Završni likovni program Zimske scene Barskog ljetopisa je samostalna izložba slika akademske umjetnice iz Podgorice Katarine Švabić. Do sedmog juna, likovna publika u Dvorcu kralja Nikole može pogledati njena 22 rada različitog formata, rađena u akrilnoj tehnici, među kojima i sliku koja je nedavno nagrađena Godišnjom nagradom ULUCG za slikarstvo “Milunović, Stijović, Lubarda”.
“U procesu stvaranja, kada radite, motivi koji vas vode i unutrašnje zadovoljstvo s kojim to radite, oni ne podrazumijevaju da se to nekome mora dopasti ili da to mora imati svoju publiku. Nikad ne radim, niti izlažem sa namjerom da to nekome bude reprezentativan rad, ali, naravno da nagrada raduje i da ohrabruje to što poneko drugi prepoznaje ono čemu ste vi težili i što je vama bilo važno da ostvarite u jednoj slici. Ako ništa drugo, za uloženi trud, vrijeme i profesionalni odnos prema tom radu”, ocijenila je za “Vijesti” Švabić priznanje ULUCG.
Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović istakla je da se u „formalnoj vizibilnosti i egzekuciji“ apstraktno umjetničko djelo Švabić bavi procesima unutar likovnosti, likovnog jezika, interaktivnim procesima u prirodi, „nama samima, ali i onim neuhvatljivim, inteligentnim kretnjama svakodnevnih, podrazumijevajućih radnji, stanja i procesa kojima je osnov energija“.
“Katarinini mentalno-apstraktni pejzaži su nikada dovoljno istražni prostori kontinuiranih/permanentnih djelovanja, svjesno-nesvjesnih kretnji u kojima umjetnica interveniše, osvajajući osobenom znakovnošću svoj energetski prostor. Bez prejudiciranja i apriornih pretpostavki, Katarina se prepušta meditativnim procesima, ljepoti igre čiste likovnosti, pomjeranjima unutar likovno-znakovnog, tvoreći svoj intimni, semantičko-leksički vokabular, svoje pravce i rukavce kojima pulsira energija vibrantnih ritmova, vođena životodatim zakonima forme, boje i dinamike”, zapisala je u katalogu izložbe Miranović.
Komentarišući raznovrsnosti tehnika koje su zastupljene u njenom stvaralaštvu, od crtanja, slikanja, digitalne štampe i animacije, preko grafičkog dizajna, skulpture, land arta, do produktivnog dizajna, performansa, muzike i zvuka, Švabić je rekla da su nove slike “neki moj lični trening”.
“Slike iz ove postavke su moja lična raspoloženja i vibracije, prikazuju kako se one transponuju kroz ruku i gest na neku površinu. To je malo drugačiji postupak od nekih koje sam do sada praktikovala i koje možda češće viđamo, tiče se unutrašnjeg osjećanja koje se razlikuje od slike do slike. Bilo mi je interesantno da pratim kako se taj potez mijenja i kako se ta energija mijenja, ta moja vizija o onome što je u nama i oko nas… Prosto neki drugačiji pogled na stvarnost”, istakla je sagovornica “Vijesti”.
Katarina Švabić je rođena 1975. u Beogradu gdje je pohađala Srednju školu za industrijsko oblikovanje i dizajn, a studije slikarstva završila je na FLU na Cetinju u klasi Dragana Karadžića, gdje je i magistrirala. Boravila je i na jednogodišnjem usavršavanju na Školi lijepih umjetnosti u Lorionu u Francuskoj. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama i radionicama na Cetinju, u Podgorici, Herceg Novom, Baru, Ulcinju, Kotoru, Budvi, Nikšiću, Nišu, Vrbasu, Beogradu, Novom Sadu, Sen Pol de Vansu, Briselu, Parizu, Utrehtu i Lefeldu.
Aktivna je u istraživanjima na polju savremene umjetnosti, tehnologija, audiovizuelnih komunikacija i ekologije. Osim ULUCG, članica je i neformalne grupe umjetnika „Shift“ - sada „Kombinat“, a na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran u Podgorici angažovana je od njegovog osnivanja 2006. godine kao profesorica Interdisciplinarnih vizuelnih umjetnosti, te kao prodekanica za nastavu.
Bonus video:
