Danas ćemo da proučimo porodično stablo kupusa (ili krstašica). To je ono fino glavičasto povrće: kupus, kelj, brokoli, karfiol, raštan, prokelj, keleraba, kineski kupus.
Rastu uglavnom blizu zemlje i ukus im je sladunjav. Sa uopštenog medicinskog aspekta, ovo povrće je posebno blagotvorno za stomak, slezinu i pankreas.
Ono aktivira metaboličke procese obnavljanja tkiva. Zeleni djelovi ovih biljaka (a uglavnom im je sve zeleno), sadrže velike količine hlorofila, koji ima snažna detoksikaciona i antikancerogena svojstva. Takođe, ovo lisnato povrće sadrži u različitim količinama i odnosima beta – karoten i C vitamin, pa nauka smatra da kombinacija ovih antioksidanasa, hranljivih sastojaka, dijetnih vlakana, folne kiseline i ostalih sastojaka daje snažan antikancerogeni efekat.
Prokelj i brokoli (uz spanać), sadrže folnu kiselinu vrlo bitnu za stvaranje crvenih krvnih ćelija.
Kupus - stigao u Grčku u 4. vijeku pr.n. ere; spada u najstarije gajene biljke. Jede se kao salata ili termički obrađen.
Brokoli – porijeklom iz Male Azije; za jelo se koristi od 16. vijeka, kada je stigao u Italiju. Jede se sirov, spremljen na pari ili kuvan. Kažu da je termički obrađen hranljiviji od presnog.
Karfiol – porijeklo: Mala Azija i Mediteran; koristi se u ishrani već nekoliko vijekova. Zbog korisnih sastojaka zove se i „školovani kupus“. Može da se jede sirov ili termički obrađen.
Raštan – najboljeg je ukusa (kažu) poslije prva dva mraza. Njegova istorija ide sve do egipatskih faraona i antičke Grčke.
Keleraba – potiče iz sjeverne Evrope; mladi plodovi su vrlo sočni i mogu da se koriste sirovi, kao salata, a stariji se kuvaju, dinstaju ili peku.
Kelj – bio je još među Grcima i Rimljanima, a za današnji izgled su zaslužni vjerovatno belgijski baštovani iz 18. vijeka. Može da se kuva na pari, blanšira, prži ili dinsta.
Prokelj – podsjeća na minijaturne glavice kupusa; bez obzira na veličinu, nije ništa mlađi, ni manje vrijedan od ostalih srodnika; ne treba ga kuvati dugo.
Kineski kupus – zbog sadržaja biljnih bjelančevina, po prehrambenoj vrijednosti ga postavljaju iznad ostalih.
Zahvaljujući savršenoj uravnoteženosti sastojaka, kupusnjače se vjekovima koriste za prevenciju, liječenje i ublažavanje brojnih oboljenja i tegoba. Sadrže vitamine, minerale i fitohemikalije (fitohemikalije > biološki aktivni biljni molekuli, pomažu organizmu štiteći ga u borbi i prevenciji bolesti, balansirajući ili stimulišući tjelesne funkcije).
U njima ima svega, osim kalorija. I šta da vam kažem? Budite prijatelj ove familije.
Bonus video:
