Savremeni crnogorskih autori Miraš Martinović i Nikola Nikolić i profesorica i književna kritičarka Božena Jelušić, govoreći sinoć o crnogorskoj i regionalnoj književnosti i stvaralaštvu i kao jedan od ključnih problema u književnosti istakli su nedostatak književne kritike, koja za posljedicu ima trajanje gomile naslova u kojima se teško snalazi.
Govoreći o tome kako bi se mogla crnogorska književnost pokazati svijetu, to bi, saglasni su učesnici, moralo biti uz ocjenu zašto je nešto dobro a nešto nije.
"U Crnoj Gori literatura ima barem tri funkcije: jedna je medikamentozna i profilatička, druga je socijalno-dokazivačka, dok je treća estetska. Između tih triju funkcija koje se bore, potrebno je da ima neko ko bi bio arbitar i ko bi mogao da pravi kakvu takvu mjeru".
"Književni kritičar je selektor koji treba da ponudi modele na koji način i zbog čega u jednu od pomenute tri funkcije svrstati određenu literaturu. Smatram da bi najbolji književni kritičari trebalo da budu profesori i profesorice, jer je njihov zanat neprekidno da objasne zašto nešto jeste književno djelo i zašto je vrijedno. Ako se sjetimo stare Jugoslavije svi veliki kritičari bili su profesori u srednjim školama", objasnila je Jelušić.
Ne osporavajući činjenicu da će svaki čitalac koji ima i malo estetskog čula znati da prepozna dobro djelo, Jelušić je kazala da je idealan rasklapač mehanizma onaj ko to zanatski radi.
"To se zanatski radi u školama i na fakultetima. Naš problem je što fakulteti koji školuju buduće nastavnike, ne školuje ih adekvatno za nastavnike, a još manje za književne kritičare" smatra Jelušić.
Varja Đukić i Miraš Martinović su kazali da je u začetku i ideja da se ustanovi evropska nagrada “Danilo Kiš” za književnost
Ona smatra da je pored dobre književne kritike potreban i sistematski vođen i dobro finasiran državni projekat koji bi pomogao promociji crnogorske književnosti, sa neizostavnim prevodima onoga najboljeg što imamo i stavljanje toga na uvid svjetskoj javnosti.
Po mišljenju mladog crnogorskog pisca, autora romana "Čvor" Nikole Nikolića, ljudi malo čitaju.
"Smatram da je to sistemski problem. Ne postoji adekvatna književna kritika, a to za posljedicu ima fatalnu skribomaniju", kazao je Nikolić dodajući da su književni kritičari potrebni da bi bili filter za vrednovanje književnih djela.
Pisac Miraš Martinović je istakao da se u Crnoj Gori radi o dubokoj krizi duha koja se reflektuje na institucije sistema koje bi trebale da se bave kulturom kao važnim identitetskim pitanjem, a ipak to ne čine u mjeri u kojoj bi trebalo.
On se osvrnuo na nedavni susret sa srpskim piscem Vladislavom Bajcem, koji je imao kao plod ideju da se napravi nešto što će otvarati prostor i u ljudima i oko njih.
"Došli smo na zajedničku ideju da Karver i izdavačka kuća "Geopoetika" budu ugaoni stubovi budućeg mosta saradnje i regionalnog projekata, jedne književno prepoznatljive edicije koju bi uređivali i objavljivali ljudi iz regiona i sa tom edicijom bi se išlo prema fondovima", kazao je Martinović , dodajući da Karver i "Geopeotika" mogu da naprave jednu kulturnu transferzalu.
"Bajac je napravio dobru ediciju sa prevodom 17 autentičnih srpskih pisaca na engleski jezik, plasirajući to u svijet, pa mislim da bi slično moglo da se napravi sa crnogorskim autorima i našom literaturom ukoliko se ozbiljno razradi projekat Karvera i Geopoetike" smatra Martinović.
Varja Đukić i Miraš Martinović su kazali da je u začetku i ideja da se ustanovi evropska nagrada “Danilo Kiš” za književnost. Veče posvećeno književnom stvaralaštvu i promociji savremenih crnogorskih autora održano je u okviru projekta Lijepa riječ , a u organizaciji NVO Prostory.
Bonus video:
