Centar savremene umjetnosti Crne Gore, krajem septembra ove godine, priredio je u svojoj galeriji "Centar" u Podgorici, samostalnu izložbu aktuelnih radova crnogorskog umjetnika Željka Đurovića (Danilovgrad, 1956).
Đurović je studije slikarstva i postdiplomske studije, završio na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Do sada je imao preko trideset pet samostalnih, a učestvovao je na više od trista pedeset kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je brojnih domaćih i inostranih nagrada i priznanja.
Član je ULUSA-a, beogradskog društva Ex-libris i međunarodne umjetničke grupe "Libellule" - Renaisance Contenporaine u Francuskoj. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i svijetu.
U globalnoj ravni, Đurovićevo likovno stvaralaštvo pripada eksplicite figuralnom konceptu
Radi kao docent na predmetu crtanje i slikanje na Fakultetu likovnih umjetnosti u Kragujevcu, stalno živi i stvara u Beogradu. O njegovom stvaralaštvu pisali su mnogi naši i inostrani istoričari umjetnosti i likovni kritičari. Recentnu podgoričku izložbu prate kolorni poster i veoma sadržajan katalog sa analitičkim uvodnim tekstom teoretičara Zvonimira Osrečkog.
Željko Đurović je nakon dugih šesnaest godina, podgoričkoj javnosti iznova predstavio svoje nadahnuto slikarsko stvaralaštvo.
U dvoetažnom i veoma atraktivnom izložbenom prostoru u centru grada, prezentirano je devetnaest djela galerijskog i velikog formata, od čega petnaest slika ostvarenih uljanom tehnikom na prepariranom platnu i četiri crteža realizovana perom, tušem i koloritnom lavažom na akvarelskom papiru.
Veoma dobro uspostavljenu postavku prate autorski tekstualni zapisi o vlastitim likovnim nastojanjima kaširani na dvoslojnoj lepenci i veoma profesionalno sređene legende. Đurović pripada onim umjetnicima, koji veoma strpljivo, vrlo dosljedno, izuzetno koncentrisano i sa velikim entuzijazmom istražuju svoju osnovnu likovnu paradigmatiku.
U toj višegodišnjoj, istraživačko-stvaralačkoj likovnoj odiseji, Đurović je zasigurno otkrio i izgradio vlastitu temeljno-likovnu atributivnost. U globalnoj ravni, Đurovićevo likovno stvaralaštvo pripada eksplicite figuralnom konceptu.
Željko Đurovića
U epicentralnoj zoni umjetničkog zbivanja je ljudsko stvorenje, ili egzaktnije, usidrena je ženska osoba, u svoj svojoj punoći i idealizovano-putenoj gracioznosti. Svakako, ona je djevojka, poželjna pratilja, dražesna ljubavnica, obožavana milosnica, ali istodobno, i najsvetija majka, i požrtvovana sestra, i pouzdana supruga, zapravo, jednom riječju božansko stvorenje, Žena.
Apsolutno je bjelodano da Đurovićevo stvaralaštvo izvire iz bogate umjetničke imaginacije, iz dubokih i intimnih sfera podsvjesnog, oniričnog i nadnaravnog. Sa punim pravom se može govoriti o visokim nivoima izuzetne fantastike, o izmaštanim scenskim prizorima, koji se zasigurno javljaju sa rubova snohvatice.
Svakako je logično da takve imaginarne sekvence, prevashodno bivaju naznačene i likovno zabilježene crtačkim postupkom. Upravo zbog toga, svi Đurovićevi crtački egzemplari, zasigurno predstavljaju fundamentne izvornike, nešto što apsolutno prethodi svim njegovim slikarskim snoviđenjima.
Iako je teško sa sigurnošću tumačiti kompleksne stvaralačke procese i višeslojna umjetnička ishodišta, ono što se sasvim jasno vizuelizira na Đurovićevim onirično-imaginarnim eksplikatima, kako crtežima tako i slikarskim djelima, jesu transformisani homoidno-zoomorfni egzemplari, simbiozno upleteni u raznovrsne abiotičko-morfološke vrste.
Naprosto, hromatika je nestvarana, bajkovita, čudesna, zapravo, kompletna je u sfumatnim transformacijama
Kompletna ta primarna atributivnost, situirana je u neke potpuno izmaštane, reklo bi se nadnaravno-podvodne ambijente, u kojima zasigurno vlada apsolutna tišina, iskonski mir i besprekorno uspostavljena atmosfera.
Osim magičnih oblika, formi i čudesnih ambijentalnih vrijednosti, kolorit predstavlja jednu od veoma bitnih i apsolutno imaginarnih komponenti ukupne Đurovićeve umjetnosti.
Naprosto, hromatika je nestvarana, bajkovita, čudesna, zapravo, kompletna je u sfumatnim transformacijama od tirkizno-plavog i duboko-zelenog, do violetno-modrog i obrnuto, gotovo kompletan dugin spektar.
Osim toga, koristeći se neobičnim triptihalno-diptihalnim, kvadratičnim, kružnim i pravougaono-izduženim formatnim sklopovima, Đurović uspostavlja veoma neobičnu i vrlo karakterističnu kadrovsko-scensku prizornost.
Pored iznesenog, kada se anticipiraju i poetsko-romantizirani nazivi djela, "Mediteranske tople noći", "Božanstvena komedija", "Ulazak u veliko plavetnilo", "Anđeo noći", "Oda drvetu", moglo bi se zaključiti da Đurović brižljivo njeguje jedan vid neo-klasicističke i magično-fantastične umjetnosti, ostvarene izuzetnim perfekcionističko-slikarskim postupkom, koja mu obezbjeđuje veoma istaknuto mjesto na savremenoj artističkoj sceni.
Galerija
Bonus video:
