Nastupom Ksenije Popović i predstavljanjem njene, knjige „Uspavanka za Vuka Ničijeg" na Trgu pjesnika u Budvi završen je književni program ovogodišnjeg festivala Grad teatar.
Sa Ksenijom Popović je razgovarala književna kritičarka i teoretičarka Božena Jelušić. Podsjećajući se riječi Danila Kiša da je djetinjstvo, zapravo, vrlo nesrećno razdoblje života gotovo svakog čovjeka, Jelušić je sa autorkom publiku vodila kroz tešku, traumatičnu priču djeci koja odrastaju bez porodica, bez prave roditeljske ljubavi, djeci po domovima, predrasudama okoline, društvu koje, nažalost, i dalje ne pokazuje adekvatnu brigu prema onima kojima je takva pažnja najpotrebnija...
Ipak, radnja romana, kako je rekla Jelušić, smještena u jedan dom za nezbrinutui djecu koji može biti američki i evropski, koji nije lokalizovan, i može biti bilo gdje, što znači da autorka nije insistirala na nekom direktnom prepoznavanju Cme Gore, nego na fenomenu samog doma i odnosa prema domskom djetetu, što ovu priču koja ima društveni angažman čini univerzalnom.
Uopšte nijesam sigurna da se radnja romana događa negdje u Evropi, ni ja ne znam gdje je smješten ova priča, sigurno nije u Crnoj Gori to mi ponekad liči na sjever Evrope, ponekad na Ameriku i na američki sistem, i to kad je košarka u pitanju, neke druge stvari u romanu su više evropske, ja sam mnogo stvari tu kombinovala, jer baš sam htjela da bude „svugdje i nigdje".
Mislim da se svaka sredina, mala ili velika, može prepoznati u „Vuku Ničijem", i to je bio moj cilj rekla je Ksenija Popović, koja je na Trgu pjesnika govorila i o brojnim privatnim iskustvima sa djecom iz domova, socijalnim službama, odnosom ljudi prema „ničijoj djeci", i koliko i država i društvo, zapravo, čine da ta djeca ostanu na margini.
Bonus video:
