U Crnoj Gori svjedoci smo čestih političkih performansa, ali kada je riječ o ovoj „akcionoj formi“ u umjetnosti, dominacija je ustupila mjesto „nepovjerenju u savremeni izraz“.
Danas, kada na Cetinju očekujemo otvaranje Centra produkcije, prezentacije, distribucije, koji će se baviti razvitkom različitih umjetničkih formi – performansom i vizuelnim umjetnostima, teatrom, plesom, muzikom, operom, (nadahnuta zamisao svjetske zvijezde performansa Marine Abramović), umjetnika performera u našoj zemlji, gotovo da nema.
"Umjetnički performans nažalost nije dominantan izraz u Crnoj Gori. Ali nije ni u stanju razvoja kod nas. Mali broj autora se njime bavi ili ga izučava, što nas ne ostavlja bez nade da će umjetnost performansa biti više zastupljena kao izražajno sredstvo i u našoj sredini u vremenima koja dolaze", ističe Irena Lagator-Pejović, crnogorska umjetnica kojoj je ovaj umjetnički izraz blizak.
"Podsjetiću da se do skoro niko nije bavio valorizacijom novijeg izraza, što je svakako obeshrabrivalo i umjetnike"
Slikar Igor Rakčević kao posljedicu malog broja umjetnika performera vidi u postojećem nepovjerenju, koje vlada u Crnoj Gori, prema svim savremenim umjetničkim izrazima.
"U situaciji nepostojanja valjanog tržišta umjetnina, niti posebno razvijenog kritičkog ili kuratorskog miljea, u Crnoj Gori se rizično baviti bilo kojom vrstom umjetnosti, posebno nekom koja podrazumijeva inovativniji pristup.
Podsjetiću da se do skoro niko nije bavio valorizacijom novijeg izraza, što je svakako obeshrabrivalo i umjetnike", komentariše Rakčević.
Dragocjeni rizik dijaloga
Postavlja se pitanje u koliki rizik se crnogorski umjetnici upuštaju kada biraju savremenu formu izraza.
"Upuštaju se u dragocjeni 'rizik' dijaloga sa sopstvenim namjerama, sa pitanjima kako i zašto jednog umjetničkog djela, kao i odlukom da li stvara po receptu ili ga stvaralaštvo interesuje u ontološkom i etičkom smislu.
Najavljeno osnivanje Centra u fabričkom kompleksu „Obod“ na Cetinju, naši sagovornici vide kao „upliv savremenih umjetničkih tendencija u našu sredinu“
Prije svega, potrebno je razlučiti da li autorovu misao taj 'rizik' ovaploćuje, a time se nadalje podrazumijeva i njegova odluka za koju publiku stvara: informisanu, neinfomisanu, lokalnu ili internacionalnu - bez obzira na mjesto sa kojeg komunicira svoju umjetnost.
U Crnoj Gori, nažalost, malobrojna je publika za koju umjetnost performansa nije rizik već naprotiv, apsolutna vrijednost", ističe Irena Lagator-Pejović.
Najavljeno osnivanje Centra u fabričkom kompleksu „Obod“ na Cetinju, naši sagovornici vide kao „upliv savremenih umjetničkih tendencija u našu sredinu“.
"Ako analiziramo procenat koji se performansu (ne)posvećuje u procesu umjetničkog obrazovanja u Crnoj Gori danas, odakle je logično da se stanje sagledava, ne izgleda da je budućnost performansa kod nas na zavidnom nivou.
To stanje će se sasvim sigurno izmijeniti osnivanjem Centra na Cetinju koji će doprinijeti svježem talasu znanja i upliva savremenih umjetničkih tendencija u našu sredinu", ističe Lagator-Pejović, dok Igor Rakčević smatra da se upravo dinamika jedne scene čita kroz stalnu evoluciju umjetnika kao pojednica, ali taj proces, kako ističe slikar, ne smije biti brz i nasilan.
Krv nije kečap
Evropska likovna kritika performans već svrstava u „bivšu umjetnost“.
"U pozorištu krv je kečap, u performansu sve je stvarno“
"Nijesam sklon da o umjetnosti razmišljam u trendovskim odrednicama. Dobra umjetnost je jednostavno takva. Savremenost određenog izraza gledam isključivo kroz prizmu kreativnosti i umjetničke snage", ističe Rakčević.
Irena Lagator-Pejović smatra diskutabilnim izraz da je nešto "u modi”, ili je van nje: “Kada se zamisao ispolji sredstvom koje je 'u modi', najćešće dolazi do kolizije između zamisli i uspješnosti načina njene komunikacije, a time i recepcije djela“.
Marina Abramović, smatra da ljudi i dalje ne razumiju performans: “Performans nije pozorište, nije zabava. To je ozbiljan posao. U pozorištu krv je kečap, u performansu sve je stvarno“, komentariše Marina.
Bonus video:
