Salman Ruždi vjeruje da je književnost uglavnom izgubila uticaj na Zapadu i da su filmske zvijezde poput Džordža Klunija i Anđeline Džoli preuzele mjesto Suzan Zontag i Normana Mailera kada su u pitanju velike teme.
„Stičem utisak da ljudi smatraju da je književnost manje bitna“, kazao je on u intervjuu za Rojters u Voterstoun knjižari u centralnom Londonu, u kojem se dotakao brojnih tema.
„Ukoliko pogledate Ameriku, vidjećete da postoji generacija starija od moje u kojoj su pisci poput Suzan Zontag, Normana Mailera i Gora Vidala imali šta da kažu o aktuelnim temama i da su slušani. Sada tamo bukvalno nema pisaca“.
„Umjesto njih imate filmske zvijezde, stoga ako ste Džordž Kluni ili Anđelina Džoli onda možete da govorite o aktuelnim problemima... i ljudi će vas slušati na način na koji su nekada slušali Mailera i Zontag. To je velika promjena“.
On je rekao da je u autoritarnim državama situacija drugačija, i da je književnost donekle zadržala svoj uticaj. „U tim zemljama književnost je i dalje bitna, što možete vidjeti i na osnovu mjera koje se pokreću protiv pisaca“, kazao je on, a među takvim zemljama naveo je i Kinu.
Britanski pisac, koji je upravo objavio svoju priču o deset godina skrivanja nakon što je protiv njega izdata iranska fatva 1989, smatra da su „ustanci arapskog proljeća podbacili“ ali da u daljoj budućnosti ima nade za slobodnija muslimanska društva.
“Autobiografija Džozefa Antona” (što je bio Ruždijev pseudonim dok se krio) našla se u prodavnicama u istom trenutku kada je i film u kojem se ismijava prorok Muhamed izazvao nerede u muslimanskom svijetu.
Ruždi ukazuje na problem sa kojim se suočavaju današnji lideri – tenzije između slobode govora i želje da se ne uvrijedi ničija vjera. On tvrdi da će nastaviti da brani čak i najprovokativnija prava pojedinca da izrazi svoje mišljenje.
„Jasno je da morate da branite stvari i sa kojima se ne slažete“, kazao je on, odgovarajući na pitanje da li smatra da je film trebalo da bude cenzurisan na neki način. „Šta je sloboda govora ukoliko je ona samo za ljude sa kojima se slažete. Često se, zalažući se za slobodu govora, nađete u poziciji da branite stvari koje vam se ne dopadaju. Vidio sam film i ne može biti gori. Toliko je stupidan da se pitate kako se iko može nervirati zbog njega“.
Pisac koji je 1981. godine dobio Bukerovu nagradu za djelo „Djeca ponoći“, kazao je da se nada boljem razumijevanju između muslimanskih i nemuslimanskih zemalja, ali samo na duže staze.
„Manje sam optimističan kada je u pitanju skorija budućnost jer je sada situacija užarena, ali mislim da će se to u daljoj budućnosti promijeniti“, kazao je on. Ruždi vjeruje da su ustanci „arapskog proljeća“ podbacili, ali da će se borba za slobodno društvo nastaviti. „Mislim da na duže staze morate vjerovati da ova veoma mlada populacija u arapskom svijetu zahtijeva bolji život i da će naći način da se izrazi, a o tome ćemo još čuti“.
Ruždi je kazao da fatva nije nešto što bi izabrao u životu, iako je zahvaljujući njoj postao jedan od najpoznatijih pisaca i otvorena su mu vrata počev od onih kod predsjednika Bila Klintona do Bona iz grupe U2.
„Više bih volio da se to nije dogodilo“, kazao je. „Da ste mi 13. februara 1989. ponudili da se to ne dogodi 14. februara prihvatio bih ponudu, jer sam bio savršeno zadovoljan svojim životom. Bio sam zadovoljan i kao pisac, napisao sam neke knjige koje su dobro prošle“.
„Više bih volio da mi se vrate 40-te. Imao sam 41 godinu kada je sve počelo i ta decenija, koja je trebalo da bude najbolja u mom životu, pretvorila se u noćnu moru“.
“Džozef Anton” je prilično intimna ispovijest o Ruždijevom životu u bjekstvu, o odnosima koji su cvjetali i nestali, o zabavama na kojima je bio sa bogatim i slavnim i o godinama očaja i frustracije. Tragična je, zabavna a ponekad oboje u isto vrijeme. Ruždi se prisjeća kako je pobjegao u kupatilo kako ga ne bi prepoznala čistačica u jednom od mnogih skloništa. Njegovi čuvari su mu predložili da stavi periku kako bi se prerušio, međutim kada je izašao sa perikom jedan čovjek je uzviknuo: „Eno ga ono kopile Ruždi sa perikom“.
On je kazao da se nada da će mu Džozef Anton pomoći da ostavi iza sebe prošlost, a naročito fatvu. „Mislim da je ovo način da podvučem crtu ispod toga“.
Prevela i priredila: Nada Bogetić
Galerija
Bonus video:
