Nedavno su ruski istoričari upoznali javnost da je Leonid Iljič Brežnjev (1906-1982) koji je 18 godina, od 1964. do smrti bio generalni sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije, vodio lični dnevnik.
"Mnogi koji su bili mladi tokom stagnacije žale za tim godinama u kojima su svi uživali socijalnu zaštitu"
Ova novost je najprije iznijeta na zasjedanju Ruske akademije nauka (RAN) kad je odlučeno da se dnevnik objavi i uskoro će izaći u vidu knjige. Brežnjev se posebno aktivirao na vođenju ličnog dnevnika od kad je 1964. postao generalni sekretar.
Kako je ruskim medijima izjavio Aleksandar Čubarjan, direktor Instituta opšte istorije RAN, ukoliko ne bude nekh nepredviđenih okolnosti, lični dnevnik Brežnjeva će se pojaviti u izlozima već početkom 2013. godine.
Pisac i novinar Vadim Dubnov opisao je dvije decenije vladavine Brežnjeva kao "meki socijalizam"
Period “vladavine” Leonida Brežnjeva obilježila je stagnacija, represija nad neistomišljenicima i trka u nuklearnom naoružavanju.
Dvije supersile
Generalni sekretar je zemlju vodio u periodu u kojem su Moskva i Vašington, kao dvije supersile, proizvodile velike količine oružja za masovno uništenje i širile zone svog uticaja širom svijeta.
Ove godine je obilježeno 30 godina od njegove smrti a ruski mediji stavili su akcenat na unutrašnju politiku lidera rođenog u Ukrajini i njegovu sklonost ka stabilnosti, nauštrb slobode brojnih protivnika režima.
"Bio je dio naše votke, čija je cijena rasla tokom njegovih 18 godina vladanja"
"Mnogi koji su bili mladi tokom stagnacije žale za tim godinama u kojima su svi uživali socijalnu zaštitu i imali vjeru u budućnost", navodi agencija Itar-Tass.
Pisac i novinar Vadim Dubnov opisao je dvije decenije vladavine Brežnjeva kao "meki socijalizam".
"On je bio dio našeg hokeja, našeg umjetničkog klizanja. Bio je dio naše votke, čija je cijena rasla tokom njegovih 18 godina vladanja. To je bila naša stabilnost", rekao je pisac.
Govoreći o kraju vladavine Brežnjeva, kada je ostario i bio bolestan, prvi kanal ruske televizije javlja da je to bilo vrijeme nepotizma, mita i generalno cinizma.
"Niko ga (Brežnjeva) nije ismijavao. Svi su žalili starog i bolesnog čovjeka, čovjeka koji nije bio ni krvoločan ni osvetoljubiv i bio skroz drugačiji od svojih prethodnika", navodi se u reportaži o Brežnjevu, preminulom 10. novembra 1982. godine.
Bonus video:
