Hiljade nuragija na Sardiniji: Osoben megalitski tip nalazi se na ostrvu Sardiniji. Riječ je o „nuragijima”, najzastupljenijem obliku megalitskih građevina na tom ostrvu, na kome se nalaze i spektakularni menhiri i kameni redovi – cijela Sardinija je zapravo veliki megalitski muzej na otvorenom. Nuragiji su, međutim, manje poznata kategorija megalitskih zdanja. Izgrađeni su prije prvog milenujuma p.n.e. i smatraju se simbolom autohtone sardinijske kulture. Ime vjerovatno potiče od sardinijskog naziva za gomilu kamenja ili otvor u zemlji – nurra. Danas ih je preostalo oko 8000 na sjeverozapadnom i južnom dijelu Sardinije, a pretpostavlja se da ih je nekada bilo preko 30.000. Među njima su najpoznatiji Su Nuraksi u Baruminiju, Sera Orios, Algero, Toralba, Tiskali Makomer, Losa u Abasanti, Oroli, Osini, Vilanovaforu, Olbia.
Kuriozitet je da je od 8000 postojećih nuragija, samo nekoliko naučno istraženo, što govori o minimalnom interesu za arheologiju na Sardiniji.
Nuragi su građeni u neolitu. Nisu stariji od četvrtog milenijuma p.n.e.. Neki od njih datiraju iz oko 3500. p.n.e, a najveći broj je podignut od sredine do kraja bronzanog doba, između18. i 15. vijeka p.n.e. Većina je bila u stalnoj upotrebi sve dok Sardinijanija nije ušla u sastav Rima u 2. vijeku p.n.e.
Nuragi su obično smješteni na mjestu sa kojeg se pruža dobar pogled na sve strane
Nuragi su obično smješteni na mjestu sa kojeg se pruža dobar pogled na sve strane. Najčešće su imali oblik valjkastog tornja koji podsjeća na košnicu - neki su viši od 20 metara i bili su izrazito vješto građeni od poslaganog kamena bez veziva, tehnikom suhozida. U blizini su se u stijenama često nalazile grobnice u isklesanim prostorijama. Oko samih nuragija su bile izgrađene zbijene kružne kamene prostorije sa prolazima, nalik labirintima, sa ognjištima u sredini. Su Nuraksi je reprezentativan primjer.
Funkcija nuragija nikada nije pouzdano utvrđena. Pretpostavlja se da su služili kao hramovi, nastambe, vladarske rezidencije, vojna uporišta, svečane dvorane, ili, najvjerovatnije, kao kombinacija nekoliko funkcija.
Svima im je zajednički smještaj na strateškim mjestima s kojih se lako upravljalo okolinom. Sa time je u vezi i najnovija teorija po kojoj su sardinijski nuragi bili nezavisna mjesta, gradovi-države (poput grčkih polisa), koji su činili neku vrstu federacije, dok se gradnjom ovih drevnih citadela vršila podjela teritorije. Prema Masimu Palotinu, stručnjaku za etrursku i sardinijsku praistoriju, arhitektura nuragi civilizacije je bila najnaprednija od svih u zapadnom Sredozemlju, uključujući i onu u Magna Greciji.
Nuragi Santu Antine na Sardiniji
Kameni krugovi na afričkom tlu ruše sve psotojeće koncepcije: Našu priču započeli smo koncentričnim kamenim krugovima Rudžm-al Hiri na Golanskoj visoravni, nastavili je aboridžinskim kamenim prstenom Vurdi Joang u Australiji i zatim prešli na evropsko tle gdje se nalazi na hiljade megalita. Neke od pomenutih građevina poznate su vjekovima, neke su otkrivene prije nekoliko decenija poput Rudžm-al Hirija, a neke prije samo desetak godina (Vurdi Joang).
Sada ćemo se pozabaviti sa dva skorašnja otkrića na tlu Afrike, koja će pripovijesti o praistorijskim građevinama i njihovoj zagonetnoj ulozi dati potpuno novu dimenziju. Riječ je o kamenom krugu u Nabti u Nubijskoj pustinji na jugozapadu Egipta otrkrivenom početkom sedamdesetih, koji je stariji od piramida i čija je astronomsko poravnanje izazvalo veliku senzaciju u nauci tokom protekle dvije decenije. Drugo otkriće dogodilo se na samom jugu Arfike. Riječ je o kamenom krugu otkrivenom tek 2003. godine koji se nalazi na ravnoj planinskoj litici koja gleda na okean, sa nesumnjivom astonomskom povezanošću. Nazvan je Adamov kalendar.
Bonus video:
