Cetinjanin Miodrag Marković poznat je javnosti kao fotograf, međutim, posljednje dvije godine se posvetio i streljaštvu. O sličnostima i razlikama između svoje dvije ljubavi on je pričao za Vijesti.
"Za ovaj sport sam znao preko mog oca i strica koji se njime bave od djetinsva. Prije dvije godine prvi put sam otišao da vidim kako to izgleda na strelištu u Budvi. Tada se održavao kup Lovačkog saveza Crne Gore. Imao sam pravo da se takmičim jer sam član Lovačkog društva Cetinje i imam položen lovački ispit. To je bilo moje prvo učešće na takmičenju i to u disciplini karabin sa optičkim nišanom - ležeći na 100 metara i osvojio sam šesto mjesto", priča Marković i dodaje da je to bilo iznenađenje i veliki uspjeh za njega jer ranije nije pucao u toj displini, a takmičio se sa mnogo iskusnijim seniorima.
"Shvatio sam da sam napravio odličan rezultat i odlučio da se oprobam i na sljedećem takmičenju lige lovačkog saveza, gdje sam ostvario još bolji rezultat i završio na četvrtom mjestu. Od tog dana mi je ovaj sport postao najdraži hobi. Uz literaturu i trening naučio sam dosta, poslije nekoliko mjeseci sam kupio opremu i počeo redovno da treniram", nastavlja on.
To nije snajper
Karabin sa optičkim nišanom ljudi često zovu “snajper”, što je nepravilno.
"I sam sam u početku pravio tu grešku. Međutim, kolege su me ispravljale i objasnile da se samo onaj ko puca iz karabina zove snajperista, ali da to ne mijenja i naziv puške", objasnio nam je on.
Zahvaljujući ovom sportu, Marković je počeo da prati i emisije na kanalima History i Discovery.
"Iz tih emisija dosta sam naučio. Mi pucamo u fiksnu metu, a u tim emisijama uglavnom su prikazani oni koji pucaju u pokretne. Da biste pogodili metu u tim uslovima i na velikim daljinama, morate imati i proračun, a za to vam je potreban balističar koji mjeri brzinu vjetra i ostale parametre koje računa zahvaljujući podacima o metku", objasnio je Marković.
On ističe da u Crnoj Gori još nema pokrivenog strelišta.
"Skoro sam saznao da ima i kod nas ljudi koji se takmiče u disciplini "long range" - što je pucanje od 500 do 1000 i više metara i veoma su uspješni u regionu. Međutim, na našim takmičenjima samo u Danilovgradu ima ta disciplina, pa su prinuđeni da posjećuju takmičenja u regionu. Ovo u kojem ja učestvujem je lovačko sportsko takmičenje i ko god ima položen lovački ispit i lovački karbin sa urednim papirima može da se prijavi", poručuje Marković.
On ističe da u Crnoj Gori još nema pokrivenog strelišta.
"Takmičenja počinju u aprilu, a završavaju se u septembru tako da nijesmo u mogućnosti da treniramo i da se takmičimo u zimskom periodu", dodaje on.
Hobi i posao
Miodrag se nije slučajno zainteresovao za ovaj sport. Naime, našao je sličnost između svog posla fotografa i hobija.
"Postoji velika sličnost prilikom okidanja. I kod aparata i kod puške morate imati koncentraciju, zadržati dah prije okidanja i sačekati pravi momenat kada su vaši mišići najopušteniji. Kod puške to radite uvijek, dok kod fotoaparata zadržavate dah samo u lošim svjetlosnim uslovima. Ako nemate stativ, fotoaparat morate nasloniti, na primjer, na ruksak, što lovci i strijelci uvijek rade sa puškom koja ima optički nišan na sebi. U oba slučaja za najbolje rezultate preporučuje se da što nježnije pritiskate okidač da biste pri tom smanjili vibracije", priča on uz objašnjenje da postoji sličnost i na okularu aparata i optičkog nišana.
U sportu sam mnogo oprezniji, kako na gađanju tako i prilikom čišćenja oružja.
Upoređujući hobi i posao, Marković je našao i razlike.
"Najveće razlike za mene su način na koji ih koristim. U sportu sam mnogo oprezniji, kako na gađanju tako i prilikom čišćenja oružja. Možete napraviti grešku koja je u većini slučajeva kobna i prosto, kod gađanja, korak unazad nije moguć, dok kod fotografije jedino što može stresno da vam se desi je da obrišete karticu sa nekog važnog snimanja, što i nije baš poželjno, pogotovo ako su na kartici fotografije sa vjenčanja", zaključuje Marković.
U lov jedino s fotoaparatom
I pored toga što je član Lovačkog društva Cetinje, a na takmičenjima postiže dobre rezultate, Marković ističe da nikad nije pucao u životinje.
"U lov nijesam nikad išao. Ovo doživljam kao hobi i pušku isključivo koristim za sport i pucanje u metu. Imam želju da kupim opremu za lov, ali u mom slučaju će to biti lov sa fotoaparatom i teleobjektivom. U mnogim razvijenim državama upražnjava se i ova vrsta lova. Morate imati takođe lovačku dozvolu da biste mogli ići i u tu vrstu lova. Fotografisati životinje je takođe izazov za svakog ljubitelja prirode i divljači. Volio bih da fotografije lijepih životinja budu moji trofeji", objasnio je Marković.
Bonus video:
