Ljubitelji književnosti u Baru imali su jedinstvenu priliku da uživaju u nesvakidašnjem verbalnom vatrometu koji je priredio slavni hrvatski pisac Luko Paljetak, podržan od ne manje inspirisanog moderatora, književnika i kritičara Aleksandra Bečanovića iz Bara. Predstavljen pored ostalog i kao gospar, jedan od najpoznatijih Dubrovčana, te kao jedini inostrani član Ruske akademije književnosti koju je formirala još carica Katarina II, Paljetak je preksinoć otkrio sebe i kao filmofila, "vanbračno dijete flower power pokreta", te kao recitatora koji vrlo sugestivno kazuje svoje stihove.
"Kao student u Zadru, zbog lošeg finansijskog stanja, morao sam ući u kazališe lutaka i kao glumac lutkar iza paravana morao sam naučiti da prenesem riječi i do zadnjeg reda u publici" opisao je svoj dar Paljetak.
Ističući da mu je prva asocijacija na umjetnika- renesansni čovjek! - Bečanović je kao esencijalni dio Lukovog opusa izdvojio poeziju, "kad samo ovlaš pređete preko tog njegovog obilježja koje traje od prve knjige poezije 1968, konstatujete raskoš pjesničke imaginacije".
"Postoji neka vrsta pjesničkih božjih čestica, poetskih Higsovih bozona, koje lebde oko nas i treba im pripremiti takav akcelerator da ostvare djelo poeti. Nema pisca koji ne želi da stvori veliko djelo, pjesma stvara pjesnika, a ne pjesnik pjesmu-naveo je autor četrdesetak zbirki pjesama za odrasle i djecu, od kojih su mnoge komponovane i čine nezaobilazni dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture".
"Sada se rješavaju anacionalni bezimeni kosmički i globalni problemi, pa je nastala golema količina amorfne poezije koja je neprepoznatljiva. Svi danas pišu jednu te istu, ali, lošu pjesmu"
"Ne pišem pjesme nigdje, već tu gdje me stignu, to je kao i u ljubavi, treba joj izaći u susret na pola puta, da budete raspoloženi za to. Krleža je rekao "uvijek treba biti spreman za problem", a pjesma je ljupki problem. Pjesnici su čudni graditelji, oni grade od krova! - dodao je stalni član Hrvatske i dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti".
Na Bečanovićevu konstataciju da je Paljetak autor jednog od najljepših stihova o ljubavi uopšte "Gdje ljubav prođe tu ne niče trava", poeta je kao iz topa odgovorio:
"Ni žito, ali ni koprive!"
Komenatrišući Bečanovićev sud da danas "imamo deficit dobrih pjesnika", Paljetak je kazao da je to posljedica u prvom redu smjene generacija, „nastao je vakuum“. Drugi razlog vidi u "bijegu od narodnog kazivanja, od guslarskog, tradicionalnog".
"Sada se rješavaju anacionalni bezimeni kosmički i globalni problemi, pa je nastala golema količina amorfne poezije koja je neprepoznatljiva. Svi danas pišu jednu te istu, ali, lošu pjesmu" dodao je Paljetak.
Na moderatorovo "trivijalno" pitanje da otkrije pet najdražih filmova i knjiga, poeta je prvo pomenuo debitantsku novelu nigerijskog pisca Amosa Tutuole "Pijač palminog vina" iz 1946, a potom i Vitmanove" Vlati trave", Keruakov "Na putu", te roman Malkolma Laurija "Pod vulkanom". Najdraži filmovi su mu redom "Marijana moje mladosti", "Grk Zorba", "Lili", "Iznenada prošlog ljeta" i "Kum I", "Posljednji tango u Parizu".
"Veliki sam ljubitelj filma, obožavam pokretne slike. Našoj civilizciji su se desile dvije stvari koje su pomjerile svijet, na neobičan način mu dale novu dimenziju. To su film i tango!" u svom stilu je Paljetak okončao ovo fascinantno druženje sa barskom književnom publikom.
"Sada se rješavaju anacionalni bezimeni kosmički i globalni problemi, pa je nastala golema količina amorfne poezije koja je neprepoznatljiva. Svi danas pišu jednu te istu, ali, lošu pjesmu" rekao je Paljetak.
Bonus video:
