Pisac je zaspao na stolu iscrpljen pisanjem romana. Zbog svoje posvećenosti pisanju potpuno je zapostavio i zaboravio koliko voli svoju devojku. Upada u san, u noćnu moru koja će ga ipak dovesti do spoznaje.
Ovako izgleda siže monodrame “Kralj magnovenja” koju je po tekstovima “Dnevnik jednog ludaka” N.V.Gogolja i djelovi teksta “Zvjezdani dnevnici” Stanislava Lema, adaptirao i izveo glumac Nikola Vasiljević. Komad je nedavno izveden u sali DODEST u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”.
U svijetu u kojem materijalna vrijednost postaje glavno mjerilo naspram koga se sve ostalo upoređuje, ljubav, čini se, postaje nepotrebna ili bolje reći nepoželjna.
U svijetu u kojem materijalna vrijednost postaje glavno mjerilo naspram koga se sve ostalo upoređuje, ljubav, čini se, postaje nepotrebna ili bolje reći nepoželjna
Kako ste došli na ideju da adaptirate tekstove “Dnevnik jednog ludaka” N. V. Gogolja i “Zvezdani dnevnici” Stanislava Lema, odnosno šta je u tim tekstovima bilo inspirativno za ono što ste željeli da postignete?
"Uporedo sam čitao ova dva teksta pa je ideja za njihovim spajanjem došla nekako spontano, a opet logično. Ovi tekstovi nude mnogo, tako da je trebalo da vidim šta je to što se mene lično tiče, zašto bih radio tu priču, a opet da to bude šire prepoznatljivo, tj. univerzalno.
To je ljubav, čovjekova potreba da voli i da bude voljen, kao i volja da prevaziđe sve prepreke kako bi ljubav postala moguća, bilo da su one duhovne ili materijalne prirode. Nažalost, naša stvarnost je takva da nas sve više određuje materijalno bogatstvo, a ljubav je ipak nešto drugo".
Predstava je imala oko 20 izvođenja. Za ovdašnje prilike, to je priličan broj. Kako ste zadovoljni prijemom kod publike, i da li su neke reakcije mijenjale vaše izvedbe?
"Predstava je imala 20-ak izvođenja i publika je uvijek reagovala odlično i to je konstanta. Jedino se mijenjao broj gledalaca. Igrao sam i pred 250 ljudi, ali i pred pet, pa je moje izvođenje prilagođavano toj činjenici, ali uvijek sam ostajao dosljedan ideji, odnosno priči".
Igrate u filmu mladog Novljanina Đorđija Mirovića, "Mora ljubavi". O kakvoj se ulozi radi i o kakvom filmu? Šta predviđate ovom filmu?
"U filmu "Mora ljubavi" u režiji Đorđija Mirovića igram glavnu ulogu, koja je prilično kompleksna. To je uloga koja je zahtijevala ogromnu unutrašnju snagu, gdje su sva stanja i emocije morale biti prevedene u prepoznatljivu i živu igru, a sve to u jednoj minimalističkoj igri. Ovo je autorski film, koji je zahtijevao veliku posvećenost i energiju, prvenstveno od režisera, a onda i svih ostalih u ekipi. Nadam se da će film imati uspješan festivalski život".
Po vašoj biografiji reklo bi se da više radite na filmu, u odnosu na pozorište. Kako "mirite" ova dva glumačka pravca i koji vam više odgovara?
"U posljednjih par godina više sam radio pred kamerama, ali nisam zapostavljao ni pozorište. Što se tiče glume u različitim medijima nemam tu šta da "mirim", jedino što moram jeste da svoja glumačka sredstva prilagodim zahtjevima medija za koji radim. Uvijek je bitno prepoznati koji je to razlog zbog čega bih prihvatio neku ulogu. Da li se to mene lično tiče ili ne. Iako je ponekad i sam rad satisfakcija sama po sebi. Teško je dati kratak odgovor na to kakva je moja ideja o glumcu danas, ali kad bih morao da izdvojim jednu stvar koja bi trebalo da definiše tu ideju to bi bila odgovornost, kako prema sebi, tako prema onome što radimo, prema publici, prema društvu i vremenu u kojem živimo, poruci koju šaljemo".
Filmske i pozorišne uloge
Nikola Vasiljević je rođen u Nikšiću, apsolvent je engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, a Fakultet dramskih umjetnosti završio je na Cetinju u klasi profesora Bora Stjepanovića. Igrao je u pozorištu, na televiziji i filmu, u Crnoj Gori i Srbiji.
Tumači glavnu ulogu u filmu “Mora ljubavi”, režija Đorđije Mirović, zatim u filmu “Kako su me ukrali Nemci”, režija Miša Radivojević, “Montevideo Bog te video” (drugi dio), režija Ivan Živković, “Vojna akademija”, režija Dejan Zečević... Vasiljević igra u predstavama “Rašomon”, režija Aneta Stojnić, Bitef teatar i Odin teatar(Holsterbro-Danska), “Otomobilski pohod na Crnu Goru”, režija Slobo Milatović, “Pretis lonac”, režija M. Milinković, Nikšićko pozorište, “San ljetnje noći”, režija Silvija Lodi, i druge.
Bonus video:
