Crnogorski umjetnik Ilija Nikčević, prepoznatljiv likovnoj publici po grafikama koje posmatrača “uvode u jedan čudesan svijet bajkovit i stvaran” (M. Radulović), opredijelio se za jednu nepravedno zapostavljenu književno-likovnu formu zadržavajući osobenost svog dosadašnjeg likovnog izraza.
Ilija Nikčević napisao je bajku “Krtica i Sunce” i upustio se u crtačku avanturu tumačenja i ukrašavanja.
Nikčević je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Novom Sadu 2007. godine, smjer grafika,u klasi prof. Slobodana-Abija Kneževića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2008. godine.
"Tek prije pola godine, nastala je prva prava ilustracija koja je otvorila vrata ostalim"
Do sada je samostalno izalago u Novom Sadu, Nikšiću, Podgorici, Igalu, Kotoru, a predstavljao se na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.
"Priča je nastala davno, još u školskoj klupi. Prošle su godine i njena osnovna ideja zaintrigirala me je ponovo. Počeo sam da je obrađujem. Sebe ne smatram piscem, ali sam uspostavio pravi odnos sa idejom i uspješno je realizovao.
Likovno oblikovanje priče dugo me je proganjalo. Pokušavao sam da joj se približim u više navrata, ali nisam bio zadovoljan. Tek prije pola godine, nastala je prva prava ilustracija koja je otvorila vrata ostalim. Spontano su se nadovezivale i pratile bajku."
"Krtica i Sunce"
Upustili ste se u projekat koji je izazov kako za Vas, tako i za najzahtjevniju čitalačku publiku - djecu?
"Nadam se da će moja priča biti dopadljiva. Kada sam je završio, prvo sam je pročitao svojim prijateljima, a onda sam se okrenuo djeci. Radovala me je njihova pažnja. Ono što želim je da se uspostavi dobra komunikacija sa čitalačkom publikom, jer tekst nijesam želio da zatvorim ni za koga."
Koliko su se Vaši kreativni procesi međusobno uslovljavali?
"Prilikom finalne obrade teksta već sam razmišljao o ilustraciji, tako da sam neke stvari naknadno dodavao kako bi ilustacije bile zanimljivije."
"U Crnoj Gori ilustracija je zapostavljena, posebno u onom dijelu gdje bi trebalo najviše da bude prisutna, a to su udžbenici za osnovnu i srednju školu"
Koliko Vam je jedna nova likovna forma dozvoljavala da zadržite postojeći izraz?
"Kada sam našao idealnu sponu između moje grafike i crteža - ilustracije, sve je krenulo normalnim tokom. Onda, kada sam pokušavao da se odvojim od moje poetike stvarajući nešto drugačije, to nisam bio ja."
U svijet ilustracije ušli ste...
"Kada je riječ o mom akademskom zvanju, ja sam grafičar. Grafika i crtež su bliske discipline, a ilustracija je vezana za crtež iako može biti realizovana u bilo kojoj likovnoj tehnici.
"lustracija spada u te granične likovne discipline koje se kod nas ne njeguju posebno"
Imao sam na Akademiji paket predmeta koje sam sam izabrao, kao što je Grafička obrada knjige. Tu je bila sjajna profesorica Suzana Kubinac, jedan od prvih ilustratora Kreativnog centra u Beogradu. Ona me je povukla u svijet ilustracije. Ona me je usmjerila, dala mi više volje da razmišljam u tom pravcu."
U Crnoj Gori ilustracija je zapostavljena. Zašto?
"U Crnoj Gori ilustracija je zapostavljena, posebno u onom dijelu gdje bi trebalo najviše da bude prisutna, a to su udžbenici za osnovnu i srednju školu. Ilustracija je osvježenje, prava komunikacija sa djecom, lakši ulaz u obrazovne programe.
Ilustracija spada u te granične likovne discipline koje se kod nas ne njeguju posebno. Grafički dizajn, koji je isplativiji, ide u prvi red. Postoje pojedinci koji pokušavaju nešto da promijene, ali izostaje podrška kulturnih institucija. One bi mogle da postave stvari na pravo mjesto kada bi se pozabavile češćim predstavljanjima ilustracija, stripa..."
"Krtica i Sunce"
Vaše ilustracije rađene su ručno (tuš na papiru). Podržavate li revolucionarna kompjuterska rješenja u umjetnosti?
"Moderna tehnologija, posebno korišćenje računara kao alata u kreativnom procesu, podržavam. Što se mojih ilustracija tiče, rađene su ručno ali će svakako finalna obrada proći kroz nezaobilazni kompjuterski sistem. Šta će ostati kao trajna vrijednost, vrijeme će pokazati."
Odlomak iz bajke "Krtica i Sunce"
"Bilo je to u vrijeme dok još Sunce nije bilo na nebu i dok se nije znalo šta je to dan i dnevna svjetlost. Šuma tada nije bila ni nalik onoj koju poznajete. Mrak je obavijao prostor među stablima i zapušio svaku poru između listova. Životinje su pravile svijeće i palile vatru i baklje da bi se lakše kretale po mraku. Neke od njih, doduše malobrojne, bile su prilagođene životu u tami. Vuka i sovu su, recimo, rijetko mogli čuti da gunđaju zbog toga što su se spotakli o neki korijen drveta i pali na njušku, to jest na kljun. Medvjed koji je vladao šumskim životinjama nije znao kako da uredi život u šumi. Hrana za zalihe se mnogo teže prikupljala i pronalazila. Često bi se neka od životinja izgubila dok bi brala plodove, pa se cijela šuma dizala na noge ne bi li našla nesrećnu životinju. Slučajno ili ne, najčešće se gubio mrzovoljni jazavac. Za te prilike koristile su se posebne kristalne kugle, sa svicima, koje je pravila krtica..."
Bonus video:
