Mala doza ljubomore je prirodna u odnosu i tada je njena svrha da pokrene ponašanje koje će sačuvati vezu.
A šta ako se pretjera sa ljubomorom? Šta se zapravo dešava u takvim vezama? Često se čuje ta rečenica, najčešće iz usta ljubomornih i posesivnih osoba: “To što sam ljubomoran, znači samo da mi je stalo do tebe’ ’,”To što ne mogu podnijeti druge osobe u tvojoj blizini, znači da te toliko volim da te želim cijelu samo za sebe”.
I vi padate na tu foru.
Odjednom se osjećate željeno, posebno, izuzetno vrijedno u tuđim očima, a tom osjećanju može odoljeti samo mali broj osoba. Ako ne osjećate svoju vrijednost, ako sebi niste posebni, onda ćete tu nesigurnost pokušati da potisnete uvjerenjem da ste nekom drugom jako posebni.
Tada kažete: ’’Šta ću kada me on toliko voli, kada se toliko boji da me ne izgubi’’.
Ove osobe mogu biti ljute, ali u suštini ne žele promjenu, jer im godi takvo ponašanje.
A šta je sa ljubomornima? Iza te maske samopouzdanja, krije se, takođe, nesigurnost. Misle otići će za boljim, uspješnijim, bogatijim, zgodnijim od mene.
Da je ta osoba tako sigurna u sebe kao što izgleda, onda ne bi postojao strah da će ga prevariti ili napustiti.
Moguća je još i tkz. projektivna ljubomora - kada ljubomorni partner vrši preljubu i da ne bi osjećao krivicu, projektuje to ponašanje na svoju partnerku optužujući je da ga vara, da zavodi i sl.
Ovaj model ponašanja je najčešće naučen u porodici identifikacijom sa roditeljem ili nekom drugom važnom osobom.
Oba partnera izjednačavajući ljubav i ljubomoru imaju iskrivljenu predstavu o ljubavi.
Pogrešno misle: "Ako osjetim ljubomoru, znaću da volim, ili “Ako osjetim da je ljubomoran/na, onda znaću da me voli”.
Ponekad čak testiraju ljubav, tako što prave ljubomorne scene.
U pitanju je podsvjesna igra koja vremenom uništi vezu i oba partnera emotivno istroši.
Zaključak: Ljubomora nije znak ljubavi. Ona je znak straha od gubitka ljubavi. Najintenzivniju ljubomoru osjećaju oni koji duboko u sebi ne vjeruju da zaslužuju da budu voljeni.
Bonus video:
