Crnogorska umjetnica Isidora Stamatović-Bigović predstavila se na ovogodišnjem Jesenjem salonu u Parizu. Njen rad “Theatre” (ulje na platnu, 2012), odlukom žirija našao se u sekciji - peinture 'Mythes et Realites', među sedamnaest eminentnih likovnih stvaralaca iz cijelog svijeta.
Vaš rad “Theatre” predstavljen je na ovogodišnjem Jesenjem salonu u Parizu. Kakve utiske nosite sa ove prestižne manifestacije o značaju Vašeg predstavljanja na njoj?
"Moram priznati da je velika privilegija biti učesnik Jesenjeg salona u Parizu. Ako uzmemo u obzir da su u prošlosti velika imena iz svijeta umjetnosti, osobito slikarstva, jasno je koliki značaj ima sama manifestacija i koliko je za umjetnika bitno učestvovati na njoj.
"Sekcija 'Mythes et Realites' je posvećena umjetnosti koju karakterišu donekle nadrealni, vizionarski i intimistički motivi"
Rad koji sam izložila obiluje detaljima, zapravo riječ je o zidu sa više manjih prozora iza kojih su različiti ljudi, drugačije atmosfere".
Kako je došlo do priče o Vašem učešću?
"Smatrajući da je bitno prikazati svoj rad izvan granica naše zemlje, konkurisala sam, bez nekog pretjeranog očekivanja da će moj rad odmah biti primljen. Bila sam svjesna koliko umjetnika iz čitavog svijeta konkuriše. Međutim, nedugo zatim sam dobila odgovor da je moj rad prihvaćen od strane žirija što me je izuzetno obradovalo".
Vaš rad je predstavljen, odlukom žirija, u sekciji “Mythes et Realites”. O kakvoj sekciji je riječ i sa kojim umjetnicima ste dijelili izložbeni prostor?
"Sekcija 'Mythes et Realites' je posvećena umjetnosti koju karakterišu donekle nadrealni, vizionarski i intimistički motivi. Ovdje su izloženi radovi onih umjetnika koji na sebi svojstven, specifičan način reaguju na stvarnost, tj. svoju reakciju i viđenje prenose u svoja djela, ali uglavnom se radi o jasnom, čitkom likovnom rukopisu. Pored mene, predstavilo se još sedamnaest umjetnika iz Francuske, Sjedinjenih Američkih Država, Belgije, Kanade, Španije, Italije, Njemačke, Švedske…"
Možete li nas uvesti u svoj svijet umjetnosti, koji nije samo vezan za likovno stvaralaštvo?
"Moj svijet umjetnosti čini i poezija kojom sam se ranije mnogo više bavila nego sada. Smatram da su moje slikarstvo i poezija povezani, posebno sada kada je riječ o mojim novim radovima. Kod istinske umjetnosti nema kalkulisanja, ona nastaje u potpunoj slobodi duha, ona je beskompromisna i mora biti život onoga ko je nosi u sebi i stvara.
"Radi se o mojim ciklusima slika i crteža koji su posvećeni erotici, Erosu i Thanatosu u jednom kompleksnom smislu"
Umjetnost je zapravo život, a ne posao, ona traži cijelog čovjeka. Kada svojim radovima iskreno govorite o sebi, o svojim emocijama, doživljajima, o svom pogledu na svijet, kada njima reagujete na ono što vas pritiska ili vam privlači pažnju, neminovno nastaje kvalitetno umjetničko stvaralaštvo, bilo da se radi o poeziji, slikarstvu ili muzici.
Dakle, istinski umjetnik živi svoj rad i živi za svoj rad. S druge strane, izuzetno cijenim hrabrost u umjetničkom smislu, bilo o kojoj vrsti umjetnosti da je riječ. Nju karakteriše originalost, ali često i neprihvatanje… Usljed nemoći da sagleda i razumije umjetničko djelo, nekome je lakše umjetnika proglasiti “ludim” ili njegovo djelo besmislenim, nego sebe nesposobnim da ga razumije".
Na Vašim slikama i crtežima dominantna je žena prepuštena eksplicitnom užitku i ....?
"Radi se o mojim ciklusima slika i crteža koji su posvećeni erotici, Erosu i Thanatosu u jednom kompleksnom smislu, motiv je direktan i smio, a ciklusi su nastali u periodu 2008. do 2011.
To su radovi u kojima dominiraju jako eksplicitni motivi, od može se reći “običnog” akta pa do akta koji u prikazu sublimira bol, ljubav, strast, sa određenom dozom melanholije i tame. Ne radi se samo o jednom površnom prikazivanju tijela, već o čitavoj priči koja ga prati.
"Lično nisam neko ko se drži samo jednog motiva, jednog striktnog načina rada ili samo jednog određenog formata"
Ovi ciklusi su zapravo moj osvrt, ispitivanje tematike tijela kao objekta i različitim varijantama njegovog pojavljivanja iz kojeg sam težila izvući, pored ostalog, onu tamniju stranu koja ga pokreće.
Vezano za ovu temu moram istaći da je moj magistarski rad upravo bio vezan za erotsko u umjetnosti i da se postavka moje magistraske izložbe sastojala od tih radova".
A sa druge strane, tu su portreti “bez lica”, magritovski cilindri, ulovljeni trenuci...
"Lično nisam neko ko se drži samo jednog motiva, jednog striktnog načina rada ili samo jednog određenog formata. Smatram da se podjednako dobro snalazim i kada je riječ o velikim formatima i kada je riječ o minijaturi.
Volim istraživati i pratim svoje osjećaje. U tom smislu nastali su “ljudi bez lica”, kako kažete. Međutim, upravo ovi radovi imaju intimistički karakter, te predstavljaju moju ličnu priču, moj lični emotivni trenutak ili impresiju".
Vaša likovna priča davno je izašla iz okvira Crne Gore. Kakvo predstavljanje priželjkujete?
"Tako je, i veoma mi je drago zbog toga. Do sada sam izlagala na više izložbi u inostranstvu. Trenutno imam nekoliko ponuda u vezi samostalnih izložbi izvan Crne Gore, nadam se da ću bar neke uspjeti da realizujem. Svakako da nimalo nije lako izaći iz okvira svoje zemlje i da postoji niz poteškoća koje se javljaju na tom putu.
"Moje prijateljstvo sa mađarskom umjetnicom Eszer Tari preraslo je u našu zajedničku izložbu"
Ipak, kada vjerujete u ono što radite, uvijek ćete naći način da to prikažete u drugim sredinama. Strana kritika mi puno znači i ona je po mom mišljenju nepristrasna i neophodna za onoga ko želi da svoj rad sagleda realno, da čuje ne samo riječi hvale, što je kod nas čest slučaj, već i pravu kritiku.
Veoma je bitno vidjeti šta rade umjetnici u drugim sredinama, povezati se i sarađivati sa njima. Moje iskustvo sa tim jako je pozitivno. Zahvaljujući poznanstvima koje sam stekla, uspjela sam zajedno sa kolegama iz Holandije da organizujem izložbu pARTytent na kojoj su izlagali njihovi umjetnici zajedno sa umjetnicima iz Herceg Novog.
Sa druge strane, moje prijateljstvo sa mađarskom umjetnicom Eszer Tari preraslo je u našu zajedničku izložbu koja je bila upriličena u okviru manifestacije Noć kulture 2012.
Bonus video:
