Prije dvije godine knjiga Pobunite se (Indignez-vous) Stefana Hesela uzburkala je omladinu u Evropi. Nastali su mnogi pokreti u evropskim gradovima. Pokret je inspirisao i građane u Americi i tamo su se pojavili značajni protesti i okupljanja.
Ove nedjelje je objavljena knjiga Noama Čomskog Occupy u veoma uglednoj izdavačkoj kući L’Herne u Parizu. Od prvog dana Čomski je pružio podršku učesnicima pokreta Occupy Wall Street koji je bio zahvatio Ameriku 2011, i sada mu posvećuje tu knjigu u kojoj iznosi izvjestan bilans.
Vječiti anarhista
Noam Čomski, vječiti anarhista, slavni američki lingvista, prema Alenu Finkelkrotu je “najpopularniji intelektualac na planeti”, a The New York Times Book Review piše: “Ako sudimo po energiji, razmahu, novini i uticaju njegovih ideja, Noam Čomski je danas najvažniji intelektualac“, dok Arts and Humanities Citation Index navodi da je on bio „najcitiraniji živi naučnik između 1980. i 1992. godine”. Tajm je od pobunjenika napravio svog čovjeka godine 2012.
Noam Čomski, inspirator pobunjenika, antikapitalista i antiimperijalista, daje svoj bilans: „Pokret Occupy nastao je kao posljedica koncentracije bogatstva u rukama 1% stanovništva, stagnacije ili pada prihoda zaposlenih, pada socijalnih beneficija, što je dovelo do porasta nejednakosti bez presedana.
To je izazvalo ogromno nezadovoljstvo, na šta je odgovoreno samo cinizmom.“ Tokom 2011. godine Čomski se angažovao u nekoliko navrata u korist pokreta Occupy kroz deklaracije i intervjue.
U intervjuu švajcarskom listu Bilans kaže: “U Americi pokret Occupy je bio prva reakcija na taj cinizam poslije trideset godina. I sve dok bude trajao taj cinizam bogatih klasa koje su sve uzurpirale, pokret će trajati i sve više širiti zajednice, solidarnosti i ideje.“
Iako u godinama (84), taj neumorni tragalac za novim rješenjima u svim oblastima društva, života i planete, ne posustaje u želji da pomogne ugroženima. Poznato je da u svojim izjavama i tekstovima uznemiruje vladajuću klasu, jer u njima na jasan način razmotava zamotuljke koje ona servira u najfinijoj ambalaži onima na čiji račun ta klasa i živi.
U prvom dijelu Čomski izlaže svoje poglede na trenutnu svjetsku političku i ekonomsku situaciju, na društvo i finansije
Tri najvažnija nacionalna dnevna lista u Francuskoj su Monde, Figaro i Liberation. Figaro i Liberation pripadaju potpuno suprotnim političkim taborima, Figaro desnici, a Liberation ljevici. Mond je u sredini, i za svakoga.
Liberation je osnovao Sartr 1973, poslije Majskih događaja (1968) prema svojim ubjeđenjima, što znači da je to i danas najprogresivniji list u Francuskoj. I zato nije čudo što se upravo u njemu pojavio tekst Roberta Mađorija u kome se najavljuje nova knjiga Noama Čomskog Occupy, veoma krupnim slovima: ŽIVJELA REVOLUCIJA - NOAM ČOMSKI ODAJE OPTIMISTIČKI OMAŽ POBUNJENICIMA VOL STRITA“.
Tako nešto ne bi moglo da se pojavi u Figarou. Jer je Čomski radikalni intelektualac poznat po kritikama američkog imperijalizma i podmukle propagande koja se sprovodi u medijima zapadnih demokratija.
U prvom dijelu Čomski izlaže svoje poglede na trenutnu svjetsku političku i ekonomsku situaciju, na društvo i finansije. U drugom dijelu su intervjui u kojima je riječ o tom pokretu. Ali glavna tema knjige je kako se razvijao pokret i kako je djelovao na građane.
Svijet prvo shvatiti, pa ga mijenjati
Na pitanje - zašto se ne ukine finansiranja partija od strane preduzeća - Čomski odgovara: “Kada bi pokret Ocupay bio glavna pokretačka snaga zemlje, stvari bi se kretale mnogo brže. Nažalost, velika većina ljudi nema pojma što se događa.
Ankete ipak pokazuju da su ljudi koji su obaviješteni pristalice mjera takve vrste. Naša prva misija je da se izađe na ulice i da se pokaže ljudima o čemu se radi i u čemu mogu da doprinesu pokretu i koje su posljedice njihove pasivnosti.
"Po mom mišljenju pokret Occupy je zaslužan što zna da tka, veze, asocijacije, razne mreže"
Da bi se ostvarile predložene mjere, potrebna je opšta mobilizacija građana. U Americi se sve više šire samoupravna preduzeća – nešto kao industrijska demokratija. U Ohaju postoji čitav niz fabrika sa samoupravnim sistemom.”
Čomski savjetuje kako društveni organizatori treba da budu strpljivi i uporni da bi uspjeli u tom poduhvatu. “Poznata vam je čuvena deviza Karla Marksa: Ne radi se o tome da se svijet shvati, nego da se promijeni. Da, ali da bi se promijenio svijet na konstruktivan način, bolje je prvo shvatiti ga.
A za to nije dovoljno prisustvovati nekoj konferenciji ili pročitati jednu knjigu, čak i korisnu. Razumjeti znači naučiti. A da bi se naučilo treba učestvovati. Učimo iz kontakta sa drugima, na terenu. Treba steći iskustvo, snalažljivost koji će nam dozvoliti da izradimo efikasnu strategiju.
To se naukovanje neće steći odjednom. Taj proces je dug i zahtijeva upornost. Po mom mišljenju pokret Occupy je zaslužan što zna da tka, veze, asocijacije, razne mreže, ali građani treba da se nametnu kao aktivna i angažovana snaga. I samo tako možemo da se nadamo da ćemo nešto postići.
Kada bi pokrert Occupy bio vodeća snaga ove zemlje, stvari bi išle mnogo brže. Zašto ne štrajk? Štrajk je jedna od mogućnosti. Samo treba uzeti u obzir sve što to za sobom povlači, računati na obaviještene, organizovane građane, na aktiviste, i borce.
Da bi se mobilizovala javno mnjenje, nema drugog načina, nego da se izađe na ulice u susret ljudima, u crkve, u asocijacije, škole, sindikate… Uspostaviti dijalog i slušati njihovo mišljenje i pomoći im da shvate o čemu se radi. To je konkretan postupak.”
Problemi koji se postavljaju pred Ocupay su mnogobrojni. Pred tin spontanim i anarhističkim pokretima postavlja se pitanje: kako da se pretvore u stvarnu političku snagu? Jer ideja socijalizma koja preovlađuje u tom pokretu jeste težnja da prevaziđe kapitalizam, čuvajući liberalizam i ono što je postignuto u moderno doba, kao odbrana individualne slobode.
Rušiti predrasude i tabue
Oduševljenje Čomskog nimalo se ne smanjuje: “Najeklatantnija pobjeda pokreta Occupy je što je uspjela da poruši predrasude i tabue. Oni su izložili pod reflektorima stvarnost, i objelodanili i optužili glasno i jasno nepravednu raspodjelu bogatstva, jer većina Amerikanaca to nije znala. Bogatstva ima mnogo, ali samo za neke. Pokret je od toga napravio debatu i njihova terminologija je ušla u sadašnji jezik. To je fenomen bez presedana!”
Oni koji imaju vlast, ustupiće je samo ako ih na to prisilimo
Čomski pokazuje kako obični građani mogu, ako se udruže, ako sarađuju, stiču veliku moć koja će im omogućiti da postignu značajne promene. „Povjeriti svojinu i upravljanje preduzeća radnicima koji su se slobodno udružili to je veliki korak unaprijed.
To bi moglo da se primijeni na svjetskom nivou. Radi se o društvu gdje vlast (moć) pripada bazi. To ne znači da ne bi bilo predstavnika, bi ali pod uslovom da se mogu smijeniti i da budu pod kontrolom građana. Occupy je prvi snažni narodni protivudarac.
Borba će biti duga i teška. Ništa unaprijed nije dobijeno. Treba biti uporan i uspostaviti trajne strukture sposobne da daju otpor nevoljama i da pobijede. Još nismo došli do toga.
“Za sve to treba vremena, to je duga borba. Oni koji imaju vlast, ustupiće je samo ako ih na to prisilimo. A to zahtijeva napore.”
Čomski opisuje kako je redovno prisustvovao na skupovima, što ga je navelo napiše otvoreno pismo koje je uputio svim medijima. “Kao novinar i sam, znam da jedini razlog bilo kojeg ozbiljnog progresiste da napravi ovu reportaže, jeste što on želi da motiviše ljude da se podignu sa kauča i odu da zauzmu ulicu.
Zašto mi novinari pišemo članke, prikazujemo sekvence na televiziji, pokazujemo dokumenta? Da bismo obavijestili ljude o načinu na koji ih je država potčinila velikim preduzećima. I da im pokažemo da imaju moć da uspostave demokratiju ako se opredijele za nju…
"Pokret Occupy Wall Street je veliki uspjeh za američko društvo, utoliko prije što je doprinio nacionalnom dijalogu u SAD-u"
Kad bi svi radili zajedno, mogli bismo da pokrenemo velike mase naroda, da prinudimo na promjene. To je moguće. Na nama je da to uradimo. Svaki ekspert, svaki pisac, svaki sineasta, svaki animator, stand up komičar, svaka ličnost televizije, treba da urade ono što mogu da se pomogne.
Na generalnom nivou korisno je da zapamtimo nekoliko principa širokog dometa i velikog značenja. Prvo je Tukididova maksima: “Jaki postupaju kako hoće, a slabi pate kako se mora”.
Ta maksima ima značajnu posljedicu: sistemi moći računaju na specijalce koji treba da pokažu da je ono što rade moćni plemenito i pravedno, a da je, ako siromašni pate, to njihova greška. Radi se o tendenciji koja je sramotna za istoriju intelektualaca.
Na kraju, veliki naučnik je kazao: “Pokret Occupy Wall Street je veliki uspjeh za američko društvo, utoliko prije što je doprinio nacionalnom dijalogu u SAD-u. Ovaj je pokret otkrio uznemirenost i zabrinutost koje su ranije bile latentne, a ubuduće su jasne. Iz pokreta se rodila solidarnost.”
Elan solidarnosti nedostaje našem društvu ,
Čomski je redovno prisustvovao skupovima i oduševljavao se: “Pokret je bio spektakularan i bez presedana. Ne sjećam se da se ikada dogodilo nešto tako. Kad bi asocijacije koje su pokrenule ova okupljanja izdržale na malo duži period, jer pobjeda neće doći odmah, to bi moglo da se pretvori u istorijski događaj, važan momenat u američkoj istoriji.
Occupy je prva velika narodna reakcija. Occupy je pobuna, prva velika pobuna protiv trideset godina borbe klasa koje su dovele do društvenih, ekonomskih i politikih promjena koje su štetne za demokratiju. Amerikanci su bijesni, frustrirani, gorki. Političari monopolizuju svo bogatstvo.
Ti privilegovani magnati finansija, dobro su se omastili o sistem. Jedan od efekata pokreta Occupy bio je spontano stvaranje lokalnog sistema solidarnosti, uzajamne podrške, kooperacije, kooperativne prehrane, biblioteke, zdrastvene službe, generalnih skupština gdje su ljudi zajedno nastupali.
Jedan dio tog potencijala trebalo bi da održava te veze i asocijacije jer je iskustvo pokazalo da su korisne i zato ih treba održavati. To bi već bio veliki uspjeh. Ono što je najfantastičnije u tom pokretu jeste što budi tako veliki elan solidarnosti koji mnogo nedostaje našem usitnjenom društvu.
Imaju toliko inicijativa koje animiraju jednu zajednicu koja je predodređena da se proširi u civilnom drušvu. Occupy je uspio da raširi svoju mrežu svuda. Ako potraje i proširi se, uspjeće da društvu dâ ljudsko lice. Takav pokret je nužno stvoriti ako želimo da se spasimo od savremenog varvarstva.”
Protiv korupcije političara
A kad se radi o izborima evo šta Čomski predlaže: ”U pravom demokratskom društvu trebalo bi - ne da kandidat izlaže svoju priču, nego da mu glasači kažu: Evo šta mi hoćemo, na vama je da nas ubijedite da ste sposobni za to. Ako nas ubijedite, glasaćemo za vas.
"Prvo treba početi sa borbom protiv korupcije političara"
Jer inače se događa ovako: dolazi šik tip, okružen savjetnicima, i kaže: Obećavam vam da ću uraditi i ovo i ono. Naravno, niko mu ne vjeruje. Možda će glasati za njega, možda ne, ali gdje je tu demokratija?
Demokratija treba da se praktikuje prvo na lokalnom nivou da bi se stiglo do radikalne reforme sistema. Prvo treba početi sa borbom protiv korupcije političara, što nije sitna stvar.”
Bonus video:
