Dragana Banićević, majka Stanka Banićevića, optuženog da je ubio Boža Dendića i ranio njegovog brata Nikolu i druga Borisa Draškovića, kazala je juče u Višem sudu da je njen sin četiri godine trpio maltretiranja i da policija tim povodom nije preuzela ništa.
U nastavku suđenja njenom sinu, kazala je da je njen sin maltretiranje četiri mladića prijavljivao nikšićkoj policiji. Tvrdi da ni roditelji mladića ništa nijesu učinili da ne dođe do tragedije.
“Izražavam saučešće porodici Dendić. Razumijem njihovu bol. I meni je teško jer sam samohrana majka, jer sam gledala sina koji je bio pod stalnim maltretiranjem, a sve to praćeno je ćutanjem nikšićke policije i nepostupanjem po krivičnim prijavama. Tražim da i mene neko razumije”, kazala je Dragana Banićević.
Ona je kazala da je fizičko i psihičko maltretiranje njenog sina počelo kad je imao 16 godina, napadima ispred kućnog praga i ispred Pošte, gdje je pretučen.
“Nijesam bila u situaciji da bilo što spriječim i pored apela inspektorima policije i roditeljima tih mladića. Sve patnje, maltretiranja i tri napada smo prijavili. Četvrta prijava je bila nakon napada ispred Pošte, nakon čega sam sina smjestila u bolnicu. Nijesam dobila zaštitu i bila sam se u bezizlaznoj situaciji. Majka braće Bulajić, koji su napadali mog sina, radi u policiji, tako da je slučaj zataškavan.
Nakon izlaska iz bolnice, pogoršalo se psihičko stanje mog sina. Bahatost inspektora nikšićke policije Mujovića i Simovića se ogledalo u tome što su tražili da povučemo prijavu koja je podnesena 3. aprila 2011. godine protiv četvorice mladića. Pitala sam inspektore da li oni imaju roditelje i predložila da razgovaramo. Mujović je kazao da to nije njegov posao, već samo da uzme izjavu i dodao da bolnica, policija i pogrebno rade 24 časa”, izjavila je majka optuženog.
Ona je navela da su ispred Pošte njenog sina napali Draško Perović i njegovo društvo i da je tek nakon tog napada policija reagovala.
“Inspektorima sam rekla i predložila da sjednemo i razgovaramo sa roditeljima tih mladića da više ne bi bilo u Nikšiću krvavih trotoara. Moj sin Stanko se začaurio u panici i strahu. Da je bilo savjesnih inspektora i savjesnih roditelja, do ovog zla ne bi ni došlo. Posebno psihičko maltretiranje Stanko je doživio 20. aprila 2011. godine kada je bio u policiji na prepoznavanje. Tada je psihički dotakao dno, jer su mu se inspektori i braća Bulajić smijali. Posljednje četiri godine moje dijete nije imalo mirnog sna. Bio je u panici, nijesam mogla da ga prepoznam, gledala sam kako vene, ne spava i ne jede, dok sam bila ja nemoćna da mu pomognem. Bili smo u bezizlaznoj situaciji”, rekla je Dragana.
Objasnila je da je sina, zbog psihičkih problema, 2008. odvela kod dežurnog psihijatra.
Kao napadače na njenog sina i one sa kojima se sukobljavao, pomenula je Draška Perovića i braću Bulajić, kao i Borisa Draškovića.
“Perovići na silu htjeli da udaju kćerku”
Na pitanje sudije predsjednika vijeća Predraga Tabaša, šta je razlog i motiv tog sukoba i zbog čega je Stanko napadnut, svjedokinja je objasnila.
“Porodica Perović je nasilno htjela da uda svoju kćerku zbog mog đeveričića. Ali, u životu ništa na silu ne može. To je suština sukoba Draška Perovića i mog sina. Od tada on je na zub uzeo mog Stanka.
To je bila veza mog đeveričića i sestre Draška Perovića. Ja i sin se nijesmo miješali i ta veza je trebalo da ide svojim tokom. Pretpostavljam da je to razlog sukoba. Otac Draška Perovića mi je u policiji rekao da svom sinu ne može ništa, da je van kontrole.
Radi se o sličnom mentalnom sklopu oca i sina”, izjavila je Dragana. Iznoseći odbranu u februaru, Stanko Banićević je kazao da je nosio pištolj zbog mladića koji su ga maltretirali i naveo Draška Perovića, Borisa Draškovića, te braću Bojana i Borisa Bulajića.
Kao kritičan momenat u svom životu naveo je maj 2008. od kada mu se život pretvorio u pakao zbog maltretiranja grupe momaka iz Nikšića na čelu sa Draškom Perovićem, kao i zbog nepostupanja po njegovim prijavama od strane nikšićke policije.
Bonus video:
