Knjiga Aleksandre Popov “The Wives: The Women Behind Russia's Literary Giants” opisuje često tragične živote supruga najvećih ruskih pisaca, od Tolstoja do Solženjicina.
Iako uvijek u pozadini, supruge klasika su imale veliki udio u stvaranju brojnih remek-djela ruske književnosti, radeći sve od ispravljanja greški u tekstu do uređivanja cijelih knjiga.
Što je društvo patrijarhalnije, to je žena više gurnuta u pozadinu i osuđena na služenje, a to pokazuje i zanimljiva knjiga Aleksandre Popov, koja opisuje sudbine supruga najvećih ruskih književnih klasika.
Knjiga na 370 stranica prati i analizira živote Ane Dostojevski, Sofije Tolstoj, Vere Nabokov, Nadežde Mandeljštam, Elene Bulgakov i Natalije Solženjicin.
Dostojevski svojoj ženi nije dozvoljavao da nađe posao, kada je htjela sama da zaradi nešto novca, uglavnom je tretirao kao sluškinju koja sav svoj život mora posvetiti njemu
Njihova imena su u široj javnosti većinom nepoznata, dok su prezimena dio opšte kulture, zahvaljujući romanima koje su muževi napisali.
Ono što se često zanemarivalo jeste uloga tih supruga, koje su bile prve čitateljke i kritičarke budućih klasika, te zadužene za transkribovanje rukom napisanih tekstova, ispravljanje raznih greški, a ponekada i uređivanje.
Velikom piscu Fjodoru Dostojevskom, žena je uvijek bila toliko bez novca da je hodala u poderanoj odjeći, ili većinom od sramote ostajala zatvorena u kući.
Dostojevski svojoj ženi nije dozvoljavao da nađe posao, kada je htjela sama da zaradi nešto novca, uglavnom je tretirao kao sluškinju koja sav svoj život mora posvetiti njemu.
Od dvojice klasika iz XIX vijeka nisu ništa bolji bili ni ruski literarni velikani XX vijeka.
Elena Bulgakov je zapisivala tekstove koje je diktirao Mihail, pa je zapravo ona svojom rukom ispisala mnoge stranice “Majstora i Margarite”, a usput je trpjela i suprugovu ljubavnicu, koju je Bulgakov takođe znao angažovati kao stenografkinju.
Osip Mandeljštam je od svoje supruge tražio da njemu posveti svu pažnju, pa je s njim podijelila svaki trenutak groznog progona u vrijeme najgorih Staljinovih čistki, dok je Vladimir Nabokov suprugu Veru ponekad tretirao kao sekretaricu, izjavivši jednom da “pisaća mašina ne radi ako Vera nije za njom”.
Elena Bulgakov je zapisivala tekstove koje je diktirao Mihail, pa je zapravo ona svojom rukom ispisala mnoge stranice “Majstora i Margarite”, a usput je trpjela i suprugovu ljubavnicu, koju je Bulgakov takođe znao angažovati kao stenografkinju
Gospođa Nabokov je morala iz vatre da spasava rukopis jednog muževljevog romana, koji je Vladimir u trenutku nervne rastrojenosti odlučio da uništi.
Ipak, Nabokov svoju suprugu nikad u javnosti nije gurao u zapećak, nego je većinu knjiga posvetio baš njoj te uvijek pominjao važnost Verine podrške.
Namjera Aleksandre Popov bila je da napiše knjigu koja bi “promijenila raširenu percepciju o takvim životima kao mizernim, teškim i neispunjenim”.
Ta percepcija je u dobroj mjeri ispravna, jer je većina opisanih žena imala težak, pa i tragičan život, i to bez poštovanja koje su više nego zaslužile.
Izostala zahvalnica
Kako naglašava autorka Popov, za nastanak megaromana “Rat i mir” bilo je potrebno obaviti veliko istorijsko istraživanje, napraviti kompilaciju svih relevantnih podatka, proći kroz tekst više puta kako bi se ispravili svi zarezi, sve greške, prepisati i prekucati rukopis u nastajanju i još mnogo toga.
Sve to je u periodu od sedam godina radila Sofija Tolstoj, koja je kasnije predstavljena kao histerična supruga koja je muža Lava ostavila da umre na željezničkoj stanici, iako je Tolstoj bio nepodnošljivi egocentrik, “koji je cijeloga života varao s lokalnim seljankama”, zapisuje Aleksandra Popov.
Naravno, nigdje se u “Ratu i miru” ne može naći posveta ili zahvalnica Sofiji, bez koje Lav Tolstoj taj obimni roman sigurno ne bi uspio da napiše.
Činjenica da je Sofiji svega toga u jednom momentu bilo dosta predstavljena je kasnije kao njena velika mana, jer se često smatralo da veliki umjetnici moraju automatski biti i veliki ljudi, a ne sitne duše.
Bonus video:
