Nakon gotovo devetogodišnjeg postupka zbog saobraćajne nesreće u kojoj je nastradao pješak Nikola Đurović, Vijeće sudije podgoričkog Višeg suda Ratka Ćupića oslobodilo je krivice jednog od aktera Miška Đurišića i tako ocijenilo da niko nije kriv za smrt 28-godišnjeg mladića.
Drugo vijeće istog suda prethodno je Đurišiću izreklo osuđujuću presudu, ali je Apelacioni sud vratio na ponovni postupak.
Porodica Đurović podnijela je žalbu Apelacionom sudu na najnoviju presudu. Traži da se suđenje ponovo vrati na početak zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na osnovu kojeg je donijeta najnovija presuda ili da se preinači Ćupićeva odluka tako što će Đurišića proglasiti krivim.
Pozivajući se na nalaz vještaka, tadašnja zamjenica višeg tužioca Stojanka Radović prethodno je odustala od gonjenja Kentere, koji je pušten iz pritvora, iako je utvrđeno da je vozio većom brzinom od dozvoljene
Kenterin automobil se nakon sudara, zarotirao i udario Đurovića, koji se u tom trenutku nalazio na metar od trotoara, u pravcu prema restoranu Maša. Đurović je od zadobijenih teških povreda glave dva dana kasnije preminuo u podgoričkom Kliničkom centru.
U sudskom postupku urađena su tri saobraćajna vještačenja i njihove dopune, vještaci su i pred sudom branili svoje nalaze, ali nijedno nije dalo precizan odgovor ko je skrivio saobraćajnu nesreću i ko je od vozača prošao kroz crveno svjetlo. Sva vještačenja davala su dvije varijante događaja, u zavisnosti od toga čije izjave sud ocijeni vjerodostojnim, jer su oba vozača tvrdila da su u raskrsnicu ušli kada je za njihov smjer bilo uključeno zeleno svjetlo na semaforu.
Slučaj je prošao kroz ruke dvoje istražnih sudija u dva suda, Miroslava Bašovića i Svetlane Vujanović, a nakon podizanja optužnice samo protiv Đurišića, 11. decembra 2003, još tri sudska vijeća.
Uviđaj nakon saobraćajne nesreće
Piletić je u osuđujućoj presudi kao uvjerljive ocijenila izjave svjedoka Miloša Šoškića i Milića Drobnjaka, koji su svjedočili da je bilo zeleno svjetlo na semaforu kada je Kentera prošao u raskrsnicu, a koji su se svojim vozilom kretali iza vozila Kentere na udaljenosti od četrdesetak metara
Odbrana Đurišića tvrdila je da je nezabilježeno u sudskoj praksi da se u istrazi, nakon saslušanja dva svjedoka i nalaza vještaka, ”u kojem jasno stoji da nije moguće utvrditi koje je od vozila, učesnika nezgode, ušlo u raskrsnicu na interval zelenog svjetla, odustane od gonjenja drugog učesnika nezgode, Kentere”.
Predmet je najprije 16. decembra 2003. zadužio bivši sudija Radovan Mandić koji je na prvom suđenju 15. januara 2004. saslušao svjedoke i Đurišića, kojeg je nakon tog pretresa pustio iz pritvora. Naredne četiri godine, od blizu četrdeset ročišta, održano je samo jedno a navodni razlozi odlaganja - kada su davani - bili su nedolazak svjedoka, punomoćnika, česte bolesti predsjednika i članova njegovog vijeća, nedolazak optuženog, nepozivanje svjedoka.
Piletić osudila Đurišiča na tri godine
Odbranu optuženog i izjave svjedoka Zorana Vujačića, koji se pojavio na suđenju četiri godine nakon događaja, ”kada je saznao o kome se radi” i tada maloljetnog Milana Popovića, čiji iskazi su išli u prilog Đurišićevoj odbrani, odbacila kao neuvjerljive
Piletić je 23. aprila 2009. osudila Đurišića na tri i po godine zatvora zbog teškog djela protiv bezbjednosti saobraćaja, uzimajući u obzir o te žavajuću okolnost da je i ranije nekoliko puta bio osuđivan. Apelacioni sud je ukinuo tu presudu a u ponovljenom postupku, Ćupić je Đurišića oslobodio optužbe.
Piletić je u osuđujućoj presudi kao uvjerljive ocijenila izjave svjedoka Miloša Šoškića i Milića Drobnjaka, koji su svjedočili da je bilo zeleno svjetlo na semaforu kada je Kentera prošao u raskrsnicu, a koji su se svojim vozilom kretali iza vozila Kentere na udaljenosti od četrdesetak metara. Pozivajući se i na činjenično stanje, Piletić je presudila da je Đurišić prošao kroz crveno svjetlo.
Odbranu optuženog i izjave svjedoka Zorana Vujačića, koji se pojavio na suđenju četiri godine nakon događaja, ”kada je saznao o kome se radi” i tada maloljetnog Milana Popovića, čiji iskazi su išli u prilog Đurišićevoj odbrani, odbacila kao neuvjerljive.
Savo Kentera
Na istom činjeničnom stanju, sudija Ćupić je oslobodio Đurišića a svjedočenja prema kojima je Đurišić kriv za nesreću ocijenio je kontradiktornim, navodeći i da je svjedok Šoškić “inače poznanik drugog učesnika nezgode Sava Kentere”.
Izjave svjedoka koje idu u korist odbrane optuženog, ocijenio je “međusobno saglasnim i uvjerljivim”. Porodica nastradalog mladića, u žalbi na presudu Ćupića zatražila je od Apelacionog suda da ispravi nepravdu i tako stavi tačku na golgotu koju proživljava blizu devet godina. U žalbi koju su podnijela njegova sestra Marija Vuković, ocjenjuje se nelogičnim da je sud povjerovao svjedočenju Vujačića koji se prvi put pojavio na suđenju 28. novembra 2007.
“Neuobičajeno je da je ovaj svjedok nakon toliko vremena osjetio potrebu da se izjašnjava o činjenicama vezanim za konkretan događaj a da nije osjetio potrebu da nakon nesreće sačeka policiju. Pokloniti 'punu vjeru' svjedoku Popoviću koji je u vrijeme nezgode bio maloljetan i nije ni znao šta je saobraćaj niti je pratio njegovo odvijanje na raskrsnici potpuno je van svakog logičnog rezonovanja”, navodi se između ostalog u žalbi Apelacionom sudu.
Proizvoljna vještačenja,”slobodna sudijska uvjerenja”,”slobodni izkazi pojedinih svjedoka” osporili su dokaze o krivici. Nakon blizu devet godina od nesreće, za crnogorsko pravosuđe jedino je nesporno da je ugašen život Nikole Đurovića bez njegove krivice. Njegova porodica i dalje čeka pravdu.
Nalaz vještaka nije hipoteza kada se poveže sa svjedocima
Đurovićeva sestra posljednju presudu je ocijenila skandaloznom, posebno njeno obrazloženje, koje se bazira na izjavama svjedoka koje je prilikom donošenja prve presude Viši sud odbacio kao sračunate u korist Đurišića
“Da sud ovu činjenicu nije cijenio kao hipotetičku konstrukciju, već da je cijenio onako kako sud treba da cijeni sve č injenice i da je doveo u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka Drobnjaka i Šoškića, koji su se kretali istim pravcem i smjerom kao i Kentera, morao bi doći do drugačijeg zaključka o tome ko je prošao kroz crveno svjetlo na raskrsnici i ko je samim tim i izvršio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret ”, navodi se u žalbi na Ćupićevu presudu.
"Đurišić preko veza u vlasti obezbijedio mir"
Đurovićeva sestra posljednju presudu je ocijenila skandaloznom, posebno njeno obrazloženje, koje se bazira na izjavama svjedoka koje je prilikom donošenja prve presude Viši sud odbacio kao sračunate u korist Đurišića.
Marija Vuković tvrdi da se “instr uirani, namjerno dovedeni” svjedok Vujačić, tek nakon četiri godine od nesreće “'sjetio' svih lažnih detalja događaja, sa isključivom najmerom da pomogne okrivljenom Đurišiću i da sud navede na donošenje ovakve sramne odluke".
Ona je “Vijestima ” rekla da ovakvi postupci sudova izazivaju apsolutno nepovjerenje građana u pravosudne organe, a da kao advokat ima još više prava da daje takve komentare, jer se vrlo često srijeće sa sličnim odlukama.
"Sudija Ćupić, prilikom jednog razgovora u sudnici, unaprijed mi je hladno i bezočno saopštio kakva će biti presuda sa objašnjenjem da 'nema dovoljno dokaza na osnovu kojih bi osudio okrivljenog, bez obzira na eventualno ponovno saslušanje svjedoka Fatona Rizvanovića, koji se dugo nije odazivao na sudske pozive'. Tada mi je bilo jasno da je okrivljeni Đurišić, preko svojih veza u vlasti obezbijedio svoj mir", rekla je Vuković.
Vuković je ogorčena i na Đurišićevog advokata Predraga Đolevića, jer se “koristio lažnim i malograđanskim činjenicama” sa ciljem da uvrijedi porodicu poginulog
Vuković je rekla da se Rizvanović, nakon što je obustavljena istraga protiv Kentere, pojavio ispred njihovog stana da im "objasni" kako je došlo do nesreće.
"Nijesmo mogli vjerovati da su članovi porodice Đurišić, koji je tada bio u pritvoru, uputili svjedoka na našu adresu da nas ubjeđuje u nevinost Đurišića", kaže Vuković.
Vuković je ogorčena i na Đurišićevog advokata Predraga Đolevića, jer se “koristio lažnim i malograđanskim činjenicama” sa ciljem da uvrijedi porodicu poginulog.
“Đolević je tokom čitavog postupka navodio da smo rođaci sa Kenterom i da iz tog razloga želimo da mu pomognemo, inicirajući odlazak 'nevinog' čovjeka u zatvor, te da su Kentera i Šoškić prijatelji, odnosno poznanici sa fakulteta i vojske, te da je Šoškić u tom smislu dao lažan iskaz, kao i da sam sa Šoškićem prijateljica i koleginica, pa mi je takvim iskazom učinio ustupak u korist 'rođaka' koji mi je usmrtio brata”, rekla je Vuković.
Ona je rekla da je “najžalosnije i najapsurdnije” što je Đolević kod sudije Ćupića uspio sa svojom odbranom.
“Upravo navedene činjenice sadržane su u razlozima pobijane presude, gdje sud u jednom segmentu navodi: 'svjedok Šoškić Miloš (koji je inače poznanik učesnika nezgode Sava Kentere ), kazao je...' Ovakvom presudom sud okrivljenom obezbjeđuje privilegovan položaj”, rekla je Vuković.
Galerija
Bonus video:
