smatraju da se “samo jednom u životu javlja prava ljubav” i ne žele tu kartu pogrešno da potroše (tradicionalno vaspitanje). Čekaju onog pravog, pravu.
I tako imamo puno uspavanih ljepotica koje čekaju princa ili prinčeve u potrazi za svojom pepeljugom. Tu spadaju i oni koji su svoju kartu “potrošili”, imaju partnera, ali u tom odnosu se osjećaju kao samci. Usamljenost je bolest današnjice i najgora je kada je u paru.
Pogrešno vjeruju da kada budu dovoljno vrijedni, lijepi ili uspješni, drugi će ih željeti kao partnera
Paradoksalno je da slobodni jedva čekaju da budu u vezi ili braku i zavide onima koji to imaju. Oni koji su u braku zavide slobodnima i niko sasvim srećan i zadovoljan. Za kraj, spomenuću one koji grade karijeru i odlažu ljubav da bi u njoj uživali samoostvareni.
Međutim, perfekcionizam i vjerovanje u “idealno” partnerstvo ih sprečava da ostvare ljubavnu idilu, zato često bivaju razočarani i sami. Nekima je ok što su sami, neki pate. To je zato što različito doživljavaju samoću. Biti sam i biti usamljen su dva različita osjećanja.
Mnogima je samoća najveći vid kazne. Pogrešno vjeruju da kada budu dovoljno vrijedni, lijepi ili uspješni, drugi će ih željeti kao partnera. Po toj logici, onaj ko vrijedi je u vezi, a onaj koji ne vrijedi je sam.
Zato ljudima tako teško pada samoća i doživljavaju je kao lični neuspjeh. Naprotiv, to su periodi kada imate šansu da radite na sebi, istražujte sopstveni univerzum i njegove ljepote prije nego vam se otvori novi. Pitanja za našu sardnicu šaljite na e-mail: ljubavni.odnosigmail.com
Bonus video:
