Bez minimalne šanse za zaposlenje bivši zatvorenici nerijetko stvaraju egzistenciju ponovnim ulaskom u kriminal.
Dok god je takva situacija, u Crnoj Gori se dovodi u pitanje svrsishodnost zatvorskih kazni. A da država ne sprovodi kvalitetne aktivnosti postpenalnog prihvata svjedoči i to što Zavod za zapošljavanje Crne Gore nema osmišljen program eventualnog zapošljavanja bivših zatvorenika.
"Bivši osuđenici ili lica u postpenalnom tretmanu, prema stepenu zapošljivosti se razvrstavaju u kategoriju teže ili teško zapošljivih lica, zbog često kombinovanih problema koji mogu biti prepreka zapošljavanju. Pored toga što su ova lica bila duži vremenski period u izolovanoj sredini, tj.zatvoru, i izgubila kontakt sa spoljnim svijetom i promjenama koje se dešavaju na tržištu, često i nedostatak odgovarajućih znanja i vještina, takođe predstavlja prepreku u zapošljavanju", rekao je viši savjetnik za zapošljavanje u Birou rada Podgorica Aleksandar Rakočević.
Prepušteni sami sebi
Za ponovno uključenje u radnu sredinu, smatra Rakočević, teškoće mogu predstavljati i nagomilani porodični problemi, teška materijalna situacija, navike iz prethodnog života, eventualno narušeno zdravstveno stanje...
Rakočević ističe da bi osuđenike još u zatvoru trebalo pripremiti na ono što ih čeka vani.
Čim izađemo iz zatvorskih zidina prepušteni smo sami sebi.
"Osim porodice koja nam govori da se vani sve promijenilo niko nas u zatvoru ne informiše o bilo čemu, a kamoli da nas upozoravaju na probleme zapošljavanja. Čim izađemo iz zatvorskih zidina prepušteni smo sami sebi. Jedina obaveza nam je da se prijavimo u policiju da smo odslužili zatvorsku kaznu. Neki ni to nikada ne učine. Kada se prijavimo na Biro rada, ne nude nam nadu. Kažu da je teško vrijeme za sve i da su poslodavci ti koji biraju kandidate, a da će se teško odlučiti da prime bivšeg zatvorenika", kaže bivši osuđenik iz Bijelog Polja Z. A.
Nema subvencija za poslodavce
U Crnoj Gori još ne postoje izvjesne subvencije za poslodavce koji bi odlučili da radno angažuju bivše osuđenike. Kako je “Vijestima” nezvanično saopšeno iz Zavoda, u ovoj godini za to nema para, ali da će naredne možda biti.
Ponovno uključivanje ovih osoba u društvo i njihovo vraćanje porodicama, znači veliki podsticaj za početak novog, primjerenijeg života. Međutim, potrebna je i snažna podrška institucija sistema, kako bi ova lica i ostala na ovom novom putu.
"Moj kum ima četvoro djece. Kleo se u roditeljski grob da zbog njih više nikada neće prekršiti zakon. I uspio je, ali samo pola godine. Za to vrijeme je pokušavao da se zaposli bilo kako, a kad nije uspio počeo je da diluje drogu. Naravno, ponovo je završio u zatvoru. Prvi put je tamo bio zbog krađe, a sada zbog težeg krivičnog djela", rekao je A. Z.
Izvjesnom resocijalizacijom se u Crnoj Gori jedino sporadično bavi NVO sektor. Mnogi samo deklarativno. Nikšićki “Preporod” to zaista čini, ali samo u slučajevima kada su bivši osuđenici i zavisnici.
On ističe da su bez posla i mnogi koji “nikad nijesu bili problematični, po bilo kom osnovu, a završili su i određene škole“.
On ističe da su bez posla i mnogi koji “nikad nijesu bili problematični, po bilo kom osnovu, a završili su i određene škole“.
"Ali, ako su nam u komunikaciji sa važnim međunarodnim institucijama puna usta vođenja računa o tzv. marginalizovanim kategorijama, onda vjerujem da ne postoji niko realan ko može reći da zavisnici, bilo da su nekad bili u zatvoru ili ne, nijesu i te kako marginalizovani, stigmatizovani, diskriminisani... Sigurno bi manje povrata i u zavisnost i u krivična djela bilo da postoje osmišljeni kontinuirani programi resocijalizacije za ove kategorije ljudi", smatra Bulajić.
“Preporod“ je to prepoznao i “kroz projekat, čije je trajanje, nažalost, ograničeno, pokrenuo prvi Centar za resocijalizaciju rehabilitovanih zavisnika i zatvorenika koji su završili rehabilitaciju u nekoj od komuna ili terapijskih zajednica sa kojima sarađuju“.
Zavisnost je ključni problem
"U Centru ljudi mogu dobiti iskustveno ili stručno savjetovanje, grupno ili individualno, kurs stranog jezika i računara, osmišljen nastavak školovanja... Takođe je istina da zbog “spore” komunikacije sa upravom ZIKS-a, nijesmo još imali prilike komunicirati sa samim zatvorenicima i upoznati ih sa onim što ih, po izlasku sa izdržavanja kazne, može sačekati", rekao je Bulajić.
On je dodao da je prijedlog Sporazuma o saradnji usaglašen i da se u narednom periodu očekuje intenziviranje aktivnosti po tom osnovu, kako bi se ljudi koji izlaze iz zatvora mogli “okoristiti od njihovog činjenja“.
"Sa moje tačke sagledavanja, ključan je problem u zavisnosti, jer je ona ta koja “pokreće” čovjeka da vrši krivična djela. Treba doći do novca za drogu, da se ne bi bilo u krizi, od koje svaki zavisnik strmoglavo bježi. Tako da što je manje zavisnosti, manje je i krivičnih djela", kaže Bulajić.
A što se tiče rada “nadležnih”, sa ojačavanjem zatvorenikove ličnosti, paralelno bi trebalo raditi i na širenju svijesti kompletne populacije o ovom problemu. Jedno bez drugog ne bi dalo neke rezultate, smatra Bulajić.
Povratak heroinu
Poznajem čovjeka iz Nikšića koji je oko tri godine ležao u Spužu, a ranije je bio heroinski zavisnik. Iako je mogao, u zatvoru se nije drogirao. Nakon izlaska nije mogao da se snađe u spoljnom svijetu. Htio je da se oženi ali nije mogao da nađe posao. Nakon godinu dana je prestao da se bori i načinio najgori mogući izbor, vratio se na heroin – ispričao je M. J. iz Pljevalja. Kaže da donekle razumije svog bivšeg cimera.
"I sam sam na brojnim iskušenjima. Ni porodica ni društvo, niko mi više ne vjeruje. Sumnjam da ću ikada naći posao. Cijela Crna Gora je mala sredina, svi o svakome sve znamo. Šta mi onda preostaje, šta mogu da radim osim da švercujem, dilujem, kradem", rekao je M. J.
Desetak bivših osuđenika sa kojima su „Vijesti“ razgovarale smatra da je za smanjenje recidiva, a samim tim i za smanjenje troškova iz državnog budžeta na tretman povratnika, ključna uloga države.
"Neophodno je napraviti tim koji bi činili kriminolog, psiholog, sociolog, socijalni radnik i drugi, a koji bi, bar u prvih pola godine po izlasku iz zatvora, radio sa bivšim osuđenicima, prevashodno na ojačavanju njihove ličnosti, edukaciji i ostalom. To bi zasigurno u velikom procentu dalo rezultate", zaključuje jedan od bivših zatvorenika koji je sada na slobodi, ali nema posao..
Zavod za zapošljavanje se bavi jačanjem samopouzdanja
U Zavodu za zapošljavanje bivše osuđenike nakon prijavljivanja na evidenciju nezaposlenih uključuju u programe psiho-socijalne podrške, “koji imaju za cilj jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, utiču na motivaciju, na prilagođavanje i integraciju u radno i socijalno okruženje”.
"Takođe, informišemo ih o stanju na tržištu rada, o tome kako se traži posao, na koji način se treba predstaviti poslodavcu, kako sebe učiniti zapošljivijim i konkurentnijim na tržištu rada. Većem zapošljavanju ovih lica može doprinijeti Vladina Uredba o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica, čije donošenje je inicirao Zavod za zapošljavanje, ukoliko se lica u postpenalnom tretmanu nalaze u nekoj od propisanih kategorija (lica starija od 40 godina, zaposlena na sezonskim poslovima, uključena u javne radove i sl.)", rekao je Rakočević.
Tekst je realizovan u saradnji sa Danskom organizacijom za podršku projektima istraživačkog novinarstva u Jugoistočnoj Evropi - SCOOP
Galerija
Bonus video:
