Depresija, napadi straha i šizofrenija češća su pojava kod stanovnika u velikim gradovima. Uticaj sredine, posebno metropola na njene građane naučnici zovu "neuro-urbanizmus“. Ta disciplina spaja arhitekturu i medicinu, piše "Deutsche Welle".
Više buke, više smeća, i sve više ljudi na jednom prostoru. Život u velikim gradovima prilično je stresan. Uprkos tome, većina ljudi i dalje na život u urbanim sredinama gleda kao na mogućnost bolje zarade i veće kulturne ponude.
"Do prije 60 godina je samo trećina svjetskog stanovništva živjela u gradovima, danas taj broj prelazi polovinu. Sem broja stanovnika, raste i broj mentalnih poremećaja", kaže Andreas Mejer-Lindenberg, direktor Instituta za mentalno zdravlje u Manhajmu.
"Samo depresija ljude u Evropi godišnje košta oko 120 milijardi eura. Troškovi do kojih dovode svi psihički poremećaji, prelaze sumu Evropskog stabilizacionog mehanizma za spasavanje eura, a rasprostranjenost i ozbiljnost ovih bolesti uglavnom se potcjenjuje", ukazuje Mejer-Lindenberg.
Promjene u mozgu zbog socijalne izolacije
Britanski psihijatri su 2003. zabilježili značajan porast šizofreničnih pacijenata u Londonu, i to u četvrtima, koje su polovinom 60-ih doživjele procvat.
London
Magnetnorezonantna tomografija ljudskog mozga, onih koji su odrasli u gradovima, drugačija je u odnosu na one, koji su se na život u gradu tek odlučili
"U gradovima obično ne znate svoje susjede, dok u sredinama van gradova na socijalnu podršku susjeda ipak možete da računate. Zbog toga se ljudi u gradovima često osjećaju socijalno isključenim", kaže direktor klinike za psihijatriju i psihoterapiju u Berlinu Andreas Hajnc
Nije nepoznato da je kod životinja utvrđeno da socijalna izolacija dovodi do izvesnih promjena u mozgu. Dr Hajnc kaže da je i kod ljudi slično. I na najmanju količinu stresa reaguje se prenaglašeno, dakle kao na prijetnju.
Problem – brz razvoj gradova
Magnetnorezonantna tomografija ljudskog mozga, onih koji su odrasli u gradovima, drugačija je u odnosu na one, koji su se na život u gradu tek odlučili.
Zato je i prvi test bilo jednostavo računanje. Ljudi koji su odrasli u gradu, bili su sporiji ili čak znatno lošiji od onih koji nisu.
"Neuro-urbanizmus" je pristup koji obećava, jer, ne samo da gradsku sredinu možete učini praktičnom i funkcionalnom, već i zdravijom za njene žitelje
Drugim riječima, naučnici smatraju da bi urbanisti ubuduće ovakva saznanja, trebalo ozbiljno da uzmu u razmatranje, posebno u gradovima poput Berlina i Londonu. Gradovi koji se razvijaju velikom brzinom, ugrožavaju mentalno zdravlje svojih stanovnika.
Sa specijalnim mobilnim uređajem, Mejer-Lindenberg je sa geografima i fizičarima, krenuo u testiranje na terenu. Mjerena je aktivnost mozga ljudi na najrazličitijim lokacijama – na semaforu, u parku, na ulici, u stanu...
Cilj je bio da se utvrdi kako urbani život utiče na aktivnost mozga. Koliko je važna veličina stana? Da li je dovoljno da sa balkona imate pogled na prirodu? Kakav je efekat kada ljudi imaju priliku da prošetaju nekim parkom?
Ravnoteža između potreba ljudi i drugih izazova
Za arhitekte i urbaniste, poput Riharda Burdeta, profesora na Poslovnoj školi u Londonu, takva saznanja naučnika mogu biti od presudnog značaja u daljem urbanističkom planiranju:
"Urbanisti treba da teže ravnoteži između potreba ljudi i drugih izazova. Ljudi moraju na raspolaganju da imaju otvoreni prostor, mogućnost da odu u bioskop, negdje da se sastanu sa prijateljima, negdje da prošetaju, na primjer pored rijeke. O tim aspektima se obično ne razmišlja mnogo, posebno ne u Kini ili Indoneziji. Razmišlja se o efikasnosti saobraćaju i proporcijama neke četvrti, ali ne i o tome kako sve to utiče na ljude".
"Neuro-urbanizmus" je pristup koji obećava, jer, ne samo da gradsku sredinu možete učini praktičnom i funkcionalnom, već i zdravijom za njene žitelje.
Galerija
Bonus video:
