Predlog predsjednika Opštine Nikšić Nebojše Radojičića da se u tom gradu jedna ulica nazove imenom velikog filmskog i televizijskog reditelja i scenariste Živka Nikolića juče je usvojen na sjednici Vlade Crne Gore.
Komisija za podizanje spomen–obilježja Ministarstva kulture je početkom novembra razmotrila Radojičićev predlog i to prije isteka zakonskog roka i odobrila ga.
Zakonu o spomen-obilježjima propisuje da se obilježje može podići, odnosno ulica nazvati tek nakon 20 godina od smrti osobe, al s obzirom da su djela i ostvarenja Živka Nikolića od trajnog značaja i da ne postoji rizik da će biti devalvirana u narednom periodu,
U septembru se navršilo 11 godina od smrti Živka Nikolića, reditelja koji je ostavio dubok trag u evropskom filmu.
Živkov sin Petar, takođe reditelj, pozdravlja ideju da se neka ulica nazove po njegovom ocu kao i da mu se podigne adekvatan spomenik, ali smatra da se sve to treba da se dešava u Ozrinićima, rodnom mjestu čovjeka koji je za sobom ostavio veliki trag ne samo za crnogorsku i jugoslovensku, već i za evropsku kinematografiju.
Petar Nikolić: Poslušno radim davno započeti posao >>>
„Predlog je odličan i pozdravljam ga, ali smatram da sve što se radi a vezano je za Živka treba raditi u njegovim Ozrinićima. Mislim da Živkova rodna kuća treba da bude pretvorena u muzej, a spomenik da se nalazi ispred nje. Imam peticiju koju su potpisala 554 mještanina sela koji traže da u se u Ozrinićima podigne spomenik Živku, jer Ozriniće i Živko su neraskidivo vezani.
Mislim i da je najlogičnije da se ulica koja vodi od Živkove rodne kuće, prolazi pored groblja gdje je sahranjen i vodi do kličevskog mosta, nazove po njemu“, kazao je „Vijestima“ Petar Nikolić.
“Čovjek uvijek nosi pečat zavičaja, nosi svoje zavičajno breme, opterećenje. Stalno ima potrebu da ga se oslobodi, a istovremeno, bez tog zavičaja ne bi ništa značio. Jer, čovjek koji ne voli svoj zavičaj, ne voli ni ljude, ne voli sebe. Zavičaj je djetinjstvo. Otuda potreba da ga slikamo, da ga pokažemo drugim ljudima. Nikada nećemo da se pomirimo sa činjenicom da zavičaj za druge ljude nema ono značenje i onu ljubav kao za nas", govorio je Živko.
Petar smatra da djelu i liku njegovog oca još uvijek nije posvećena dovoljna pažnja i da su ovo samo pokušaji da se isprave „greške iz prošlosti“.
„Nije ovo vraćanje Živku, već samo priznanje jednom umjetniku i vraćanje stvari na mjesto gdje je odavno trebalo da budu postavljene. Živko je dugo bio zaboravljen i smatram da je to i dalje, jer svaki potez koji vlast povlači je pod pritiskom. Ne vraćaju se oni odviše Živku jer je godinama stavljan na nekom rubu i mali je broj knjiga, enciklopedija gdje se njegovo ime u prošlosti pominjalo. Živko zaslužuje mnogo više, s obzirom na to kakav je svjetionik za kulturu u prošlom vijeku bio“, kazao je mlađi Nikolić.
Živkov sin Petar, takođe reditelj, pozdravlja ideju da se neka ulica nazove po njegovom ocu, kao i da mu se podigne adekvatan spomenik, ali smatra da sve to treba da se dešava u Ozrinićima
Rođen je 29. novembra 1941. u Ozrinićima kod Nikšića. Pohađao je umjetničku školu u Herceg Novom, a Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Upisao je glumu, ali se cijelog života bavio režijom.
Dobitnik je tridesetak nagrada na našim i međunarodnim festivalima, među kojima se izdvajaju: "13. jul" Republike Crne Gore, Zlatne medalje 1976. i 1981. godine i Srebrne medalje "Beograd" 1972. i 1974. godine, Srebrnog zmaja u Krakovu 1975. godine, Srebrne nagrade u Moskvi 1984. godine.
Na festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma dobio je Povelju za životno djelo.
U filmsku umjetnost ušao je s kratkometražnim filmovima Ždrijelo, Bauk, Marko Perov, Prozor, Biljeg.
Potpisao je neke od najvažnijih igranih filmova jugoslovenske kinematografije Beštije, Jovana Lukina, Smrt gospodina Goluže, Čudo neviđeno, Ljepota poroka, U ime naroda, Iskušavanje đavola, a autor je i kultne televizijske serije "Đekna još nije umrla, a ka' će ne znamo".
Galerija
Bonus video:
