Predmet 17JS4272/93 u Zemaljskom sudu u franačkom Hofu je mogao da bude politička bomba prve klase. Optuženi Srećko Kestner, nekad vlasnik pečenjare u vestfalskom Kamp-Limpfortu, potom švercer i trgovac cigaretama u bivšoj Jugoslaviji, sa prebivalištem što u Švajcarskoj, što u Tunisu, sad u Dubiju.
Formalno, sudilo se zbog par slučajeva šverca cigareta prije dvadesetak godina, na Balkanu. Ali u pozadini se radilo o mnogo većem slučaju: da li će Kestner pred sudom dati iskaz protiv čovjeka, koji je, po Kestnerovim sopstvenim prethodnim izjavama, trebalo da je i suorganizator šverca cigareta teškog milijarde eura: riječ je o Milu Đukanoviću, koji je od 1991. godine pet puta bio premijer i jednom predsjednik Crne Gore i do sada ostao dominantna politička figura zemlje od 670.000 stanovnika, od juna 2012. kandidata za članstvo u Evrospkoj uniji.
Priča počinje 1992, Jugoslavija je pocijepana u građanskom ratu. U maju te godine Ujedinjene nacije kažanjavaju Srbiju i Crnu Goru uvođenjem privrednog embarga.
Kestnera to ne brine pretjerano. Jedan njegov poslovni partner u Holandiji kupuje kamione cigareta, navodno za Rusiju. U stvarnosti, ovi kamioni, preko Njemačke, Češke i Mađarske dolaze u Srbiju i Crnu Goru, a Kestner organizuje doček. Posao nije samo kršenje UN embarga.
Pošto su cigarete službeno namijenjene ruskom tržištu, za njih se ne plaća porez na duvan, carina i porez na promet, tri stavke koje, inače, čine lavovski dio finalne cijene.
Milo Đukanović može da odahne. On ionako ništa ne prepušta slučaju. Odmah u petak ga je predsjednik države nominovao za novog premijera
Herman u to doba procenjuje da je EU time oštećena za 10 milijardi eura. Na sudu u Hofu Kestner priznaje da je kriv po svim tačkama optužbe. U elegantnom trodjelnom odijelu kaže da "nijedna jedina cigareta nije ostala u Jugoslaviji", nego da je "najvjerovatnije svaka prodata u Italiji“.
Osim toga, cijeli posao je nadgledala državna carinska služba. Već 2001. je Kestner hrvatskom "Nacionalu" i istražnom odboru crnogorskog parlamenta rekao da je Đukanović pokrivao šverc cigareta, te da je od toga zaradio milione. Detaljni Kestnerov iskaz pred jednim njemačkim sudom bi Đukanovićevu tezu da on ništa zaradio nije, te da je posao bio legalan, u minimumu doveo u pitanje.
Ali, ni državni tužilac Andreas Kancler ni sudija Bernhard Hajm nisu postavili nijedno pitanje ni o Đukanoviću niti bilo kom drugom čovjeku iz sjenke.
"Moguće učešće gospodina Đukanovića za državno tužilaštvo nije bilo predmetno", kaže državni tužilac Kancler za “Zidojče cajtung”.
Istražne dosijee Kolba i Hermana sud u Hofu nije naručio. Kancler nije mogao da kaže zašto. U međuvremenu, penzionisani Kolb i Herman ne smiju da govore.
Sloboda za optužujući materijal
Godine 2006. je za njemački nedjeljnik "Focus" Kolb objasnio da nije mogao da digne optužnicu protiv visokorangiranog političara, jer za to nije imao političku podršku. U međuvremenu su i jednom i drugom, i Kolbeu i Hermanu, zatvorena usta.
Ostalo je nejasno da li su njemački organi van sudnice napravili dogovor sa Kestnerom
Još u julu ove godine je, po pisanju bosanskog magazina "Slobodna Bosna" Kestner ponovo pokušao da organizuje šverc cigareta. Ali o tome se u Hofu raspravljalo nije.
Kestner i njegov advokat su odbijali svaki komentar. Poslije suđenja, koje nije trajalo ni cijela tri sata, Kestner biva osuđen na 18 mjeseci uslovno i novčanu kaznu od 39.000 eura, za obeštećenje i sudske troškove i napušta sudnicu kao slobodan čovjek.
Ostalo je nejasno da li su njemački organi van sudnice napravili dogovor sa Kestnerom. Tokom suđenja je Kestner rekao da su mu njemački službenici već prije nekoliko godina dali ponudu: sloboda za optužujući materijal.
Ukoliko organi taj materijal sada posjeduju, ne žele da ga upotrijebe, ne bar javno. Milo Đukanović može da odahne. On ionako ništa ne prepušta slučaju. Odmah u petak ga je predsjednik države nominovao za novog premijera. Kad to i postane, uživaće imunitet.
Zeleni se uzalud trudili
Još jedan skandal oko porodice Đukanović je do sada ostao bez posljedica. Krajem maja 2012. je OCCRP objavio dokumenta crnogorske Centralne banke, po kojima je nekadašnja državna Prva banka, koju sada kontroliše Đukanovićev brat Aleksandar sa rodbinom, dijelila kredite bez pokrića rođacima i klanu, pri tome i peračima para, švercerima i trgovcima drogom.
Ovo otkriće je ostalo bez ikakvih posljedica.
"Jedino što je crnogorsko tužilaštvo žarko interesovalo je bilo ko nam je bio izvor informacija, ništa drugo", kaže Miranda Patručić novinarka sarajevskog Centra za novinarsko istraživanje i Mreže istraživačkih novinara OCCRP.
Ni van granica Đukanovićev klan do sada nije imao razloga za strah. U izvještaju EU o napretku Crne Gore od 10. oktobra se nijednom riječju ne pominju teške optužbe na račun ovog klana.
A na pitanja poslaničkog kluba Zelenih u Bundestagu je Ministarstvo inostranih poslova Njemačke 25. oktobra uopšteno odgovorilo da Savezno ministarstrvo pravde "podržava izgradnju pravnog sistema u Crnoj Gori", ali da nema "sadržajnog posmatranja/praćenja konkretnih sudskih procesa" u Crnoj Gori.
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
