Slovenački reditelj Boris Petković bio je gost na Sedmoj smotri kratke video forme - festivalu alternativnog filma u Podgorici. Publika je bila u prilici da pogleda retrospektivu njegovih filmskih ostavrenja, kao i da prisustvuje predavanju pod nazivom “Kako snimiti dobar film sa malo para”.
- Uvijek kada govorimo o amaterskom festivalu očekujemo da ćemo tu vidjeti neke radove kojima fali zanata, ali koji u sebi nose neke značajnije stvari. Sama riječ amaterizam izlazi iz ljubavi. U tim radovima prepoznajemo ono što je nastalo iz unutrašnjeg poriva mladih da se posebno izraze. Uvijek je uzbudljivo gledati takve filmove jer u njima možemo da vidimo rješenja koja mainstream produkcija, držeći se pravila koja na kraju donose novac, ne bi nikada upotrijebila. Za mene kao filmskog stvaraoca uzbudljiv je svaki susret sa mladim stvaraocima jer oni su pravi tragači.
“Kako napraviti dobar film sa malo para?”
- Izvrgnuću na početku tezu - kako napraviti dobar film sa malo novca i reći ću kako napraviti film sa mnogo para. Trenutno u Crnoj Gori, ukoliko bi Rus bio u glavnoj ulozi i zaljubio se u mladu Crnogorku sa brojnim porodičnim problemima, bilo bi dobro snimiti. Napraviti aktuelnu priču i uzeti pare tamo gdje ih ima. Filmska produkcija se uvijek povezuje sa mnogo para jer tu je uvijek velika ekipa, ali mislim da je današnje stanje zanimljivo jer komunicira sa momentom koji se desio u '60-im godinama prošlog vijeka, a iz kojeg je izašao francuski Novi val. Filmska tehnika je bila glomazna, filmovi su se stvarali u studijima. Tih godina pojavljuju se male šesnaestomilimetarske kamere koje omogućavaju ljudima da ih nose na ramenu, da se kreću. Francuski Novi val nastao je na temeljima da je filmska tehnika postala dostupna i onima koji su izvan oficijalne filmske industrije. Danas, pitanje - kako doći do filmske tehnike, ne postoji. Imamo iPhone koji snima u HD rezoluciji što znači profesionalni kvalitet.
Trenutno u Crnoj Gori, ukoliko bi Rus bio u glavnoj ulozi i zaljubio se u mladu Crnogorku sa brojnim porodičnim problemima, bilo bi dobro snimiti. Napraviti aktuelnu priču i uzeti pare tamo gdje ih ima
Zbog čega je kratka forma najzahtjevnija?
- To pitanje postavlja drugo: koliko ste vi od boga obdareni? To je talenat, unutrašnje bogatstvo i kreativna moć. U intelektualnoj moći praviti paralele između filmova Tarkovskog i Džarmuša je gotovo nemoguće. Ali, možemo upoređivati njihovu kreativnu sličnosti jer u nalaženju filmskih rješenja obojica su kreativno bogati. Nemoguće je ljudima dati talenat, možete im pružiti zanat ili ih pogurati u slobodi.
Početak Vaše karijere obilježio je zapaženi samouki rad na eksperimentalnom filmu, koji možda najviše promoviše inovativnost na području filmskog izražavanja?
- Ne postoji direktan odgovor. Ne bih se usudio reći da je neka forma značajnija od druge. U eksperimentalnom filmu upravo je ta sloboda izraza mogućnost koja vas odvodi u suočavanja, odvodi vas do rješenja koja ne postoje u nekom oficijelnom obrazovanju. Moje srce je uvijek na strani mladih ili mladih po duhu, tako i u svojim projektima uvijek pokušavam da osjetim stvaralačku slobodu.
Diplomirali ste filmsku režiju na EICAR u Parizu. Danas ste više okrenuti dokumentarnom filmu?
- Ne pravim razliku. Film je film. Društvo uvijek pravi razliku tako da je igrani film najkomercijalniji i u finansijskom smislu najisplativiji. Dokumentarni film je najdostupniji. Može se uraditi sa malom ekipom, više je fondova gdje se taj osnovni budžet može sastaviti. Za mene je dokumentarni film bitan jer sam stalno u kontaktu sa “živim ljudima”. Prisiljava me da se bavim realnošću.
Koji su to izazovi koji Vam hronično ne dozvoljavaju “ravnodušnost”?
- Prije par godina mi je jedan novinar rekao da se uvijek bavim temama koje su na rubu. Baš tada sam uradio dokumentarni film o slovenačkoj spisateljici Brini Svit koja živi u Parizu i koja je totalni mainstream. Ispravio sam ga i rekao da Brina Svit nije na rubu, na šta mi je odgovorio: “Da, ali nije klasika”. Prije filmske karijere uvijek sam se bavio različitim stvarima tako da me i danas drži ta raznolikost. Teško da bih mogao da kažem sada sam angažovani autor koji se bavi socijalnim temama. Ne! Moji izazovi ne mogu da budu objašnjeni racionalno.
Inicijator ste filmskih radionica i predavač filmske režije. Možete li nam približiti pomenuta angažovanja?
- Mi profesori smo vječno mladi jer se stalno družimo sa mladim ljudima. Predavački rad mi je bitan, kao i festivali. Uvijek dolaze mladi ljudi iz različitih kulturnih i geografskih miljea. Svi oni donose nešto što se kasnije pretvara u njihovu specifičnu poetiku. Kada sam radio na Aklademiji u Parizu bio sam okružen studentima sa šest kontinenata.
Sa njima sam maštao njihove priče. Mi koji smo odrasli na jugoslovenkoj kinematografiji poduprti kinematografijom Istočne Evrope dolazili smo u česte kreativne konflikte. “Free Your Mind... and Your Ass Will Follow...”
Bonus video:
