O značaju “Crnog kvadrata” Kazimira Maljeviča konstantno se vode sporovi: da li označava kraj slikarstva ili početak nove epohe? Ništa manje nisu rasprave o tome kako je Kazimiru Maljeviču uopšte sinula ideja da stvori “Crni kvadrat”.
“Kod Maljeviča se sve svodi na šećer”, zaključak je slikara Leonida Tiškova, koji vjeruje da je odgonetnuo tajnu pionira geometrijske apstrakcije. Slikar Tiškov je proučio biografiju i zapise Maljeviča i došao je do zaključka da se sve svodi na - šećer!
Upravo Kaizimirov otac je bio upravnik jedne šećerane, i dao je mladom Maljeviču najprostiji materijal “slatku konstrukciju” iz kojeg je dječak sastavljao svoje prve geometrijske figure, a kada je odrastao, primijenio je svoj geometrijski metod u umjetnosti.
Goste dočekuje izložba grafičkih serija: na svakom listu je po jedna scena iz života Kazimira Maljeviča, obogaćena citatima iz njegovog dnevnika
Svoju verziju nastanka “Crnog kvadrata” slikar Tiškov je predstavio publici u umjetničkoj formi, otvorivši izložbu “Kocka vječnosti”. Novi projekat “Kocka vječnosti” nastavak je priznanja u ljubavi prema “formi koja se preobrazila u nulu” kao i svekolikoj ruskoj avangardi. Samo što je umjesto crnog kvadrata kao modul ovdje uzeta bijela kocka.
Od tih “šećernih cigala” je ozidana volšebna instalacija Tiškova: on precizno reprodukuje suprematske modele, a ponekad prolazi kroz šaljive metamorfoze, koje se preobražavaju, na primjer u bijelu Rubikovu kocku, da bi se odjednom “od - metnule” u antisuprematske projekte kao što je Kongresni dvorac, koji služi kao pijedestal za “na stup“ figura hlebnog Lenjina.
Šećerna priča o gorkoj sudbini proroka - vizionara zagledanog, kao i njegovi učenici, u suvu i pustu skolastiku, nastavlja se i u žanru komiksa Leonida Tiškova, za koga bi se moglo reći da je u “rodnoj ravnopravnosti” s Andersenovim bajakama. Tajna “Crnog kvadrata” smjestila se u tri dvorane “Krokin-galerije”.
Goste dočekuje izložba grafičkih serija: na svakom listu je po jedna scena iz života Kazimira Maljeviča, obogaćena citatima iz njegovog dnevnika. Na jednom je otac, direktor šećera - ne kako pokazuje malom kudravom Kazimiru u mornarskom odijelu slatke proizvode.
“Ranije sam mislio da su kocke šećera savremeni izum, ali kad sam počeo time da se bavim saznao sam da su one izmišljene u Češkoj još 1843. godine"
Na drugom listu je scena kako se pije čaj na dači - mali Kazimir umjesto da šećer sipa u čaj, pravi od kocaka kule. Tu je i list na kojem Kazimir, sada već odrastao momčić, dijeli šećer seljačkoj djeci. Tu su listovi koji ilustruju brojne prizore - kako se šećerne kule pretvaraju u ljudske figure napravljene od kvadrata, više ne bijelih nego crnih.
Nije zaboravljen ni spomenik kocki šećera podignut u otadžbini ovog proizvoda u moravskom gradu Dačicama (Republika Češka ), iz kojeg izrastaju slatki stalagniti i sniježno bijele makete. Tu su poređani kvdrat i kocka, ikone nove religije, istinitog i vječnog Lenjinovog učenja koje treba da ukrašav a kuću “svakog radnog čovjeka- leljinca”.
Namnožili su se kvadratni ljudi, lakomisleni ivani i petroviči sa crteža Maljevičevog epigona Georgija Ječeistova i oni se obrušavaju na svog praroditelja sa svih strana daveći sve koji nisu od kvadrata, a pošteđeni su još samo ovalni poput likova sa crteža seljačkog ciklusa.
I prepodobnom Kazimiru ne polazi da izađe iz tog košmara, ne uspijeva da odleti na krstolikoj zvjezdanoj letjelici Ciolkovskog, onog slavnog maštatelja iz Kaluže. Kvadrati niču kao pečurke poslije kiše. I on sjedi pokunjen na saslušanju u GPU kao pred svojom seljačkom “trojkom“, a to su, u stvari ista “Trojica” Andreja Rubljova.
Kada je odrstao i postao slikar, Maljevič je stvorio cijelu teoriju nove umjetnosti ne samo da će slikati crne kvadrate, krstove i krugove nego će graditi sniježnobijele kule. Od njih će se, istina, sačuavati samo nekoliko, a jedna će biti predstavljena u zbirci Tretjakovske galerije.
Filozofi, teoretičari i istoričari umjetnosti utrošili su mnoge godine u nastojanju da odgonetnu tajnu Maljevičovog stvaralaštva
Ali skice za arhitektone (koje podsjećaju na makete savremenih solitera) su sačuvane. Leonid Tiškov ih je ponovo sazdao od šećera. Stvorio je jedan cijeli bijeli, slatki, minijaturni grad. “Kocke su se idelno složile, kao da ih je sam Maljevič slagao”, kaže Tiškov.
“Ranije sam mislio da su kocke šećera savremeni izum, ali kad sam počeo time da se bavim saznao sam da su one izmišljene u Češkoj još 1843. godine. I kod češke šećerane postavili su obilježje koje izgleda kao spomenik Maljeviču”, komentariše Tiškov.
Filozofi, teoretičari i istoričari umjetnosti utrošili su mnoge godine u nastojanju da odgonetnu tajnu Maljevičovog stvaralaštva. Leonid Tiškov je o tome počeo da razmišlja prije 12 godina. Tada je slikaru došla do ruku Rubikova kocka, koja je obavijena kolor površinama.
Otvarajući ostale, u rukama slikara Tiškova se pojavio crni Rubikov kvadrat. Tada je on napravio video snimak u kojemu je svaki kvadrat crni. Taj video snimak koji ilustruje zagonetnost “Crnog kvadrata“ Maljeviča, slikar je takođe predstavio na ovoj izložbi.
Bonus video:
