Dvotomno izdanje knjige “Istorija Italije” autora Miodraga Lekića, promovisano je sinoć u Gradskoj knjižari u Podgorici. Knjigu su izdale ND “Vijesti”, a promocija je organizovana u saradnji sa Ambasadom Italije.
Pored autora govorili su Serđo Barbanti, ambasador Italije u Crnoj Gori, Slavko Burzanović, istoričar, Željko Ivanović, direktor ND “Vijesti” i Balša Brković, urednik ovog izdanja. Moderator večeri je bila Milena Pejović, teoretičarka moderne i savremene umjetnosti.
Željko Ivanović je podsjetio na izdavačku djelatnost ND “Vijesti” i napomenuo da je objavljivanje ove knjige bilo u čast 150 godina stvaranja moderne italijanske države, jubileja koji je obilježen 2011. godine.
"Vijesti su započele okobra 2003. godine jednu veliku kampanju koja traje do danas, a radi se o renesansi izdavaštva u Crnoj Gori. Za to vrijeme smo izdali preko 150 naslova, preko 30 edicija, a to je preko tri miliona knjiga...
"Vijesti su započele okobra 2003. godine jednu veliku kampanju koja traje do danas, a radi se o renesansi izdavaštva u Crnoj Gori"
To su prosto nevjerovatne cifre za ovako mali prostor, a jedna od posljedica ovakvog rada je da je ova akcija zahvatila i čitav prostor regiona", kazao je Ivanović, nadajući se da ovo ne izgleda kao pretjerano hvaljenje, već isticanje značajnih činjenica, koje su možda opredijelile Miodraga Lekića da sa “Vijestima” krene u realizaciju ovakvoga projekta, koji su “Vijesti”, pozivajući se na ugled i stručnost autora, objeručke prihvatile.
Ambasador Serđo Barbanti je kazao da od kad je došao u Crnu Goru, mnogi su ga pitali da li poznaje Miodraga Lekića, te istakao njegovo neosporno znanje. Barbanti je podsjetio na neke neraskidive istorijske i kulturne veze Italije i Crne Gore.
Slavko Burzanović je kazao da su za istoričare diplomatski arhivi nezaobilazni izvor saznanja, a posebno diplomatski izvještaji, prepiske koje ne sadrže samo informacije koje se odnose na politiku i međunarodne odnose, već i informacije o cjelini života jedne zemlje.
Slavko Burzanović je kazao da su za istoričare diplomatski arhivi nezaobilazni izvor saznanja, a posebno diplomatski izvještaji
"Sa druge strane, diplomatija je često posezala za istorijografijom i istoričarima, kada je nastojala da promoviše određene ciljeve ili neku politiku, odnosno da je opravda ili racionalizuje. Istoričari su nerijetko bili u funkciji diplomatije, i uzimali se kao kadrovi diplomatije. Miodrag Lekić se ipak sa malo više strasti u ovom slučaju odnio prema istoriji i otišao dalje.
Rezultat njegove neminovne vezanosti za zemlju u kojoj je dugo boravio, upravo je ova knjiga o kojoj govorimo", kazao je Burzanović, objašnjavajući da su motivi diplomate da se bavi istorijom proučavanje zemlje u kojoj se nalazi i osjećaj da su oni sami posmatrači i kreatori istorije.
Miodrag Lekić je uz zahvalnost izdavačima istakao da je ovo zajednički rezultat, a da je njegova knjiga skroman doprinos istoriji Italije.
Kulturna dimenzija pisanja istorije
Balša Brković je podsjetio da su u okviru edicija koje su “Vijesti” objavljivale italijanski autori bili vrlo zastupljeni i među njima pomenuo Pirandela i Elzu Morante, te Dantea i Bokača, i ostale velike knjige italijanske književnosti.
"Miodrag Lekić u ovoj knjizi jeste istoričar. Istoričari su uvjereni da to jeste nauka, a ona u stvari je nauka koja je na neki način neprovjerljiva i nema klasični naučni prostor, kao druge nauke, te je možda jednostavnije istoriju, odnosno istoriografiju doživjeti kao jedan književni žanr, jer ona prije svega to i jeste.
Istoriografija je uvijek govor jednog aktuelnog pokoljenja o prošlosti, a prošlost ne postoji suptencijalno", rekao je Brković, ističući da je Lekić pišući ovu knjigu, u najboljem mogućem maniru, imao u vidu jednu kulturnu dimenziju.
Bonus video:
