Majka i kćerka Gordana Krdžić i Ivana Maksimović u potresnom svjedočenju u podgoričkom Osnovnom sudu juče su ispričale kako su u bombardovanju Murina 1999. izgubile svoju trinaestogodišnju kćerku i sestru, koja bi po njihovom kazivanju i danas bila živa da su nadležni na bilo koji način upozorili građane da će doći do bombardovanja varošice u blizini Plava.
One su tužile državu, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova, Upravu policije i Ministarstvo odbrane i traže 35.000 eura na ime naknade štete, jer smatraju da su ti organi države mogli spriječiti stradanje nedužnih civila u NATO bombardovanju Murina, krajem aprila 1999.
Maksimović je navela da su ih tog proljeća majka i tetka, koje su ostale u Prištini, poslale sa Kosova u Murino kod babe, kako bi ih sklonili od bombardovanja i pripadnika paravojnih formacija. Tog dana je, tvrdi, sa sestrom i dvije sestrične otišla do prodavnice, jer su željeli da naprave kolače za majku i tetku koje su očekivale da im se pridruže u porodičnoj kući u Murinu.
“Olivera i Julijana su ušle u prodavnicu, a ja i Teodora smo ih čekale kod mosta. Preletjela su dva aviona, jedan veoma nisko, Teodora je počela da vrišti, zgrabila sam je i počela trčati ka najbližoj zgradi, jer smo tako naučeni zbog dešavanja na Kosovu. Sakrila sam je ispod stepeništa i htjela da se vratim nazad za njih dvije, ali je bilo kasno, jer je prodavnicu pogodila bomba. Sve se desilo u par minuta”, navela je sestra pokojne Olivere.
“Tog dana sam i ja umrla. Samo se sjećam da sam uzela kamen pun krvi na kojem su bili tragovi kose Olivere i Julijane”, navela je majka poginule djevojčice
Dodala je da su tog dana bez ikakve najave prvi put bombardovali Murino i da je na tu varošicu tog dana bačeno 17 bombi.
“Baba ih je našla mrtve i sahranili smo ih zajedno u Murinu. Jako mi je teško od kad se to desilo, liježem i budim se sa tim slikama, to je neopisivo”, kroz suze je rekla Maksimović.
Krdžić je jedva ispričala da već 13 godina spava po sat vremena noću i da je psihički oboljela od kada su njena djevojčica, kao i njena devetogodišnja sestrična poginule.
Naglasila je da tog dana nije bilo sirena, niti ikakvih drugih saznanja da će doći do bombardovanja Murina.
Dodala je da je imala ratnu i radnu obavezu u Prištini, jer je, kada je počelo bombardovanje, dobila vojni poziv, pa je djecu poslala u Murino misleći da će tamo biti bezbjedni.
“Tog dana sam i ja umrla. Samo se sjećam da sam uzela kamen pun krvi na kojem su bili tragovi kose Olivere i Julijane”, navela je majka poginule djevojčice.
U tužbi, između ostaloga, piše da je NATO alijansa u toku 72 dana, koliko je trajalo bombardovanje, preko vojnopolicijskih i političkih struktura zemlje najavljivala akcije bombardovanja i da su naši državni organi morali znati za bacanje projektila na Murino i da je trebalo da na vrijeme upozore ugrožene građane o tome.
Suđenje se nastavlja u oktobru.
Murić: Nemar države
Pravni zastupnik oštećenih porodica Velija Murić naglasio je, nakon suđenja, da niko od organa i institucija države nije upozorio tada građane Murina na predstojeću opasnost i posljedice bombardovanja i da je neophodno utvrditi te propuste i pokrenuti krivični postupak protiv onih koji nijesu građane na vrijeme obavijestili da će biti bombardovanja zvučnim ili drugim signalima.
“Izostao je i pijetet države prema žrtvama u smislu doprinosa za izgradnju spomen-obiležja ili, pak, bilo kakvog gesta u smislu pomena na događaj. Izostala je naknada štete i ako država dobro zna da su murinske žrtve, u klasičnom smislu te riječi, žrtve prinijete državi i njenoj tada retrogradnoj politici koja je zbog rastućeg pogroma nad narodom, faktički prizvala mjere NATO alijanse”, smatra Murić.
On je podsjetio da je u Srbiji čovjek koji je skrivao podatak o granatiranju zgrade RTS-a na izdržavanju dvanaestogodišnje zatvorske kazne.
Galerija
Bonus video:
