Buka, sa svih strana rijeke posjetilaca, turističkih autobusa, taksija... Jednostavno rečeno - grad koji ne staje. To je London.
Glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva već milenijum je jedna od najznačajnijih tački na mapi svijeta, prijestonica zemlje koja je vladala polovinom planete. Stoga i ne čudi što u njoj žive ljudi svih boja i rasa, što godišnje dođe oko 30 miliona ljudi sa svih kontinenata....
Ove godine, biće ih još više, jer je London 2005. stekao pravo da bude prvi grad koji će treći put organizovati Olimpijske igre.
Priča li neko engleski?
Već prvi susret sa Londonom bio je nekako čudan. Na aerodromu Hitrou ogromna gužva, a putnici koji nemaju pasoše Evropske unije su uglavnom iz Pakistana, Indije i drugih azijskih zemalja. Na šaltere ih šalje stariji čovjek sa turbanom na glavi i prilično nerazgovjetnim naglaskom.
Crnogorske novinare, koji su bili u posjeti Olimpijskom parku, nakon prolaska rigorozne kontrole dočekao je Antonio, čovjek koji je iz Portugala stigao u London prije 27 godina, „jer voli funte“, kako reče. Nažalost, za tih 27 godina je naučio samo osnove jezika, a naglasak mu je takav da je bilo lako zaključiti da je sa Pirinejskog poluostrva.
I, stvarno, riječi filmskog junaka Avija Denovica, kojeg je u „Sneču“ briljantno glumio Denis Farina, dobijaju smisao kada se dođe u London. U jednom trenutku je rekao: „Mislio sam da je ova zemlja raširila j... engleski jezik, ali ga izgleda ovdje niko ne priča“.
Nije se to odnosilo na strace, već na prave Engleze i njihov naglasak. Ipak, nije se lako sporazumjeti u restoranima, buticima, hotelima... gdje uglavnom rade ljudi iz ostatka svijeta - iz Bangladeša, Pakistana, Indije, te država u kojima se priča španski.
Muzeji i Opatija
Za razliku od mnogih zemalja, ulazak u britanske muzeje je besplatan. Jedan od njih je među najpoznatijim na svijetu - Britanski muzej. Na listi koju je objavio londonski magazin „Art“, 2010. ga je posjetilo tačno 5.842.138 ljudi, manje samo nego pariski Luvr (8,5 miliona).
Ako se već ulaz u muzeje ne plaća, za privilegiju da iznutra pogledate Vestminstersku opatiju, u kojoj se vjenčavaju i sahranjuju članovi kraljevske porodice, morate da platite čak 16 funti (19 eura). Ipak, redovi za karte su ogromni...
Arhitektura i moć
London nema tipičnu arhitekturu, koja bi se mogla vezati za određeni period, već se u njemu prepliču brojni stilovi. Bez obzira na to, kuda god da se okrenete, vidite prelijepo zdanje. Ponegdje, doduše, ima i zazidanih prozora, jer se nekada na to gledalo kao luksuz, pa se na svaku kuću sa preko šest otvora sa staklom plaćao dodatni porez.
Jedna od najljepših zgrada je Vestminsterska palata, u kojoj su smještena oba doma Parlamenta, a koju krasi čuveni sat Big Ben.
U Vestminsteru se nalaze još dva centra moći - Bakingemska palata, u kojoj glavnu riječ vodi kraljica Elizabeta II, i Vlada Velike Britanije, smještena na vjerovatno najpoznatijoj adresi na svijetu, Dauning strit broj 10.
Nekretnine u starom dijelu Londona se ne prodaju. Mogu samo da se iznajme od potomaka porodica na čijim posjedima su građene zgrade, uglavnom poslije 1666. godine, kada je Londonom bjesnio veliki požar.
Zbog toga se rijetko šta gradilo posljednjih decenija u Londonu, samo su vršene rekonstrukcije.
Metro i suveniri
Saobraćaj na uskim londonskim ulicama je nesnosan, a i pješaci se ponašaju kao pušteni s veza - pretrčavaju ulice, ne poštuju crveno svjetlo... Zvuči poznato, zar ne? Jednostavno, sve je u duhu slogana koji je 1939. trebalo da podigne moral u slučaju njemačke invazije, a koji je opet postao popularan 2000. godine - „Keep calm and carry on“ (u slobodnom prevodu - budi smiren i nastavi život).
Rješenje, ipak, postoji. I to kakvo - Londonski metro je najstariji na svijetu, jer je prva podzemna dionica otvorena još 1863. godine, a pruga ima ukupno 402 kilometra, manje samo nego u Šangaju. I veoma je pouzdan i lak za korišćenje.
Englezi su od svog „Undergrounda“ napravili brend, pa se svuda prodaju suveniri sa crvenim krugom i slovima na plavom pravougaoniku. Još tri londonska „izuma“ su komercijalizovana do krajnjih granica - može se naći svašta sa motivima čuvene crvene telefonske govornice, taksija, kakvi se voze samo ovdje i dabldekera.
Povratak u julu
London je, dakle, grad koji mora da se obiđe makar jednom u životu.
Crnogorski sportisti, zvaničnici, novinari i navijači doći će ovdje krajem jula i imaće šta da vide.
Osim mnogih već pomenutih zdanja, nezaobilazni su panoramska vrteška „London aj“, visoka čak 135 metara, te Pikadili, Trafalgar skver, Tauer bridž, Hajd, Ridžents i Sent Džejms park i brojni muzeji - Nacionalna galerija, „Madam Tiso“, „Tejt“ i brojni drugi.
I, naravno, mora da se uđe u čuvene engleske pabove, prije nego što iščeznu pred naletom modernih kafe barova...
Bonus video:
