Prvi roman Slavice Perović “Life Lift” u izdanju “Nove knjige” promovisan je u punoj sali Gradske knjižare.
Stvar po kojoj je ova knjiga osobena i izdvaja se iz uobičajenih pojmova romana, prema riječima prof. dr Siniše Jelušića su izvjesni naslovi koji se u ovoj knjizi nalaze.
“Polifoniski odnosi koji podrazumijevaju nekoliko posebnih strukturnih nivoa, međusobno savršeno korespondiraju. Tako npr. glavna vrlo bolna junakinja romana, sa romantičnim imenom Agneza Ena, radi na temi “ žena i moć u Montenegru”, i to prati njeno lično proživljavanje teme , pri čemu ovo “lično” dobija posebnan izraz i to nimalo slučajno” kazao je Jelušić.
"Samo čitanje ovog romana bilo mi je zanimljivo iskustvo"
On je naglasio, da ovaj roman ima izuzetnu obrazovnu i pedagošku funkciju i trebalo bi ga svaka crnogorska porodica ima i da ga po nekoliko puta pročita.
Uzbudljivo čitalačko iskustvo
Za književnika Balšu Brkovića, roman Slavice Perović je autentično i uzbudljivo čitalačko iskustvo, ali i jedna vrsta izazova.
“U nekim situacijama dueli naučnice i spisateljice bivaju zanosni"
“Kada u pitanju jedan ozbiljan naučnik koji je utemeljen u teorijskom diskursu, bilo da je riječ o lingvistici ili semiotici, nikada ne možete znati kako će da funkcioniše u čistoj književnosti.
Samo čitanje ovog romana bilo mi je zanimljivo iskustvo, jer je Slavica Perović, na najbolji mogući način iskoristila sebe kao naučnicu i sve teme koje se tiču i lingvistike i rodne tematike obradila u romanu, tako spretno i vješto ih uplićući u svijet glavne junakinje” kazao je Brković dodajući da se roman dešava u brendiranom svijetu na način na koji možemo prepoznati sve nas.
“U nekim situacijama dueli naučnice i spisateljice bivaju zanosni i dovode do nekih pasaža koji spadaju u najzanimljivije i najuzbudljivije pasuse savremene crnogorske proze”, kazao je Brković.
On je kazao da “kada se desi jedan ovako važan umjetnički čin sa potpisom žene ima osjećaj da je zaboden još jedan kolac u jezivo srce crnogorskog mačizma”.
Literarna provinijencija
Autorka je istakla da je počela da piše roman zato što je znala da mora neku knjigu koja će biti literalne provenijencije napisati, misleći da će to biti njeno profesionalno određenje.
“Čitajući Balšine kolumne, tekstove i njegove romane, poželjela sam da i ja krenem sa stvarnim dijalogom"
“Od studentskih dana sam nosila latentnu želju da budem književnica, da se literalno izražavam i to se provlačilo kroz moje tekstove i najveću kritiku bih doživljela kada bi mi neka koleginica rekla “opet ste malo pisali poeziju”, a to bi bilo u nekom naučnom tekstu kada bi mi se omakla neka metafora, ili stilska figura kojoj nijesam mogla da odolim” kazala je Perović.
Ona je rekla da su u njoj radile sve one knjige koje je pročitala imajući snažan dijaloški poriv i motiv.
“Čitajući Balšine kolumne, tekstove i njegove romane, poželjela sam da i ja krenem sa stvarnim dijalogom, koji bi bio druge provenijecije, sem ove lingvističke. I tako sam se odvažila, misleći da neko treba da neko napiše ovakvu knjigu.
Ja sam čekala da je neko napiše, ali to niko nije učinio, i onda sam ja krenula, pored sveg onog zova koji sam imala u sebi ka lijepoj književnosti, da napišem jednu knjigu koja će biti intimistička, lična, pomalo bolna i koja će reći nešto umjesto nekog i gdje će to među koricama ostati zabilježeno” kazala je Perović.
Bonus video:
