Jugoslovenski i hrvatski režiser, Lordan Zafranović, za "Vijesti" priča o tome zašto je more jedan od čestih motiva u njegovim filmovima, o pokušajima da se filmom spriječi "nadolazeće zlo", o svom današnjem statusu u Hrvatskoj, doživljaju Josipa Broza Tita, raspadu Jugoslavije, ljubavi i zlu...
Zafranović je filmsku režiju je diplomirao na Filmskoj akademiji u Pragu 1971. godine (jedan iz grupe jugoslovenskih režisera poznatih po nazivu „Praška škola").
Njegovi najbolji filmovi su prožeti snažnom osudom nacionalizma, ratnih zlocina i genocida u Drugom svjetskom ratu.
Zbog filma o suđenju Andriji Artukoviću, krajem osamdesetih, na njega je pokrenuta hajka u javnim medijima Hrvatske, a zbog dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca, Franjo Tuđman ga je proglasio „neprijateljem hrvatskog naroda".
Njegovi najpoznatiji filmovi su: Muke po Mati, Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Haloa -- praznik kurvi.
Zafranović je gost IV Međunarodnog književnog festivala „Odakle zovem".
Galerija
Bonus video:
