Posebnim programom na Trgu pjesnika, ovogodišnji Grad teatar priredio je svojevrsni omaž djelu dr Vladimira Vukićevića, svojevrsnu posvetu velikom intelektualcu, filozofu evropskog ugleda, istoričaru umjetnosti, profesoru, pedagogu, eruditi, entuzijasti, jednom od najvećih prijatelja budvanskog festivala, koji je svojim prisustvom i sugestijama godinama podržavao.
Vukićević je preminuo 10. aprila ove godine u Podgorici, a tu, na nekadašnjoj staroj budvanskoj Velikoj pjaceti, u krugu porodice Vukićević, brojnih poštovalaca, sugrađana, prijatelja iz Crne Gore i Beograda, na trenutak je opet oživio njegov uzbudljiv, jedinstven i radoznali duh, po kome će ga svi pamtiti.
Impresivno djelo Vladimira Vukićevića, cijenjeno i pominjano u knjigama i publikacijama i najvećih filozofa egzistencijalista današnjice, „obavijeno" je još jednom blistavom dimenzijom - njegova lična autentičnost, harizma, snaga da bude istinit i svoj, nepristajanje na svakodnevicu laži i sisteme moći, razumijevanje za onaj mali, običan svijet, duhovitost i beskrajna ljubav prema radosti i životu, činili su ga toliko različitim od svih ljudi koje srećemo.
Iskustvo neprocjenjive vrijednosti
O djelu Vladimira Vukićevića govorio je Dragan Radulović kroz prikaz dvije njegove knjige „Mišljenje i viđenje" (zbornik koji je priredio i preveo, objavljen na Cetinju 2006) i kapitalno djelo, "Sezanova realizacija: slikarstvo i zadatak mišljenja" (objavljeno na njemačkom jeziku u Minhenu 1992), koje je bilo i ključna preporuka koja ga je promovisala u referentnog evropskog istraživača i mislioca.
"Iz subotnjih druženja sa njim uvijek bismo izlazili bogatiji za intelektualno iskustvo neprocjenjive vrijednosti"
A kao svoje lično sjećanje, Radulović je pročitao in memoriam koji je objavljen na dan njegove smrti: „Vladimir Vukićević bio je zadivljujuće uspjeli amalgam ljubotinjskog soja i najboljih tradicija duha njemačke filozofije... Jedno društvance u Budvi interno nazvano „Consilium" običava da se okupi subotom ujutro, i uz kafu i novine ogovara grotesku društveno političke stvarnosti i njene istaknute aktere.
Iz subotnjih druženja sa njim uvijek bismo izlazili bogatiji za intelektualno iskustvo neprocjenjive vrijednosti. Budući da svi živimo u „rđavoj beskonačnosti" tranzicionog Diznilenda, materijala za ironiju i cinične komentare uvijek je bilo više nego dovoljno.
Kada smijeh utihne, profesor je znao da banalnu društvenu situaciju kontekstizuje i da svojim prijateljima daruje usmeni esej svojevrsne misaone oštrine...".
Prekretnica ka modernoj umjetnosti
O izuzetnom i značajnom tragu koji je profesor Vladimir Vukićević ostavio na generacijama svojih studenata na umjetničkim akademijama na Cetinju i u Podgorici, govorili su slikar Aleksandar Vukotić i pozorišna rediteljka Ana Vukotić.
Ana Vukotić je sa Vukićevićem sarađivala na Fakultetu umjetnostu UDG i na predstavi koju je režirala "Vjera, ljubav, nada"
"Način govora profesora Vukićevića, njegov pristup, mimika, pokret tijela, unosio je toliko žara i na nevjerovatan način uključivao studente u materiju kojoj se i sam toliko predavao. Njegova „Sezanova realizacija" bila je prepoznata kao prekretnica ka modernoj umjetnosti, koja nas je toliko fascinirala", rekao je Vukotić.
Ana Vukotić je sa Vukićevićem sarađivala na Fakultetu umjetnostu UDG i na predstavi koju je režirala "Vjera, ljubav, nada", po drami Edena von Horvata koju je profesor Vukićrević preveo na crnogorski jezik.
Bonus video:
