Aikido je borilačka vještina namjenjena ličnom psihofizičkom razvoju. Moderan oblik je dobila sredinom 20-og vijeka, a korijene vuče iz više starih japanskih borilačkih sistema, kao i iz istočnjačke filozofije i načina života. U Crnu Goru aikido je “došao” 1995- godine, a “donio” ga je sada već glavni crnogorski instruktor aikida Predrag Burić. S njim smo razgovarali o ovom sportu, ljubavi prema njemu i onome što aikido pruža aikidoku, odnosno onome ko uči tu vještinu.
“Ai je harmonija, Ki je energija, Do je način ili put, to je doslovan prevod naziva aikda, tačnije bliži prevod je jedinstvo duha i tijela, a aikido je i način života kad neko to prihvati i posveti mu se.
Učenje ove vještine razvija samopouzdanje, onaj ko trenira postaje čvršći, drugačije se nosi sa problemima, ne odustaje. Da bi naučili da pobjeđujete, prvo učite da gubite, naučite da ustanete kad padnete, da se vratite na put, sve to nudi aikido, ali i druge istočne borilačke vještine”, pojašnjava Burić.
On je kao desetogodišnji dječak počeo trenirati karate i u tom periodu prvi put se sreo sa literaturom o aikidu. Kaže da je nakon saznanja da je to vještina koja je koncipirana kao odbrana od neprovociranih napada i u kojoj nema napada, već su sve tehnike napravljene da se mogu izvoditi samo kao odbrana, želio da je vježba, ali nije imao gdje.
Prilika da vježbam aikido pružila mi se kada sam imao 21 godinu. Otišao sam na studije u Prištinu, raspitivao se da li je tamo negdje moguće trenirati i sa prijateljem sa studija koji je takođe želio da trenira isti sport, došao do saznanja da u Beogradu imamo mogućnost trenirati aikido. Dogovrili smo se da probamo, odlazili smo petkom na treninge u Beograd, ostajali tamo tokom vikenda i u ponedjeljak se vraćali na fakultet. To je trajalo nekoliko godina, a na kraju smo pokrenuli klub u Prištini. Po završetku studija vratio sam se u Podgoricu i 1995. godine otvorio prvi crnogorski aiko klub, AK “Podgorica”, priča Burić.
Pojašnjava da aikido jeste borilačka vještina, ali da je specifična jer ne uči kako povrijediti nekoga, već samo kako se odbraniti.
“To je jedinstven sport u porodici borilačkih vještina. U aikidu nema takmičenja, zbog toga što su sve tehnike koncipirane kao odbrana. Sastoji se od sistema zahvata, poluga i bacanja, tehnike su relativno opasne, ne može se napraviti takmičarski sistem, jer bi neko bio povrijeđen. Karakteristika aikida jeste ono što je mene privuklo, on je koncipiran kao odbrambena vještina. Što je napad koji je usmjeren prema vama jači, jača je i vaša odbrana, jer koristite energiju onoga ko vas napada, s tim što u aikidu možete da koristite energiju napadača i savladate ga, a da ga ne povrijedite”, kaže Burić.
To zavisi, priča on, samo od nivoa nečijeg znanja i majstorstva. U drugim borilačkim vještinama uče da udaraju protivnike, a u aikidu se uči kako da se zaustavi udarac, dakle ne kako povrijediti nekoga, nego kako se odbraniti.
“Tehnike su koncipirane da se ne opireš, za razliku od nekih vještina koje idu direktno u konflikt sa protivnikom. Aikido propušta tu energiju, kontroliše je, usmjerava i jako su bitna kretanja koja su obično kružna. Aikido mogu da vježbaju svi nezavisno od starosti i pola. U ovom sportu svi su ravnopravni i nema podjele na muška i ženska takmičenja kao u drugim sportovima. Žene koje osvoje crni pojas u aikidou zadovoljile su isti nivo kao muškarci”, priča glavni crnogorski trener u aikidu i nosilac crnog pojasa u Aikdiu – 4. Dan (Yondan) Aikikai, što je najveće zvanje u Crnoj Gori.
U crnoj Gori postoji pet aikido klubova, ali su svi u Podgorici.
“Za ovih 17 godina od kad postoji aikido u Crnoj Gori, oformljeno je pet klubova, ali na žalost nismo uspjeli da učenje vještine proširimo u druge crnogorske gradove, već su svi klubovi u Podgorici. Interesovanje varira, ali čim se održavamo i napredujemo onda je dobro”, kaže naš sagovornik.
Biografija
Predrag Burić je diplomirani inženjer elektronike. U Crnogorskom aikido savezu obavlja funkciju glavnog instruktora i selektora nacionalnog tima. Šef je stručnog štaba u aikido klubovima Budućnost i Podgorica i nosilac crnog pojasa u Aikdiu – 4. Dan (Yondan) Aikikai što je najveće zvanje u Crnoj Gori, a pored toga nosilac je crnog pojasa i u drugim borilačkim sportovima, u Judo – 1. Dan (Shodan), karateu – 2. Dan (Nidan) i Jiu-Jitsu – 6. Dan (Rokudan).
U periodu od 2002. do 2005. godine obavljao je funkciju generalnog sekretara Crnogorskog Budo Saveza. 2002. bio potpredsjednik Jugoslovenske aikido federacije, a od 2003 do 2006. godine predsjednik Aikido saveza Srbije i Crne Gore. 2003. godine kao selektor i takmičar predvodi ekipu
Crnogorskog Budo Saveza koja je na Festivalu borilačkih vještina Montenegro 2003 (World Martial Arts Festival Montenegro 2003), u Podgorici, osvojila prvo mjesto. Dobitnik je zlatne plakete V svjetskog šampionata u UNIFIGHT-u, održanog u Podgorici 2004. godine, član IO i predsjednik komisije za takmičenje ovog šampionata. Dva puta je u izboru Crnogorskog Budo Saveza proglašen za najboljeg trenera – 2003. i 2011. godine. Dobitnik je zlatne plakete XX Evropskog šampionata u Jiu-Jitsu, održanog u Podgorici 2009. godine i član UO ovog šampionata. Dvanaest njegovih učenika su majstori aikidoa 1, 2, i 3. dan-a Aikikai.
Bonus video:
