Apelacioni sud potvrdio je presudu Višeg suda u Podgorici, kojom je nakon devetogodišnjeg postupka zbog saobraćajne nesreće, u kojoj je nastradao pješak Nikola Đurović, oslobodio krivice jednog od aktera Miška Đurišića i tako ocijenilo da niko nije kriv za smrt 28-godišnjeg mladića.
Đurović je teško povrijeđen 14. novembra 2003. u Podgorici, na pješačkom prelazu u blizini restorana Maša, nakon sudara "forda mondeo", kojim je upravljao Savo Kentera, koji se kretao tadašnjim Bulevarom Lenjina iz pravca Bloka V ka centru grada i "audija A4" koji je vozio Đurišić, Ulicom Svetozara Markovića prema Ulici Ivana Vujoševića.
Kenterin automobil se nakon sudara, zarotirao i udario Đurovića, koji se u tom trenutku nalazio na metar od trotoara, u pravcu prema restoranu Maša. Đurović je od zadobijenih teških povreda glave dva dana kasnije preminuo u podgoričkom Kliničkom centru. Protiv Kentere postupak je obustavljen na početku istrage.
Devet godina nepravde za Nikolu Đurovića >>>
Apelacioni sud odbio je, kao neosnovane, žalbe podgoričkog Višeg tužilaštva i porodice Đurović, jer smatra da nijesu počinjenje bitne povrede postupka, kao i da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da nema odgovornosti Đurišića prikom te saobraćajne nesreće.
Takav stav je potkrijepio odbranom Đurišića, da je na semaforu, neposredno prije nesreće, za njegov pravac kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo, kao i izjavama svjedoka tada maloljetnog Milana Popovića i Zorana Vujačića. Ta svjedočenja tužilaštvo i porodica su u žalbama osporili navodeći da nijesu istinita i da su sračunata da olakšaju položaj Đurišića.
Porodica Đurović, žalbom Apelacionom sudu, tražila je da se suđenje vrati na početak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na osnovu kojeg je donijeta presuda ili da se odluka, koju je donijelo vijeće sudije Višeg suda Ratka Ćupića, preinači, tako što će Đurišića proglasiti krivim.
U odluci Apelacionog suda, koju su donijele sudije Radmila Mijušković i Milivoje Katnić, piše da je Viši sud, na osnovu dokaza kojima je raspolagao, pravilno odbacio izjavu Kentere, u dijelu gdje je tvrdio da mu je za njegov smjer kretanja bio dozvoljen prolaz, odnosno uključeno zeleno svjetlo na semaforu.
Sva vještačenja davala su dvije varijante događaja, u zavisnosti od toga čije izjave sud ocijeni vjerodostojnim, jer su oba vozača tvrdila da su u raskrsnicu ušli kada je za njihov smjer bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu. Slučaj je prošao kroz ruke dvoje istražnih sudija u dva suda, a nakon podizanja optužnice samo protiv Đurišića, 11. decembra 2003, još tri sudska vijeća
Taj stav potkrepljuju nalazom komisije vještaka. U odluci se navodi da nijesu ignorisane izjave svjedoka Miloša Šoškića i Milića Drobnjaka, kako se tvrdilo odbijenom žalbom, već da se na osnovu njih nije mogla utvrditi činjenica koje svjetlo je bilo na semaforu ka kojem se Kentera kretao svojim vozilom koje je bilo neposredno ispred njihovog prije nego što je došlo do udesa.
Navodi se da je prvostepeni sud takođe detaljno cijenio i izjavu svjedoka Rizvanović Fatona i da se radi o neuvjerljivoj i nepouzdanoj izjavi koju je mijenjao tokom postupka, kao i da je nelogično da mu je u trenutku sudara od svega pažnju zaokuplo svjetlo na smaforu.
U sudskom postupku urađena su tri saobraćajna vještačenja i njihove dopune, vještaci su i pred sudom branili svoje nalaze, ali nijedno nije dalo precizan odgovor ko je skrivio saobraćajnu nesreću i ko je od vozača prošao kroz crveno svjetlo. Sva vještačenja davala su dvije varijante događaja, u zavisnosti od toga čije izjave sud ocijeni vjerodostojnim, jer su oba vozača tvrdila da su u raskrsnicu ušli kada je za njihov smjer bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu. Slučaj je prošao kroz ruke dvoje istražnih sudija u dva suda, a nakon podizanja optužnice samo protiv Đurišića, 11. decembra 2003, još tri sudska vijeća.
Bonus video:
