Tribina na temu “Izgubljeno u prevodu”, održana juče na VII Podgoričkom sajmu knjiga, okupila je pisce Muharema Bazdulja iz Bosne i Hercegovine, Dinka Telećana iz Hrvatske i prof. Slavicu Perović sa Instituta za strane jezike iz Podgorice. Medijator programa bila je pjesnikinja Tanja Bakić.
Dinko Telećan kazao je da kada je riječ o književnim prevodima kvantitet nikada nije bio veći, ali se kvalitet srozava.
"Sistemsko ili akademsko obrazovanje prevodilaca nije iznjedrio motivisane ljude koji bi se bavili prevodom. Jedan od problema je što mnogi od njih ne dobiju pravu priliku, a drugi je taj što svi misle da mogu prevoditi s engleskog jezika. Situacija uopšte nije ružičasta ili perspektivna", ističe Telećan.
"Ovaj sajam knjiga obiluje knjigama koje su iz prevodilačkog korpusa, a kvalitet prevoda u tim knjigama je različit"
O nezavidnoj situaciji u književnom prevodilaštvu govorio je i bosanski pisac Muharem Bazdulj.
"Kada govorimo o književnom prevođenju govorimo o prevodima koji su objavljeni. U tom smilu, ja kao autsajder, mogu da procijenim da je situacija u prevodilaštvu u Crnoj Gori i BiH mnogo slabija nego što je to u Srbiji i Hrvatskoj, gdje su izdavači profesionalniji.
Često se sjetim podatka iz 1982. kada je UNESCO pravio listu zemalja u kojima se objavljuje najviše književnih prevoda, u cijelom svijetu SFRJ je bila na četvrtom mjestu. Danas, u svim zemljama bivše Jugoslavije, imamo nesnalaženje na zajedničkom jezičkom području", kazao je Bazdulj.
Neophodna sistemska logistika
Prof. Slavica Perović kazala je da je za književno prevodilaštvo neophodna sistemska logistika koja će ga podržavati, koja će njegovati prevode, koja će mu dati značaj.
"Dolazim sa Instituta za strane jezike, sa mjesta koje je u svojoj razvojnoj politici odnjegovalo pravac prevodilaštva. Mi imamo trogodišnji prevodilački studij gdje gajimo stručno prevođenje, a li isto tako imamo stručnjake koji su sposobni za književno prevođenje.
Uslov za dobar prevod nekada je, između ostalog, bila i njegova obavezna recenzija
Neko sam ko može da govori o prevođenju iznutra. Ovaj sajam knjiga obiluje knjigama koje su iz prevodilačkog korpusa, a kvalitet prevoda u tim knjigama je različit", kazala je Perovićeva, koja se bavila analizom knjige koja pripada domenu popularne književnosti - popularne u smislu ogromnih tiraža i svega onoga što je umnoženo takvim greškama.
Uslov za dobar prevod nekada je, između ostalog, bila i njegova obavezna recenzija.
"Kada pogledate prevode knjiga koje su objavljene u nekadašnjem Titogradu, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i kada vidite presjek tadašnjih i ovih sada prevoda, očigledno je koliko je taj nivo srozan. Riječ je o kulturološkom padu", ističe Bazdulj.
Slavica Perović, kada je riječ o dobrom prevodu, kao ilustraciju upotrijebila je čuvenu Ciceronovu rečenicu “Prilikom prevoda riječi ne treba brojati već ih treba vagati”.
"Samo to ako se prevede u prevodilački princip stavlja užasnu odgovornost na prevodioca koji prvenstveno treba da bude “znaven” - da ima svo teorijsko znanje, da bude kreativan, da može to što je u jednom smislu brojanje kvalitativno prevede u ono što znači vaganje", komentariše Perović.
Bonus video:
