U dječjem svijetu pored igre i druženja, nezamjenljivo mjesto trebalo bi da zauzimaju knjige, slikovnice , dječji časopis.
Osim što se čitanjem ili slušanjem priče obogaćuje rječnik djeteta, ono se tako i aktivno uključuje u svijet knjige, čime se snažno podstiče njegov razvoj.
Sagovornici „Vijesti“ su objasnili koliko je važno da se dijete upozna sa knjigom u ranom uzrastu, kao i koje su najtipičnije greške roditelja kada biraju šta će njihovo dijete čitati.
Ona je rekla da literatura bogata ilustracijama olakšava djetetu da razumije, poveže i zaključi, ali da treba voditi računa o dužini i složenosti.
Ona je rekla da literatura bogata ilustracijama olakšava djetetu da razumije, poveže i zaključi, ali da treba voditi računa o dužini i složenosti onoga što što se djeci predstavlja, kako ih ne bi suviše opteretili.
„Odrasli mogu čitati djeci već u prvim mjesecima njihovog života. Praćenjem dječijih interesovanja smanjuje se vjerovatnoća da dijete negoduje i odbija da mu se čita. Neka djeca će već kao sasvim mala uzimati u ruke slikovnicu, bajku, enciklopediju i „čitati“ ili verbalno ili neverbalno tražiti od odraslih da im čitaju. Čak i kada dijete, iz različitih razloga, otvoreno pokazuje nezadovoljstvo i prekida takvu aktivnost, ne treba ga prisiljavati, kažnjavati i slično, jer ga na taj način nećemo privoljeti na to. Naprotiv, rizikuje se da stvorimo dodatni otpor, koji je inače, vrlo moguće, samo dio prolazne faze“ objasnila je Vukićević.
Sagovornici „Vijesti“ smatraju da upravo odabir literature u ranom uzrastu ima uticaj na razvoj ličnosti djeteta, ali da djeca nijesu ta koja biraju šta će čitati, već su im pojedini naslovi kao npr. lektira u školi nametnuti.
Odgovornost je na odraslima
“Vjerujem da upravo odabir literature može da bude od presudne važnosti. Od literarnih junaka djeca mogu da nauče mnogo. Maca Papučarka nas uči koliko je važno biti uredan, Pinokio je dobar primjer da se ne isplati lagati, Mali princ nas uči uzajamnoj ljubavi kroz brigu o drugome, a priča „Samoživi div” najjasniji je primjer unutrašnje nagrade za dobrotu: sreća zbog tuđe sreće. Dakle, knjiga je dobar vodič za razvijanje moralnog rasuđivanja kod djece” smatra direktorica izdavačke kuće “Obodsko slovo” Miroslava Uljarević.
Pisac za djecu Dušan Đurišić je takođe istakao važnu činjenicu da djeca ne biraju što će čitati, već da to rade odrasli, koji misle što je najbolje za njih.
“Istina, pojedine su knjige, u određenom vremenskom intervalu, veoma popularne i tražene (npr. “Hari Poter”, zahvaljujući prvenstveno estetskim i leterarnim kvalitetima ali i reklami koja ih prati“, rekao je Đurišić.
U odabiru literature za djecu veoma je važna uloga roditelja, koji nerijetko imaju predrasude po pitanju onoga šta je najbolje da njihovo dijete čita, i iz potrebe da dijete zaštite od nekih tema neminovno prave greške. Međutim iz ugla psihologa, veoma je važno osluškivati svoje dijete , kako bismo znali da odgovorimo na njegove potrebe, jer dijete dosta toga govori postupcima.
Pisac za djecu Dušan Đurišić je takođe istakao važnu činjenicu da djeca ne biraju što će čitati, već da to rade odrasli, koji misle što je najbolje za njih.
Pisac Đurišić je mišljenja da roditelji prvenstveno utiču na djecu da prihvate pisce i knjige koji su bili popularni u njihovom djetinjstvu.
“Literatura za djecu se razvija, bogati novim sadržajima, novim djelima što mnogi roditelji ne uspijevaju da prate. Pitanje je koliko odrasli danas i sami čitaju knjige? I koliko su u toku savremenih strujanja u literaturi, a posebno u literaturi za najmlađe“, rekao je Đurišić.
Djeca nisu premala za knjigu
Po mišljenju Miroslave Uljarević, roditelji često prave greške kada procjenjuju da li je neka knjiga primjerena uzrastu djeteta, smatrajući da je dijete premalo za knjigu, ali treba imati na umu da ne postoji doba kada je prerano početi sa knjigom.
Kada se govori o kvalitetu dječje literature važno je da ona odslikava svijet mašte, ali i da daje odgovore na dječja pitanja, kao i da i ima visok književno – estetski nivo .
“Ona literatura koja vjerno odslikava svijet mašte i stvarnosti djece u svim razdobljima, u svim situacijama; literatura koja nije samo igra i nonsens nego i odgovor na zapitanosti djeteta o pojavama i dešavanjima koja ga zaokupljaju smatra se dobrom literaturom za djecu”, objasnio je Đurišić.
Uljarevićeva smatra da se pod dobrom dječjom literaturom podrazumijevaju “literarna ostvarenja koja zadovoljavaju ključni književno – estetski aspekt, bilo da je riječ o književnosti uopšte ili o književnosti za djecu”.
Bonus video:
