Osumnjičene smo da smo zajedno sa još četiri bivša i sadašnja direktora CKB u periodu od 2005. do 2009. godine odobrile šest kredita s namjerom da klijentima omogućimo da ih ne vrate i tako steknu materijalnu korist. U vezi sa tim nekoliko medija nas je kontaktiralo i tražilo intervju. Odlučile smo da neke informacije za koje je javnost zainteresovana iznesemo u vidu autorskog teksta, jer nam to omogućava da ispoštujemo obavezu o tajnosti istražnog postupka.
1. Odobravanje kredita u bankarskom poslovanju je proces zasnovan na ekonomskoj analizi i bonitetu klijenta i bankari nikada ne odobravaju kredit a da ne vjeruju da će klijent biti u stanju da ga vraća iz redovnog poslovanja i projekta za koji se kredit odobrava. Čuvar takve prakse je Centralna banka koja kontroliše poslovanje banke i klasifikuje svaki kredit pojedinačno po nivou rizika. Kad neki kredit postane dovoljno rizičan izdvajaju se dodatne rezervacije - sredstva koja banka knjiži kao (privremeni) trošak i naziva gubitkom. Zato je nezamislivo da bankari odobre kredit za koji je a priori jasno da će morati da se naplaćuje aktiviranjem hipoteke, a onda sa neupisivanjem hipoteke naprave podvalu.
Stoga su prilikom samog puštanja prethodno odobrenog kredita u tečaj, dovoljna osnovna sredstva obezbjeđenja kredita koja čine mjenice i mjenična ovlašćenja i ovlašćenja za naplatu sa računa klijenta. I ne biva da banka kredit plasira a da se ove garancije ne uzmu.
Posebno želimo istaći, da za kredite koji su predmet istrage, vlasnici kompanija koje su korisnici kredita transparentno su poznati i ne mogu biti dovedeni u vezu, ne samo ni sa kim iz porodica okrivljenih, već ni sa njihovim prijateljima, niti sa bilo kim iz banke
Od više stotina hiljada kredita i izdatih garancija koje je CKB odobrila u naznačenom periodu, sa ukupnim plasmanom od preko tri milijarde eura, sa godišnjim prometom od preko 20 milijardi eura i preko 20 miliona bankarskih transakcija, sa preko 500 zaposlenih, dogodilo se da su iskrsli problemi sa upisivanjem dopunskih obezbjeđenja za zanemarljivo mali broj kredita koji su svrstani u operativni rizik banke i imaju zanemarljivo malu vrijednost u odnosu na ukupni plasman. Svi sporni krediti bili su odobreni u redovnoj proceduri kroz kreditni odbor, što automatski znači da su bila uzeta osnovna obezbjeđenja, a ugovorima o kreditu bile predviđene obaveze klijenata da obezbijede i dopunska obezbjeđenja.
Po stavu tužilaštva proizilazi da smo htjeli, namjerno, sami sebi nanijeti štetu
Tužioci su ovu situaciju nazvali smišljenom namjerom da se banci napravi šteta.
Kad bi se isti kriterijum primijenio na poslovanje ostalih banaka, onda bi u svakom trenutku u Crnoj Gori bilo na desetine bankara, a u svijetu na stotine hiljada bankara koje treba krivično procesuirati.
Dodajmo da je nekoliko od ovih šest kredita plasirano u vrijeme kad su troje od šestoro okrivljenih bili suvlasnici banke. Po stavu tužilaštva proizilazi da smo htjeli, namjerno, sami sebi nanijeti štetu.
2. Što se tiče gubitaka, već smo objasnile da je ono što bankari nazivaju gubicima iz kredita - knjigovodstvena kategorija, jer obaveza klijenta da vrati kredit ostaje dokle god on posluje. U standardnom značenju te riječi, CKB u vrijeme starog menadžmenta nije imala gubitke. Banka je aktivnim odnosom prema klijentima uspijevala da naplatu drži u okvirima predviđenim regulativom CB. Nenaplaćeni krediti banke nijesu prelazili sedam odsto, uglavnom su bili oko pet odsto, što po udžbenicima iz bankarstva spada u dobru bankarsku praksu.
Izvještaji nezavisnih revizora kao i izvještaji CB su dio materijala koji se prezentuje Odboru direktora i Skupštini akcionara banke
Pomenimo i da CKB nikada nije bila nelikvidna, što je glavni pokazatelj njenog kvaliteta
CKB prekinula da pomaže klijentima: Ljumović
Gore navedena praksa bila je predmet revizije ne samo CB već i nezavisnih revizora, koje angažuje Odbor direktora banke a saglasnost na izbor revizora daje CB. Izvještaji nezavisnih revizora kao i izvještaji CB su dio materijala koji se prezentuje Odboru direktora i Skupštini akcionara banke. Oni nikada nijesu našli ništa sporno u našem poslovanju. Pomenimo i da CKB nikada nije bila nelikvidna, što je glavni pokazatelj njenog kvaliteta.
3. Mađarski vlasnik bio je upoznat i sa svim što je u banci rađeno i prije nego što je on kupio CKB. U avgustu 2006. potpisan je Ugovor o kupoprodaji banke, prema kojem su u decembru te godine isplatili 85 odsto ugovorene cijene, zadržavajući ostalih 15 odsto na period od godinu dana za slučaj da se otkriju neki gubici ili izdaci za koje se nije znalo u vrijeme pregleda dokumenata. Poslije 14 mjeseci isplaćeno je i ovih 15 odsto, što je značilo da u poslovanju banke nije bilo ništa što nije predočeno kupcu.
Zaključno sa 31. 12. 2008. urađeni su redovni godišnji izvještaji CB i nezavisnog revizora. Tri mjeseca docnije, novi vlasnik je riješio da njegovi kadrovi preuzmu banku u potpunosti
Zaključno sa 31. 12. 2008. urađeni su redovni godišnji izvještaji CB i nezavisnog revizora. Tri mjeseca docnije, novi vlasnik je riješio da njegovi kadrovi preuzmu banku u potpunosti. Nakon što smo razriješene dužnosti direktora u martu 2009, mađarski vlasnik je angažovao nezavisnog revizora Deloitte & Touche je obavio primopredajnu sveobuhvatnu reviziju koja je trajala nekoliko mjeseci. Odbor direktora je prihvatio njegov izvještaj i Skupština akcionara OTP banke je prihvatila prekid našeg članstva u Odboru.
Mađari nemaju viziju razvoja Crne Gore: Tatar
U ime Odbora direktora, predsjednik Odbora nam je tim povodom napisao pismo sa sljedećom ocjenom našeg rada: “Dozvolite mi da iskoristim priliku da Vam odam priznanje za ogroman uspjeh koji ste postigli u proteklih dvanaest godina. CKB je nastala i izrasla u najveću banku u Crnoj Gori zahvaljujući Vašem znanju i umijeću, Vašem predanom, požrtvovanom radu. Mi se iskreno nadamo da ćemo uspjeti da ovu banku i dalje vodimo uspješno, kao što ste to Vi činili.”
Sve druge priče u vezi sa našim radom u CKB su čista izmišljotina, montaža događaja i papira sadašnjeg mađarskog menadžmenta.
4. Nakon našeg odlaska, CKB je odmah radikalno promijenila poslovnu koncepciju i već u 2009. godini zaustavila kreditnu aktivnost i razvojnu politiku banke zamijenila restriktivnom politikom sigurnog profita. Izostale su mjere za pomaganja klijentima koji su pali u dužničku krizu, koje su preduzimane dok je stari menadžment rukovodio bankom. Kompanije su postajale nelikvidne, a naplativost kredita opadala. Naši nasljednici ne poznaju lokalne prilike i mentalitet naših ljudi, pa su izgubili brojne klijente. Mi smo ostavili banku sa bilansnom sumom od 1 milijardu i 138 miliona eura na dan 31. 12. 2008. Ona je danas nešto iznad 600 miliona, ali i s tom sumom CKB još uvijek ima najjaču tržišnu poziciju.
Promijenile su se tri garniture mađarskog menadžmenta banke, ali slabljenje banke nije zaustavljeno. Umjesto da shvate da je formula uspjeha briga prema klijentima i razvojna, a ne kaznena politika banke, svoj neuspjeh su počeli da pravdaju pričom o greškama starog rukovodstva koje je stvorilo banku. Priča se pretvorila u krivičnu prijavu sadašnjeg menadžmenta (treće mađarske garniture), nakon što su mlađi članovi naše porodice osnovali mikrofinansijsku organizaciju s namjerom da ona jednom preraste u banku.
Sadašnji mađarski menadžment forsira hapšenje i progon bivšeg crnogorskog menadžmenta, kako on ne bi svjedočio o pogubnosti nove poslovne politike CKB za crnogorsku ekonomiju
Milka Ljumović, Bose Tatar
Galerija
Bonus video:
