Kristof Valc godinama je bio inventar drugorazrednih njemačkih TV produkcija. Sve dok ga nije otkrio Kventin Tarantino.
Valc ima vrhunsko glumačko obrazovanje. Pohađao je glumu na uglednom Seminaru Maksa Rajnharta u Beču i Institutu Lija Strazberga u Njujorku. To mu je donijelo široku paletu pozorišnih uloga i bogatu karijeru na „daskama koje život znače“.
Rođen 1956. u Austriji, Valc je od 70-ih do 90-ih godina prošao brojne slavne pozornice Austrije, Švajcarske i Njemačke i radio sa mnogim poznatim pozorišnim rediteljima. Ali veliko platno ga baš nije htjelo.
Austrijanac pak kaže da upravo Tarantinovoj genijalnosti treba zahvaliti Valcovu neponovljivu interpretaciju
Do 2008. je glumac, njemačkih korijena koji je odrastao u Austriji, prešao 50. i postao inventar njemačkih TV produkcija. Bio je jedan od onih čije lice svi znaju, a imena teško ko da može da se sjeti. Glumio je sporedne uloge i bio pretplaćen na likove zločinaca, psihopata i melanholika.
Jednom je svoj repertoar prokomentarisao riječima: „Pogledajte moje lice – da li biste me vi uzeli da vam glumim običan lik?“
Hans Landa
Običan lik nije bio ni Hans Landa koji mu je namijenila američka rediteljska megazvijezda Kventin Tarantino, ali mu je uloga u filmu „Inglorious Basterds” donijela svjetsku slavu. Tarantino priča da mu je Valc „vratio film“, u trenutku kada je mislio da od njega odustane jer nije mogao da nađe adekvatnog glumca za ulogu Lande.
Austrijanac pak kaže da upravo Tarantinovoj genijalnosti treba zahvaliti Valcovu neponovljivu interpretaciju nacističkog zločinca koja mu je donijela prvi Zlatni globus 2010, a onda i Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu. Valc je u Tarantinovoj crnoj komediji ukrao šou i glavnoj zvijezdi, Bredu Pitu.
Valc je u intervjuu za DW ispričao da ga je Tarantino odabrao u „tradicionalnom“ kastingu: „Nevjerovatno ljubazan gospodin me je pozvao na razgovor. I tek nakon što smo se malo upoznali, rekao je da bismo mogli malo da pročitamo scenario. Nigdje okolo nije bilo kamere – kome bi Tarantino trebalo da pokaže snimak?!“
Tog dana je Tarantino u Valcu pronašao novu muzu, nakon Harvija Kajtela, Semjuela L. Džeksona i Ume Turman. Valc je bio dio i sljedeće Tarantinove produkcije, špageti-vesterna „Django Unchained".
Zlatni globus i nominacija za Oskara
Štaviše, američki reditelj tvrdi da mu je Valc, kada ga je odveo na Vagnerovu operu „Prsten Nibelunga“, dao ideju za novi film i da ga je skrojio baš po Valcovoj mjeri. Glavni ženski lik se u filmu zato i zove Brumhilda.
"Velika je prednost i kad iza sebe imaš puno uspona i padova“
Valcu je to donijelo i drugi Zlatni globus za sporednu ulogu i još jednu nominaciju za Oskara. Postao je vičan paradiranju po crvenom tepihu u Holivudu, a u posljednje dvije godine glumio je u nekoliko A-produkcija: „The Green Hornet“ , „Water for Elephants“, „Tri musketara“ i „Carnage“...
Uprkos svemu tome, Valcu kasna slava nije udarila u glavu. U intervjuima se predstavlja umjereno, mudro i skromno, svoj privatni život čuva „kao zmija noge“ i zaključuje: „Činjenica da nemaš više 25 godina je prednost. A velika je prednost i kad iza sebe imaš puno uspona i padova“.
Kada ga pitaju da li se nekad, uz čašu vina i na terasi u Malibuu, zapita da li mu se sve ovo zaista događa, on odgovara: „Da, ali ne u Malibuu, nego dok snimam filmove”.
Slava i visoki honorari koji idu s njom su mu, kaže, pomogli da ostvari jedan san – da bez griže savjesti može da odbije ponude koje mu se ne sviđaju.
Galerija
Bonus video:
