Osam je godina od ubistva glavnog i odgovornog urednika “Dana” Duška Jovanovića. Na svaku godišnjicu mediji podsjećaju na ovaj zločin, koji još nije u potpunosti rasvijetljen. Ipak, sve što je do sada napisano ili rečeno na ovu temu liči jedno na drugo, a poenta je da nema novih informacija. Ostaje samo da se navode podaci o tome kada je počelo suđenje, kome se sudilo, kako je okončan sudski proces...
Pomaka u saznanjima o ovom događaju ima jedino kada se radi o istraživanju koje sprovode mediji i nevladin sektor.
Mandić osuđen, Vulević i Osmanagić nijesu sumnjivi
Akcija za ljudska prava (HRA) pitala je vrhovnog državnog tužioca da li ima napretka u istrazi ubistva Duška Jovanovića. U ime tužilaštva, stigao im je odgovor od zamjenika vrhovnog državnog tužioca Radmile Ćuković.
"Viši državni tužilac u Podgorici je nakon sprovedene istrage, 30. septembra 2004. godine podigao optužnicu protiv Damira Mandića, kojem je stavljeno na teret da je kao saizvršilac zajedno sa NN licima ubio novinara Duška Jovanovića. Presudom Višeg suda u Podgorici (decembar 2006. godine prim.aut), zbog nedostatka dokaza, optuženi je oslobođen optužbe za ovo krivično djelo.
Protiv oslobađajuće presude tužilac je 12. marta 2007. godine izjavio žalbu. Apelacioni sud Crne Gore je uvažio žalbu i 26. 02. 2008. godine ukinuo prvostepenu odluku, i vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku optuženi Damir Mandić je oglašen krivim zbog krivičnog djela koje mu je optužnicom stavljeno na teret i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 godina. Postupajući po žalbi optuženog, Apelacioni sud Crne Gore je 04. 12. 2009. godine preinačio presudu Višeg suda u Podgorici u dijelu odluke o kazni na način što je optuženi osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 godina, čime je presuda postala pravosnažna", navodi se u odgovoru.
Tužilaštvo zatim podsjeća, da je od starta tragalo za saučesnicima ubistva, te u odgovoru navode šta su sve preduzimali.
Sa mjesta ubistva
"Od dana ubistva novinara Duška Jovanovića, policija i tužilaštvo su preduzimali radnje u cilju utvrđivanja identiteta NN lica koja su zajedno sa Damirom Mandićem učestvovala u izvršenju krivičnog djela ubistvo. Tako su Saveznom kriminalističkom uredu u Visbadenu upućeni brisevi više lica radi DNK vještačenja. 10. januara 2008. godine kod višeg državnog tužioca u Podgorici formiran je poseban predmet u cilju otkrivanja NN izvršilaca ubistva Duška Jovanovića.
Viši državni tužilac u Podgorici je predložio istražnom sudiji Višeg suda u Podgorici, da se od Vulević Vuka i Osmanagić Armina, koji su u međuvremenu postali dostupni nadležnim organima, uzme uzorak za DNK analizu i uredu u Visbadenu radi utvrđivanja DNK profila i upoređivanja nespornog profila sa DNK profilima utvrđenim vještačenjem sa materijalnih tragova izuzetih iz vozila “golf 3” iz kojeg je pucano na Duška Jovanovića.
Savezni kriminalistički ured izvršio je traženo vještačenje kojim nije dokazano prisustvo bioloških tragova koji potiču od Vuka Vulevića i Armina Osmanagića, nakon čega je tužilac ocijenio da nema osnova da se protiv ovih lica pokrene krivični postupak.
Pismo Stevanovića
"U vezi sa ovim slučajem, Više državno tužilaštvo u Podgorici, reagujući na pismo izvjesnog Stevanović Slobodana iz Niša, zahtjevom od 05. novembra 2010. godine zatražilo je određene provjere prikupljanjem potrebnih obavještenja od ZIKS-a Podgorica.
A odmah nakon što je ubijen urednik “Dana”, obećanja da će se rasvijetliti zločin, nije nedostajalo. Zakletvu javnosti, onu političku, dao je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Đurović: “Ili će se pronaći ubica ili ja neću biti ministar unutrašnjih poslova”, izjavio je Đurović
Posljednja radnja koja je preduzeta u pravcu rasvjetljavanja ovog ubistva (jun 2011. godine), obavljena je putem pružanja međunarodne pravne pomoći, kojom je omogućeno predstavniku tužilaštva i suda da u stranoj državi obave saslušanje svjedoka koji je tvrdio da, navodno, raspolaže određenim saznanjima o ostalim neotkrivenim saizvršiocima ubistva novinara.
Provjere u vezi sa ovim navodima ovog svjedoka su u toku, premda su do sada preduzete radnje pokazale da iskaz ovog svjedoka nije potvrđen od strane lica na koja se svjedok pozvao kao na izvor njegovih saznanja - navodi se u odgovoru državnog tužilaštva Akciji za ljudska prava HRA.
Neispunjena obećanja
A odmah nakon što je ubijen urednik “Dana”, obećanja da će se rasvijetliti zločin, nije nedostajalo. Zakletvu javnosti, onu političku, dao je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dragan Đurović: “Ili će se pronaći ubica ili ja neću biti ministar unutrašnjih poslova”, izjavio je Đurović.
Nakon osam godina, niti je pronađen ubica, niti je Đurović ministar policije. MUP Crne Gore je izdao saopštenje objavljeno samo dan nakon ubistva urednika "Dana", obećavši nagradu od milion eura za informacije o ubici i pozvao sve građane da pomognu u rasvjetljavanju zločina.
Jedini pravosnažno osuđeni za ubistvo je, za sada, Damir S. Mandić.
Porodicu boli što nema novih dokaza
Advokat Budimir Darmanović, punomoćnik porodice Jovanović za “Vijesti” kaže da u ovom predmetu nije ništa novo urađeno.
"Iza onoga što mi sada znamo nema nijednog opipljivog dokaza, koji je pribavila državna institucija da bi se pokrenuo postupak protiv bilo kog drugog lica koje je učestvovalo u ovom zločinu, iako je evidentno da je bilo više lica. Činjenica je da i prvi ljudi i tužilaštva i policije uvijek kažu da rade na ovom slučaju, te da on nije za njih završen.
Mi nećemo da sumnjamo da ne rade, ali očito taj njihov rad izuzev procesuiranja i okončanja postupka protiv jednog lica nije dao nikakve rezultate. To je ono sigurno što najviše boli njegovu porodicu, a javnost Crne Gore sigurno uznemirava i dovodi u sumnju u validnost rada onih institucija koje treba da pruže zaštitu građanima", kazao je Darmanović.
Presudili otisci na pušci i limenci
Prema presudi koju je izreklo krivično vijeće sudije Lazara Akovića u Višem sudu u Podgoriuci, Damir Mandić je kriv što je 27. maja 2004. oko 23,45 časova u Ulici 13. jula u Podgorici, po prethodnom dogovoru i razrađenom planu, sa za sada nepoznatim licima, sa umišljajem ubio Duška Jovanovića.
"Oni su 6. februara 2004. preko Mandićevog mobilnog telefona, stupili u kontakt sa Veselinom Vučeljićem, i od njega kupili „golf 3“ bez registarskih tablica. Nakon toga su vozilo odvezli u servis Uroša Marčetića, gdje su stakla zatamnjena, a potom su na „golf 3“ postavili tablice PG: 347-77, ukradene 24. aprila 2004. sa vozila „opel vektra“ vlasništvo Momčila Mirkovića. Mandić je kritičnog dana, sa nepoznatim licima, u „golf“ stavio dvije automatske puške „crvena zastava“ zatim zajedno sa njima, parkirao „golf“ u blizini vozila „pežo 406“ PG: 466-07, vlasništvo Jovanovića, čekajući njegov dolazak.
Kada je Jovanović ušao u vozilo, prišli su "golfom 3" i u pravcu Jovanovića iz automatske puške M70 AB2 ispalili više hitaca. Iz iste puške pucano je i na Mirovića. U presudi se navodi da je ispaljeno 16 hitaca, u čijim čaurama je utvrđeno prisustvo barutnih čestica podudarnih sa onima koje su prilikom pucanja dospjele na paspule lijevog i desnog rukava dukserice optuženog.
Njegovo prisustvo u "golfu 3" dokazuje se i otiscima na automatskoj pušci, kao i na limenci „red bula“, nađenoj u blizini mjesta na kojem je parkiran "golfa 3" poslije ubistva", navodi se u pravosnažnoj presudi.
Galerija
Bonus video:
