Gotovo tri sedmice od ranjavanja novinarke “Vijesti” Olivere Lakić gotovo da nema pomaka u istrazi o tome ko je i za čiji račun pokušao da je ubije, saznaju “Vijesti”.
Njoj je 8. maja oko 21 sat, ispred ulaza zgrade u kojoj stanuje, nakon što je izašla iz automobila i krenula ka ulazu, prišao muškarac i pucao joj u desnu nogu.
U odgovoru na pitanja da li ima pomaka u istrazi pokušaja ubistva Olivere Lakić, šta su preduzeli na otkrivanju počinilaca, i ima li tragova zločina, iz Višeg državnog tužilaštva su uputili “Vijesti” na posljednje saopštenje objavljeno na sajtu Vrhovnog državnog tužilaštva 23. maja.
U tom saopštenju se navodi da je vještak vještačio povrede Lakićeve, te da je u svojstvu građanina saslušano više lica.
“Takođe stavljeni su predlozi sudiji za istragu Višeg suda u Podgorici za donošenje određenih naredbi. U narednom periodu Više državno tužilaštvo u Podgorici nastaviće sa preduzimanjem svih neophodnih mjera i radnji u cilju pribavljanja dokaza i identifikacije učinioca ovog krivičnog djela”, piše u saopštenju.
Tužilaštvo je zasada kvalifikovalo ranjavanje novinarke kao pokušaj ubistva. Policija nije pronašla zrno metka ispaljeno iz pištolja kojim je pucano u novinarku, niti značajnije tragove na licu mjesta.
Opis muškarca koji je prišao novinarki i pucao joj u desnu nogu dali su ranije svjedoci - proćelavi čovjek u 40-im godinama.
Navodno je nosio crni šuškavac i crne bermude, srednje je građe i visok oko 175 cm.
Pobjegao je kroz portun između “Gurmana” i “Alpe bara” u dvorišni dio i nastavio prema zgradama gdje nema kamera.
Među saslušanima je i Ivan Bušković, osuđen za prebijanje novinarke Lakić 2012. godine. Inspektori su saslušali i nekoliko njegovih prijatelja, koji su tokom sudskog postupka zbog napada na Lakićevu, lažnim svjedočenjem pokušavali da obezbijede alibi Buškoviću.
Niko od njih saslušanih nije osumnjičen niti zadržan.
Ko odbije poligraf da se detaljno istraži
Sumnja se da se motiv za ranjavanje novinarke nalazi u tekstovima koje je Lakićeva pisala, a predsjednik Crne Gore Milo Đukanović rekao je da je napadom pokušano nanošenje “nekontrolisane” štete političarima i državi.
“Pošto je očigledno da istraga tapka u mjestu, kao i mnogo puta do sada, mislim da bi tužilaštvo trebalo da počne da saslušava sve aktere iz njenih tekstova o organizovanom kriminalu, korupciji, bezbjednosnoj situaciji, one koji su mogli da imaju motiv da nalože napad na nju. I da svakome od njih ponude da budu ispitani na poligrafu, pa ako neko odbije, da istragu usmjere u tom pravcu”, rekao je glavni urednik “Vijesti” Mihailo Jovović.
“Treba saslušati i staviti na poligraf sve one koji godinama šire priče da prodajemo informacije kriminalcima, da smo korumpirani, uključujući i Oliveru Lakić, da reketiramo, da mi učestvujemo u pripremanju ubistava i o tome izdaju knjige, počev od najviših državnih zvaničnika, visokih policijskih funkcionera, biznismena... Treba ponuditi ispitivanje na poligrafu i onima koji poslije svakog napada šire priče da mi to sami sebi radimo, uključujući i slučaj “koleginica” novinarki, čije je saslušanje nedavno i najavila šefica Višeg tužilaštva Vesna Jovićević, jer u prijavi Olivere Lakić ima osnova da budu saslušane”.
Jovović je ponudio i da on i bilo ko drugi iz “Vijesti” za koje tužilaštvo ocijeni da treba, budu ispitani na poligrafu. “Da jednom za svagda ta šaptačka diverzija prestane”, rekao je on.
U januaru, februaru i aprilu, Lakićeva je ponovo pisala o švercu cigareta. Nedavno je istraživala i postupanje pravosudnih organa tokom sudskog postupka vođenog protiv Rožajca Safeta Kalića, objelodanila je da tužioca Gruja Radonjića Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči da je počinio krivično djelo zelenašenje.
Lakićeva je pisala i o prijetnjama specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću, ali i o tvrdnjama sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost Veselina Veljovića koji je optužio neidentifikovane države regiona da protiv Crne Gore vode specijalni rat.
Serija neistraženih prijetnji i napada
Lakićeva je u martu 2012. godine pretučena na istom mjestu na kome je ranjena, ispred ulaza zgrade u kojoj živi.
Njoj je dva puta prijećeno godinu prije toga krajem januara i početkom februara 2011. godine, zbog serije tekstova koje je objavila u “Vijestima” o navodno nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike “Tara”. U maju 2014. godine dobila je prijetnje od osoba bliskih muškarcu koji ju je napao 2012. godine.
Za prijetnje i napad na novinarku Lakić minimalno su kažnjene samo dvije osobe.
Na male kazne zatvora su osuđeni Slavko Musić koji joj je prvi prijetio 2011. godine, zaposlen kod vlasnika fabrike “Tara” i Ivan Bušković, napadač iz 2012. godine.
Neuspješno je procesuiran i Milan Grgurović, koji je sam sebe lažno optužio da je prijetio novinarki Lakić. Nikada nije utvrđeno zašto je to uradio.
Zbog prijetnji Oliveri Lakić, njenoj kćerki i kćerkinoj cimerki, procesuiran je i službenik policije Milenko Rabrenović, blizak Veljoviću.
On je oslobođen optužbi na osnovu kontroverznog nalaza vještaka Predraga Boljevića, koji je relativizovao dokaz o broju telefona sa kojeg su upućene prijetnje naknadnom tvrdnjom da je moguće da dvije mreže mobilne telefonije u istom trenutku registruju dva različita mobilna telefona pod istim 15-cifarskim IMEI brojem. To je bilo dovoljno za sud da oslobodi Rabrenovića, iako je utvrđeno da su samo on i još dva člana njegove porodice mogli da upute te prijetnje.
Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod osnovnog državnog tužioca.
Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.
Nakon što je 2012. godine pretučena, Lakićeva je imala policijsko obezbjeđenje dvije godine i sedam mjeseci, koje je otkazala u oktobru 2014. godine jer, kako je rekla, ne želi da živi i radi u takvim uslovima.
Državno tužilaštvo je procesuiralo većinu lica koja su prijetila Lakićevoj, uključujući i Ivana Buškovića koji ju je napao 2012. godine, ali nikada nije istraženo ko je bio nalogodavac prijetnji i napada.
Nakon napada 2012, Lakićeva je javno optužila Veljovića da stoji iza prijetnji i napada na nju, što je on u tužilaštvu negirao.
Veljović je u međuvremenu pred sudom izjavio da je Bušković osuđen samo zato što je policija lažirala i skrivala dokaze, pa je Lakićeva 2. novembra 2013. godine podnijela krivičnu prijavu tražeći da se ispitaju te tvrdnje. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet i počelo izviđaj o čijem ishodu ni novinarka, ni javnost do danas nijesu obaviješteni.
“Vijesti” su prije nekoliko dana opet poslale pitanja interesujući se za taj postupak, ali odgovora iz ODT-a još nema.
Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić izjavio je u novembru 2015. da su dokazi o fabrici duvana u Mojkovcu ”najvjerovatnije emigrirali i izgubljeni trajno”, ali i da se državno tužilaštvo tim slučajem i dalje bavi.
Lakićeva je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici „Tara” u Mojkovcu i njenom skladištu u Donjoj Gorici proizvode, skladište i krijumčare lažni brendovi cigareta.
U njenim tekstovima je navedeno da su s tim nezakonitim poslom bili povezani službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Bonus video:
