Nakon skoro deset godina, barski akademski umjetnik Muharem Muratović predstavio se podgoričkoj publici samostalnom izložbom slika iz novog ciklusa, u galeriji JU Muzeji i galerije Podgorice (Moderna galerija). Izložba Muratovića obuhvata 27 slika velikih i srednjih formata rađenih kombinovanom tehnikom, a biće otvorena do 20. avgusta.
Sa posebnim zadovoljstvom što izložbi prisustvuju njegovi prijatelji koji prate njegov rad i stvaralaštvo, a tog staža ima 45 godina, kazao je da je odabrao radove koji su nastali u posljednje tri-četiri godine.
“Ovo su najnoviji radovi koji su nastajali tokom zadnje tri ili četiri godine. Oni se razlikuju od dosadašnjih zbog te kombinovane tehnike koja je malo teža, koristeći platno kao simbol pleta i liniju koju pretvaram u konac. Materijalizujem tu liniju, jer sve to posmatram u nekom pletu, a to je u nekoj našoj tradiciji. Ovi radovi izviru iz mog djetinjstva gdje sam prateći to što se čini od svilenih buba koje stvaraju najbolji kanap i najbolju liniju, pa do moje majke koja je plela nešto najljepše i kakvih više neće biti, jer nijedan novi neće tako grijati i milovati. U dugim zimskim noćima, sjećam se, nijesam želio ići na spavanje jer sam želio da prisustvujem izradi tih pravih umjetničkih djela. Pričalo se, sjedjelo se, smijalo se, a ujedno je sve to nastajalo od lijepog šarenog konca”, pojašnjava Muratović prisjećajući se nekadašnjih vremena.
U fokusu izloženih radova je lik žene, mediteranska žena prefinjene ljepote, i žena kao druga polovina.
“To je nešto što su psiholozi još davno otkrili, to je taj spoj jedne ličnosti, to je ta naša druga polovina. Svi mi možemo biti kompletni tek onda kada osjetimo tu drugu našu polovinu, tek tada imamo neki svoj san koji nas čini silovitim. Taj san sam u toj ženi, na neki način skriveno, želio da prikažem i izvučem iz svoje duše i darujem je svijetu koji danas sve više gubi dušu”, kaže on.
Prefinjena ljepota žene, dug vrat, stav ramena, držanje tijela, pune usne i oči u kojima se ogleda mistika svake slike posebno plijene galerijskim prostorom, a Muratović poručuje:
“To je taj univerzum i univerzalni vid koji ja forsiram a koji je toliko jak da ga ništa ne može slomiti”.
Nakon Podgorice, Muratović će se ove godine velikom izložbom u septembru predstaviti i u Rimu u galeriji „Vittoria“ u čuvenoj Via Margutta.
Mladi treba da ostanu svoji i da se drže korjena
Muratović je izlagao u velikim evropskim galerijama i vidjevši mnogo, kaže da Crna Gora i naši stvaraoci, ne zaostaju za korakom kvaliteta svjetske umjetnosti.
“Možemo slobodno reći da ni najmanje ne zaostajemo u bogatstvu radova. U tim svjetskim galerijama često možete naići, po mom mišljenju, na mnoga naduvana imena, tekstove, radove. A u tom globalnom kretanju posebno se vrednuje esencijalnost manjih sredina, manjih država, kao što je naša. Crna Gora je uvijek bila jedan jak izvor velikana na toj umjetničkoj mapi. Danas je potrebno da mladi ljudi ostanu svoji, da ne trče i ne jure za bižuterijom koja predstavlja prazninu, eksperiment u kom se gubi osjećaj i esencijalnost. Mi imamo šta da čuvamo i treba to da čuvamo, a ne da jurimo za svijetom, jer će svi oni doći kod nas da gledaju ono što mi imamo. Ja sam uvijek bio i ostajao svoj. Meni je uvijek bila prva Crna Gora i ono što je naše, sa našeg podneblja. I nijesam pogriješio”, ističe on.
Iz najbolje namjere, kako je kazao, sve mlade ljude bi posavjetovao da budu svoji i da se drže svojih korjena.
“Mladi ljudi danas možda nemaju osjećaj tog korjena, a to nameće jedna opšta situacija, opšta kretanja, ekonomska prije svega, globalna politika koja teži izjednačavanju svega. To bi značilo da bi se sve naše planine morale sravniti u neku zdobljenu ravnicu koja će biti jednaka svijetu. To je to. Esencijalnost ruši globalna politika. Mladi ljudi se gube u svemu tome”
Bonus video:
