Autorski pozorišni projekat „Post scriptum”, u adaptaciji i režiji Varje Đukić, biće premijerno izveden 27. novembra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
"Ovo je predstava protiv banalnosti i trijumfa mediokriteta"
U ovom umjetničkom poduhvatu koji se bavi životom i djelom jednog od najvećih evropskih pisaca Danila Kiša, autorka je, osim proze, inkorporirala balet, zvuk, video-art i svjetlo.
Kako su na konferenciji za novinare istakli učesnici, nije potrebno puno povoda da predstava inspirisana Kišom bude na repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta. Za dramaturgiju “Post scriptuma” bio je zadužen dramaturg Božo Koprivica. Osim Kišove biografije, predstava sadrži djelove iz “Enciklopedije mrtvih”, “Rani jadi”, “Peščanik”, “Bašta, pepeo”, poeziju i prepjeve.
"Najvažnije je da dječak prepozna u djetinjstvu svoj talenat i da ga slijedi do kraja života"
"Bilo je lijepo sarađivati sa svim ljudima uključenim u ovu predstavu, zato što se radi o vrhunskim profesionalcima i ljudima posvećenima svom poslu. Povodom Danila Kiša sam dosta toga ja lično uradila, pogotovo u knjižari 'Karver', i bilo je teško izdvojiti nešto posebno.
Tu se radi o godinama posvećenosti piscu kojeg smatram vrhunskim i jednim od najznačajnijih na ovom jeziku, i lično mi se čini da ova predstava objedinjuje taj značaj. Potrudili smo se da ovoj predstavi uz sve korištene elemente damo jedan nivo koji nije svakodnevni i uobičajen", kazala je Đukić uz nadu da će ova predstava imati dug scenski život.
Dječak koji prepoznaje svoj talenat
Božo Koprivica je kazao da je ova predstava u stvari priča o potrazi sina za ocem, fašizmu, predstava o dječaku koji prepoznaje svoj talenat.
Fašizam nije samo trijumf volje (Leni Refenštal), fašizam je ofanziva mediokriteta
"Najvažnije je da dječak prepozna u djetinjstvu svoj talenat i da ga slijedi do kraja života. To je jedino moralno pitanje u životu, a ostalo je psihologija i pedagogija", kazao je Koprivica.
"Ovo je predstava protiv banalnosti i trijumfa mediokriteta. Predstava u znaku smjelosti i rizika. Od ove predstave sluh postaje finiji. 'Post-scriptum' za djecu i osjetljive, kako bi Kiš rekao. Banalnost (ili svijet osrednjosti) je predbaruština fašizma.
Drhtavica ranih jada Andija nije samo lirska aura siromašnog, ratnog djetinjstva, nego i (u)dio, refleks 'neuroze straha', Eduarda Sama. Neuroza straha - bolest srednjoevropske jevrejske inteligencije.
Da bi izbjegla patetiku nesrećne sudbine Eduarda Sama, Varja Đukić je ulogu Eduarda Sama povjerila mladom baletskom igraču Marjanu Milošu. Eduard Sam i jeste veliko dijete prve polovine 20. vijeka. Neuroza straha podstaknuta je najezdom evropskog fašizma (... smrt je majstor iz Njemačke...).
Fašizam se širi kao zvuk. Osvaja države, gradove ulazi kroz dimnjake, podrume, prozore, vrata, pukotine...
Kiš kaže da zlo osjeća na svojoj koži. I to nije metafora. Njegovo prvo jasno sjećanje vezano je za zločin mađarskih fašista nad Jevrejima i Srbima u Novom Sadu. Hladni dani, januar 1942. Fašisti su ubijene čakljom gurali kroz probijenu rupu na zaleđenom Dunavu. Led je postao vreo. I u tom redu smrti stajao je i Kišov otac Eduard.
Fašizam nije samo trijumf volje (Leni Refenštal), fašizam je ofanziva mediokriteta. Poplava kiča. Književni fariseji su sredinom osamdesetih krenuli u hajku na Danila Kiša i on je zlo osjetio na svojoj koži. Ne samo u djetinjstvu.
Virus fašizma napada i djecu. Najokrutnije lice fašizma je dječiji fašizam. O opasnosti te vrste fašizma je i ova predstava Varje Đukić.
Fašizam se širi kao zvuk. Osvaja države, gradove ulazi kroz dimnjake, podrume, prozore, vrata, pukotine... Kroz ključaonicu - i o ovome je predstava “Post scriptum” Varje Đukić po riječima Boža Koprivice.
Muzičko-radiofonsko-dramsko djelo
Zoran Jerković koji se bavio dizajnom zvuka u ovoj predstavi, inače segmentom koji, kako su najavili učesnici, ima veliku ulogu, kazao je da su napravili jedno muzičko-radiofonsko-dramsko djelo, u kome se pojavljuju djeca i glasovi Predraga Ejdusa kao oca i Branimira Popovića kao Kiša.
Nakon premijernog izvođenja, predstava Varje Đukić će biti igrana 28. i 29. novembra
On je naveo da je u predstavi korišten specifičan snimak zvuka bandera, odnosno zvuk Eolove harfe, koji je Jerkov snimio prije 30 godina negdje na Ohridskom jezeru, a o kojoj Danilo Kiš i govori.
Predstava „Post scriptum“ druga je premijera Crnogorskog narodnog pozorišta u novoj sezoni. Nakon premijernog izvođenja, predstava Varje Đukić će biti igrana 28. i 29. novembra na sceni CNP.
Iz predstave "Post scriptum"
Značajna ekipa saradnika
Osim Varje Đukić koja potpisuje režiju, adaptaciju, scenografiju i kostimografiju, na predstavi su radili: video-art Nikola Simanić, dizajn zvuka Zoran Jerković, muzički aranžmani i transkripcije Vjera Nikolić, koreografija Tamara Vujošević-Mandić, izbor muzike Vjera Nikolić, Varja Đukić, Zoran Jerković, violina Vili Ferdinandi, harmonika Irena Merdović, video-montaža Igor Bakić, video-operater Goran Brnović, ton majstor-snimatelj Miha Radonjić, izvršni producent Andrijana Maliković, organizator Duško Zaganjor, inspicijent Damjan Šuškavčević.
Uloge tumače Varja Đukić, Miloš Marijan, Milorad Radović, Staša Jovović, Ema Vuković, Dejan Baletić, Balša Baletić, Vasilije Minić, zatim audio-djelove Predrag Ejdus, Branimir Popović, Kozma Prelević, Marko Šušić, Dejan Đonović, Dragoljub Čarli Ilić, Ema Prelević, Ištvan Mesaroš, Barnabas Horanji, Đorđij Orsos, Josef Gali, Gergelj Aniko, a “Encikopediju mrtvih” su čitali Kolin Bjork, Vanja Madžgalj - engleski jezik, Oksana Slusarenko - ukrajinski jezik, Ilan Lazarević - hebrejski jezik, Nataša Bećirović - francuski jezik.
Bonus video:
