Nakon dvije sezone i pet osvojenih trofeja (dvije duple krune i jedan trofej u Srednjeervopskoj ligi), putevi Igora Kolakovića i slovenačkog ACH voleja se razdvajaju. Najtrofejnijem crnogorskom odbojkaškom stručnjaku istekao je ugovor, a nije ni došlo do razgovora na temu novog...
"Tu priču sam završio. Moje interesovanje je, svakako, bilo u drugom smjeru. Obavijestio sam mog menadžera, koji im je to prenio, i tu je bio kraj svakoj daljoj priči. U ovom trenutku sve misli su mi okrenute reprezentaciji Srbije, to mi je jedina preokupacija", kaže za „Vijesti“ Kolaković, selektor Srbije, koja je u ponedjeljak počela pripreme za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre u Londonu.
Bivši trofejni trener Budućnosti ističe da se ne opterećuje time „da li će i kada biti novog posla u klubu“.
"Ono što znam je da nijesam htio da nastavim u ACH voleju, zato što nemam čarobni štapić da ekipa, koja će sljedeće sezone zbog manjeg budžeta biti na znatno skromnijem kvalitetu, ima visoke ambicije, kao što ih oni postavljaju. Naravno, i ovim putem želim sve najbolje ekipi ACH voleja, i da sa novim trenerom i tom ekipom napravi najveći mogući uspjeh.
Jer, mislim da se radi o sjajnom klubu, koji ima sjajne uslove za rad, osim što je, objektivno, igrački kvalitet ispod onog koji garantuje ravnopravnu borbu za visoke plasmane, a koje rukovodstvo ACH voleja očekuje, posebno nakon pretprošlogodišnjeg učešća na fajn-foru Lige šampiona", nastavlja Kolaković, koga će na klupi slovenačkog prvaka naslijediti Luka Slabe, doskorašnji trener Kalcita iz Kamnika, poraženog rivala ACH voleja u dva domaća takmičenja u protekloj sezoni.
Osim domaćih trofeja, ACH volej je igrao u Ligi šampiona, gdje nije prošao grupu u kojoj su bili poljski Belhatov (finalista ovogodišnje LŠ), francuski Tur i naša Budvanska rivijera.
Kao trećeplasirani u grupi, iza Belhatova i Tura, ACH je takmičenje nastavio u CEV kupu, gdje je u četvrtfinalu eliminisao belgijski Ruselar, dok je u polufinalu poražen od poljske Rešovije (u čijim redovima igra crnogorski reprezentativac Marko Bojić), u oba meča po 3:0, ali bez povrijeđenog korektora i prvog poentera Alen Šketa. ACH volej nije odbranio titulu u Srednjeevropskoj ligi, gdje je u finalu izgubio od austrijskog Hipo Tirola iz Inzbruka 3:1, opet bez Šketa.
"Ostaju dobri utisci, dvije godine u Sloveniji su bile sjajne. Međutim, možda u ovoj posljednjoj godini rezultati nijesu bili u skladu sa nekim očekivanjima rukovodstva kluba i mojim, naravno. Ali, bilo je neobjektivno očekivati od ekipe koja je bila jako skromna da pored povreda Kamnika, Šketa, Vinčića, pa i Kovačevića tokom prvenstva, može da prođe u drugi krug Lige šampiona i da nešto više uradi u polufinalu CEV kupa.
U finalu MEVZE smo igrali bez Šketa i Kamnika, a protiv Inzbruka nije, možda, ni bilo realno očekivati pobjedu, ali, možda, jeste bolju utakmicu nego što smo je prikazali.
Pobijedili smo u četvrtfinalu Kupa CEV Ruselar, koji je bio u našem rangu. Sve ostale utakmice nijesmo mogli da dobijemo, ali smo u pojedinim trenucima mogli bolje da igramo, kao recimo protiv Tura i Rešovije. Protiv Belhatova mislim da smo pružili sjajan otpor, pogotovo u Poljskoj. U svakom slučaju, sezonu smo završili sa dva očekivana trofeja, ali je bila jako teška, zbog povreda igrača, izuzetno zgusnutog kalendara, koji nam, apsolutno, nije dozvoljavao da se posvetimo treningu. ACH mora da trenira da bi uspijevao da uradi nešto više, jer je to ekipa sastavljena od skromnih slovenačkih igrača, sa dva stranca, Kovačevića koji ima 18 godina, i Rašića, koji nije u prvoj postavi srpske reprezentacije", ističe Kolaković.
Trener koji je neočekivano doveo Srbiju prošle godine do titule na Evropskom prvenstvu, mislima je okrenut predstojećem kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre, koji se od 8. do 13. maja održava u Sofiji, uz učešće Bugarske, Španije, Slovenije (rivali u grupi), Italije, Njemačke, Finske i Slovačke. Samo prvoplasirana selekcija ide u Londonu.
Nakon povlačenja i Ivana Miljkovića, Srbija je ostala i bez posljednjeg člana zlatne generacije.
"U sličnom sastavu smo bili prije tri godine u Svjetskoj ligi, ali Svjetska liga i kvalifikacije za Olimpijadu i sama Olimpijada ne mogu da se porede. Odgovornost je mnogo veća, samim tim i ambicija. Tačno je da nam nedostaju takvi asovi poput Miljkovića ili Nikola Grbića, ali isto tako ne odustajemo od ambicija da se nađemo na Olimpijskim igrama, iako znamo koliko je to težak i trnovit put. Ipak je to najveće sportsko takmičenje, najveći izazov za svakog sportistu, i siguran sam da će svi momci koji su na spisku za ovogodišnju reprezentativnu sezonu dati sve od sebe da se nađu na tako velikom takmičenju. Uz to, imamo i dosta prenatrpan kalendar, i zbog Svjetske lige. Znamo da nam je London prioritet, ali isto tako znamo da ne smijemo zapostavljati ni Svjetsku ligu", zaključio je Kolaković.
Bez pravog rivaliteta nema napretka crnogorske odbojke
Posljednja godina Kolakovića na klupi Budućnosti, u sezoni 2008/2009. bila je i posljednja u kojoj su dueli Budvanske rivijere i Budućnosti bili neizvjesni i zanimljivi. Nakon dvije monotone sezone i dominacije Budvana, protekla je ponovo bila interesantna, iako je Rivijera na kraju osvojila oba domaća trofeja.
"Budvanska rivijera je posljednje tri sezone igrala Ligu šampiona, što dovoljno govori o njenom visokom kvalitetu. Oni su u završnicu domaće sezone ušli u nešto izmijenjenom sastavu, što je, naravno, omogućilo i Budućnosti da se dobro primakne kvalitetom, i to je jako dobro za crnogorsku odbojku. Svi koji su bili u dvorani su mi rekli da je to pomalo podsjećalo na one duele od prije nekoliko godina. Raduje da se pojavilo dosta mladih igrača i sa jedne i sa druge strane. Bez tog pravog rivaliteta, ne može biti napretka u crnogorskoj odbojci, i stvaranju novih igrača koji su, svakako, potrebni seniorskoj reprezentaciji, koja u ovom trenutku, takođe, ima dobar tim i dobro profilisanu ekipu, vjerovatno i ambiciju da se upusti u borbu za Evropsko prvenstvo", kaže Kolaković, koji je deceniju bio trener Budućnosti.
Galerija
Bonus video:
