Rodoljub Radulović uvijek je lako sticao prijatelje, partnere i novac. Poslovnu reputaciju izgradio je kroz kompanije koje je osnovao u Rusiji, Austriji, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje, a na Balkan se vratio 2002. godine spreman da se baci na posao.
Jedne noći u augustu 2003. Radulović je sjedio u teniskom klubu „Koling“ na Dedinju, njegovom omiljenom mjestu i okupljalištu biznismena, političara i beogradske elite. Društvo su mu pravili Maksut Ćatović, poznati domaći filmski producent i Milan Zukanović, vlasnik „Kolinga“, jedne od najvećih domaćih građevinskih kompanija. Radulović se sa njima, uz piće, dogovorio da osnuju firmu koja će koristiti njegove navodne američke veze da primame velika imena i snimaju filmove u Srbiji.
Ta velika imena se nikada nisu pojavila, a firma nije krenula sa radom. Neuspjeh ipak nije spriječio Radulovića da u deceniji koja je uslijedila osnuje nova partnerstva i pokrene poslove sa srpskim moćnicima. Otvoreno se hvalio svojim uspjesima u SAD-u i tako privukao partnere sa Balkana uz čiju je pomoć izgradio različite aranžmane - uvoz banana, hotele, kazino, kao i poslove sa nekretninama.
Šarić protiv koga je 2010. u Beogradu podignuta optužnica još je u bjekstvu, a od Radulovića koji je osumnjičen jedino u Grčkoj, nismo uspjeli da dobijemo komentar.
Radulović je imao još jednu tajnu. Istraživači i tužioci u Grčkoj, Južnoj Americi i Velikoj Britaniji sumnjiče Radulovića i odbjeglog krijumčara narkotika Darka Šarića da su vođe rasprostranjenog i unosnog kokainskog kartela, pokazuje dokumentacija do koje su došli Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) i Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS). Šarić protiv koga je 2010. u Beogradu podignuta optužnica još je u bjekstvu, a od Radulovića koji je osumnjičen jedino u Grčkoj, nismo uspjeli da dobijemo komentar.
Danas dvojica njegovih balkanskih poslovnih partnera nisu više među živima. Jedan od njih, posrednik u poslu sa narkoticima, usred dana je upucan u jednom kafiću u Crnoj Gori, dok je Milan Zukanović izvršio samoubistvo, izgleda zbog prevelikih dugova. Ne zna se gdje je Radulović.
Iz sudskih dokumenata, policijskih izvještaja, istraživačke dokumentacije, kao i evidencija o imovini iz šest zemalja koje su OCCRP i CINS pregledali, vidi se da su se Radulovićeve navodne aktivnosti vezane za narkotike odvijale dok je on gradio veze sa nekoliko uglednih biznismena i ostalih lica, uključujući:
- Milomira Joksimovića, vlasnika preko 100 kompanija i prijatelja Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam koji služi zatvorsku kaznu zbog ubistva
- Bogdana Rodića, člana dinastije vlasnika maloprodajnih objekata, koji je Radulovićev partner u 1,2 miliona eura vrijednoj zgradi u Pančevu
- Maksuta Ćatovića, producenta mnogih poznatih srpskih filmova, uključujući ‘’Underground’’ i ‘’Crna mačka, beli mačor’’. On je takođe vlasnik muzičke producentske kuće ‘’Komuna’’ i doveo je zvijezde poput Lućana Pavarotija, Madone, Stinga, Metalike i benda AC/DC da nastupaju u Beogradu.
- Milana Zukanovića, vlasnika „Kolinga”, koji je dvije decenije upravljao firmama za nekretnine i građevinskim poslovima do prije dva mesjeca, kada je, prema tvrdnji policije, izvršio samubistvo pucavši sebi u glavu
- Slavka Despota, ekskluzivnog uvoznika kubanskih cigara u Srbiji
- Andrije Krlovića, Šarićevog advokata protiv koga je prošle godine podignuta optužnica za pranje novca
- Dragana Dudića, osumnjičenog za krijumčarenje narkotika i vlasnika luke „Risan“ u blizini Kotora u Crnoj Gori. Radulović je 2006. prepisao gotovo svu imovinu na Dudića, koji je četiri godine nakon toga ubijen.
Tenis, TV produkcija i Ana Nikolić
Rodoljub Radulović je volio tenis, rekao je u razgovoru sa OCCRP-em i CINS-om jedan njegov poslovni partner, i provodio je puno vremena igrajući u sportskom centru „Koling“. Za njega je to bilo ne samo mjesto gdje se bavio sportom, već i prostor gdje je sklapao nove veze i hvalisao se. Tamo se predstavljao kao bogati biznismen iz SAD-a, vlasnik velike građevinske firme u Rusiji i uopšte, nastojao da se spoji sa beogradskom elitom.
Prema riječima njegovih prijatelja i partnera, često je bio viđen u društvu poznate srpske pjevačice Ane Nikolić.
Kada je 2003. godine sjeo sa Ćatovićem i Zukanovićem, Radulovićevi američki poslovi bili su u rasulu. Istraživanje OCCRP-a i CINS-a pokazuje da su samo četiri mjeseca prije toga – 14. aprila 2003. advokati, zastupnici firme iz Moskve koja je dobila presudu za prevaru protiv Radulovića i odštetu u vrijednosti od 12,1 milion dolara, na sudu u Majamiju tražili dodatnih 627,000 dolara da pokriju troškove procesa protiv njega. Njegove kuće su zaplijenjene, a prije toga mu je izrečena novčana kazna u vrijednosti od gotovo 2 miliona dolara za jednu drugu prevaru u Nevadi (SAD). O ovim detaljima nije bilo riječi na tom sastanku.
Kada je 2003. godine sjeo sa Ćatovićem i Zukanovićem, Radulovićevi američki poslovi bili su u rasulu.
"Mi smo se svi znali mnogo ranije prije nego što smo napravili firmu. Onda, mi smo se svi zbližili tu (na “Kolingu”) igrajući tenis", rekao je Ćatović u intervjuu za OCCRP/CINS. Radulović se već bavio tim poslom, ako niste znali, dovodio Amerikance ovdje da snimaju, prije 90-ih godina, prije ratova, u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim, samo 18 mjeseci kasnije, Radulovićevi partneri napustili su kompaniju, pokazuje poslovna dokumentacija. Radulović ju je konačno zatvorio u augustu 2009. i u evidenciji ne postoji trag da je snimila ijedan film.
Ćatović je rekao OCCRP-u i CINS-u da se partnerstvo raspalo zbog razlika u mišljenjima kako bi bilo najbolje voditi kompaniju.
"U to vrijeme firme su se pravile k’o dobar dan. Sjeli smo, napravili firmu, posao se nije realizovao, nijedan posao nije urađen nikada. Probali, nije išlo, pa svako svojim putem dalje", objašnjava Ćatović.
Takođe je izjavio da je Radulović dugovao Zukanoviću, koji je svom prijatelju počeo graditi vilu na Dedinju, ali nije dobio novac zauzvrat.
Ćatović je rekao OCCRP-u i CINS-u da se partnerstvo raspalo zbog razlika u mišljenjima kako bi bilo najbolje voditi kompaniju.
Zukanović, koji je nagomilao ogromne dugove u svojim poslovima sa nekretninama i građevini, pronađen je mrtav sa prostrelnom ranom u glavi na jednom od svojih gradilišta.
Njegov prijatelj takođe smatra da mu je došao glave posljednji poslovni poduhvat – objekat u kome se ubio.
"Počeo da gradi na veliko i onda došla svjetska kriza, pala kupovna moć, pala prodaja, tu se zaglavio i eto, nažalost, bilo šta je bilo. Ja sam ga ubjeđivao da ne uloži u to, (već da) sjedimo lijepo ovdje, zajebavamo se, pijemo vino, igramo tenis, uživamo, ova ljepota, mir na Dedinju", kaže Ćatović.
On je rekao da Radulovića godinama nije vidio, te da je šokiran da je ovaj imao veze sa Šarićem i trgovinom narkoticima. Ćatoviću se činilo da je Radulović novac zaradio uglavnom kroz uvoz banana u Srbiju, a ne od kokaina.
"On mi je objašnjavao kako se one beru i kreću na put zelene, da bi u toku puta sazrele", prisjeća se Ćatović.
Kralj banana
Čini se da je Raduloviću prekookeanski transport više išao od ruke nego rad na filmskim projekatima.
Radulović je uspostavio veze sa ekvadorskom firmom, jednom od najvećih proizvođača banana i ananasa na svijetu, a 2002. osnovao je kompaniju „Bana King“ u Srbiji koja je distribuirala i prodavala robu, prema riječima poslovnih partnera i poslovnoj evidenciji. Zahvaljujući ovom poduhvatu porasla je Radulovićeva reputacija u srpskim biznis krugovima.
Iz evidencije privrednog registra vidi se da je Radulović „Bana King“ osnovao sa dvojicom imućnih Srba, Milomirom Joksimovićem, zvanim Miša Omega i Slavkom Despotom, vodećim uvoznikom kubanskih cigara.
Jocić izdržava zatvorsku kaznu jer je devedesetih godina izdao naređenje za ubistvo kriminalnog oponenta i čeka suđenje za smaknuće hrvatskog novinara Iva Pukanića.
Joksimović je takođe bio prijatelj kriminalca koji je sijao strah, Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, i bio je gost na zabavi povodom Jocićevog 45. rođendana 27. oktobra 2007. Jocić izdržava zatvorsku kaznu jer je devedesetih godina izdao naređenje za ubistvo kriminalnog oponenta i čeka suđenje za smaknuće hrvatskog novinara Iva Pukanića.
Slavko Despot, Radulovićev drugi partner u “Bana Kingu”, vlasnik je firme „Julieta“, jedne od najvećih uvoznika kubanskih cigara u Srbiji, kroz koju dalje drži „Case de Habano“ u Srbiji i Bosni i restoran „Julieta“ u Beogradu. „Julieta“ je u vlasništvu of-šor kompanije „Alpha Management Consultants LLC“ sa sjedištem u Delaveru. OCCRP i CINS poseduju dokument iz kog se vidi da je Despot vlasnik ove firme i da za nju ima punomoć.
Kao i u slučaju firme „Tri Em Invest“, Radulovićevi partneri ni ovdje nisu dugo izdržali, pa su obojica ovu kompaniju napustili u decembru 2002. Radulović je ostao dok je nije zatvorio krajem 2006.
Od Joksimovića nismo uspjeli da dobijemo komentar. OCCRP/CINS je zvao Despota u više navrata, dok nam konačno jedan od njegovih asistenata nije rekao da on ne želi da da komentar. Tako, nismo utvrdili zbog čega su partneri ovog puta napustili Radulovića, s obzirom da je posao sa bananama, izgleda, dobro išao.
Radulović je i prije firme „Bana King“ na Balkanu obavljao poslove uvoza i izvoza, prije više od 40 godina, za vrijeme bivše Jugoslavije, pokazuju stare privredne arhive koje su otkrili OCCRP i CINS. Stari, pohabani, od miševa nagrizeni dokumenti beogradskog Trgovinskog suda pokazuju da je Radulović radio kao šef jednog ogranka u državnoj firmi „Hempro“ od kraja 70-ih do početka 80-ih. Ta se kompanije bavila uvozom i izvozom širom svijeta i imala je ogranke u Moskvi, Berlinu, Pakistanu i drugdje.
Iako je iz Jugoslavije otišao oko 1983. i osnovao kompanije u Austriji, Italiji, Rusiji i na Istoku, Radulović se lako vratio kući i svojim špediterskim korijenima oko 2002, izjavili su njegovi prijatelji i saradnici.
Nigdje kao kod kuće
Dok su Radulovićevi uspjesi u Srbiji bili nejednaki, puno je uspješniji bio u rodnom Kotoru u Crnoj Gori, gdje se čini jednim od vodećih biznismena.
Njegova firma „Trecom“ upravlja velikim površinama zemljišta i nekretnina u istorijskom Starom gradu u Kotoru na kojem je Radulović napravio hotel i kazino. Kotor, drevna rimska i vizantijska naseobina koja je za vrijeme četiri vijeka duge venecijanske vladavine pretvorena u utvrđeni grad, zaštićena je od strane UNESCO-a kao mjesto od velike istorijske vrijednosti.
Dokumenti pokazuju da je „Trecom“ osnovan 1989. Naredne godine je ta kompanija sklopila unosne ugovore sa kotorskom Opštinom i iznajmila sedam lokacija u istorijskom starom gradu, uključujući djelove drevne tvrđave. Tokom ratnih godina 90-ih, kompanija ja imala privilegovani tretman kada je bila oslobođena obaveze plaćanja kirije. Ugovore je u ime „Trecoma“ potpisao Rodoljubov brat Žarko Radulović, direktor ove kompanije.
U istorijskom gradu „Trecom“ je osnovao hotel „Cattaro“, kafić „AS“ i kazino „Cattaro“, u koji je investirao skoro 400.000 eura. Radulović je krajem 2006, iz nejasnih razloga, prenio 90 odsto vlasničkog udjela u „Trecomu“ na Dragana Dudića, mornara koji je učestvovao u krijumčarenju kokaina, a koji je u maju 2010 . ubijen u Kotoru. Ivan Vračar, stanovnik Kotora koji je optužen za ovaj zločin, izjavio je da mu je Dudić prijetio, međutim policija nije dala jasan motiv za ovaj zločin. Italijanski tužilac Mario Venditi nedavno je, gostujući na konferenciji u Crnoj Gori, izrazio sumnju da iza ubistva Dudića stoji narko- kartel. Krajem prošle godine je grčka policija uhapsila dvoje Dudićeve djece pod optužbom da su prali novac za Šarića i Radulovića.
"Oni su prenosili ogomne količine novca preko banaka i of-šor kompanija, stavljali novac u sigurne sefove u bankama i kupovali luksuznu imovinu u južnim predgrađima Atine... Takođe, dva luksuzna automobila i jedan motor su pronađeni, koji su konfiskovani kao proizvod legitimizacije prihoda od nezakonite radnje", navodi se u saopštenju grčke policije od 1. decembra 2011.
Radulović je krajem 2006, iz nejasnih razloga, prenio 90 odsto vlasničkog udjela u „Trecomu“ na Dragana Dudića, mornara koji je učestvovao u krijumčarenju kokaina.
Ekskluzivni dokument do kojeg je OCCRP došao pokazuje da su Dudića smatrali jednim od vodećih ljudi Šarićeve bande:
"Osumnjičeni Dudić, zajedno sa okrivljenim Šarić Darkom, Soković Goranom, Vujanović Željkom i više NN lica organizovao je kriminalnu grupu", piše u ovom dokumentu.
Istraga pokazuje da je Dudić u junu 2009, tri godine nakon što je preuzeo kontrolu nad Radulovićevom kompanijom, izdao naređenje članu narkogrupe Anastaziju Martinčiću da ode u Južnu Ameriku i obezbijedio mu novac za avionsku kartu, kao i 265.000 eura u gotovini za jahtu koja je trebalo da bude korištena za krijumčarenje droge. Argentinska policija je u oktobru 2009. presrela baš tu jahtu u blizini urugvajske obale i zaplijenila preko dvije tone kokaina.
Radulović, Rodić i advokat Darka Šarića
Posljednji put se u poslovnim evidencijama Radulović pojavljuje u decembru 2008, kada je uložio novac u kompaniju „Znak Invest“ u vlasništvu Andrije Krlovića i njegove supruge Ljubinke Krlović. Taj dogovor je predvidio, između ostalog, da Radulović dobije udio u 1,2 milliona eura vrijednoj zgradi u Pančevu.
"Uplatio je, preko banke, iznos od 600.000 eura i dobio 45 odsto vlasništva. ’Trebalo je to da bude hotel, što se nikada nije dogodilo jer je moj muž uhapšen", objašnjava Ljubinka za OCCRP/CINS.
U januaru 2010. policija je optužila Darka Šarića da je vođa narkomreže i zaplijenila mu imovinu u Srbiji.
Dvije nedjelje kasnije uhapšen je Andrija Krlović pod optužbom da je prao novac za Šarića. Ugovori pokazuju da je Krlović prenio kompaniju „Novi Tamiš“ i sa njom dio vlasništva nad zgradom vrijednom 1,2 miliona eura Bogdanu Rodiću, članu moćne porodice Rodić koja kontroliše maloprodajne objekte u nekoliko zemalja Balkana.
Danas su Radulović i Rodić još partneri u zgradi. Krlović je u zatvoru i čeka suđenje. Rodić nije odgovorio na naše pozive.
(U sjutrašnjem broju "Vijesti" čitajte: Kako je Rodić povezan sa Šarićevim advokatom i Radulovićem i sa još jednim Šarićevim saradnikom, biznismenom Zoranom Ćopićem, kome se sudi pod optužbom da je oprao milione eura)
Galerija
Bonus video:
